Od djetinjstva sam voljela vodu - rijeke i potoke, jezerca i bare.
rega, rega - kvak!
Žabac na Rusalkinu dlanu ... i na YouTube frog in my hand
Prošlog mi je ljeta moj susjed rekao: Tvoj vrt je nekako drugačiji od drugih vrtova,
kao da ima dušu.
Zamislila sam se i odgovorila: Da, ima. Moju.
Ako moj vrt ima moju dušu, tada je jezerce
"duša moje duše".
I zaista, moj vrt i vrtna jezerca više su mi od hobija -
to je moja oaza, moje utočište, moj "komadić raja".
Opojni miris i blagost
vrtu i srcu i dlanu
pružaju latice njene
iz sjene..
To nije običan cvijet;
bjelinom on zadivljuje,
a rumenim rubom
opire se svijetu grubom
nesklonom ljepoti...
Il' trnom
što mekši je od sna...
tko zna?
Al' noću,
kad padne mrak,
obuzima je neki čudan strah!
Ne kloni tad,
ne strahuj,
glavice malena, snena...
satensku tvoju ljepotu
prekrit će noću dravska pjena;
ne trebaš trna
dok snivaš
nimfe i vile
u svojim dvorima
od zelene svile...
Sretne li Rusalke.
Obje je vile darivaju, obje nad njezinim jezercima bdiju.
Neću ni ja više nikoga upisivati u linkove.
Misko je u pravu, taman zavoliš nekog ...
... a on(a) ode.
A, ja, kakva sam, nisam u stanju izbrisati ni pokojnike iz direktorija mobitela, a kamoli ove koji odoše s bloga.
Znala je da mora pažljivo plesti niti svoje priče.
Ako ih ispletem dovoljno vješto, poslužit će mi kao svilene ljestvice pomoću kojih ću pobjeći iz ove tamnice ... pomislila je i nastavila pripovijedati:
Bočica koju je zlatar donio sultanu bila je djelo nesvakidašnje ljepote. Kristalno staklo plavo poput Yasminina pogleda, oble linije nalik Yasmininim bokovima, filigranski preplet srebrnih niti kojima bočica bijaše optočena, dijamanti, blistavi poput suza, pričvršćeni na preplet srebrne mrežice ...
Ovo je pravo remek djelo! uskliknu sultan oduševljeno. A potom naredi da zlataru odsjeku glavu: Ovakva ljepota mora ostati jedinstvena, jedinstvena poput moje Yasmine ...
Zlatar je u izradu bočice uložio ne samo svu svoju vještinu i znanje nego i svu svoju imovinu, pa i svoju dušu. Kad je primio sultanovu narudžbu i saznao kome je bočica namijenjena srce mu je uzdrhtalo. Yasmina! Iako je Yasmina kao i sve sultanove žene živjela u haremu skrivena poput cvijeta iza zidane ograde vrta, zlatar je uspio ugledati njezinu ljepotu.
Sultan je, kad je Yasmina stigla u njegovu palaču, od zlatara naručio rešetku za prozor Yasminine ložnice. Kad je rešetka ukrašena zlatnim leptirima i srebrnim cvjetovima jasmina bila gotova, zlatara pozvaše da je postavi na prozor. Tada je na trenutak uspio vidjeti Yasminu. Prošla je vrtom ispod prozora, bez vela, otkrivena lica, nesvjesna zlatareva zadivljena pogleda. Zlatareva duša, osjetljiva na ljepotu, nikada nije uspjela zaboraviti taj prizor. Stoga je, primivši sultanovu narudžbu, u nabavku materijala za izradu naručene bočice uložio sav svoj s mukom stečen imetak. Nije mario hoće li mu sultan platiti naručeno djelo, to što će Yasmina prstima dodirivati bočicu, to što će miris koji je u bočicu natočio dospjeti na njezina zapešća, vrat i grudi, bit će mu dovoljna nagrada. A možda sultan pred Yasminom pomene i njegovo ime, ime onoga tko je za nju izradio taj dar ... No, kad mu je sultan izrekao smrtnu presudu, zlatar pomisli kako Yasmina nikada neće saznati za njegovo postojanje, kako će, dok se njegovo tijelo bude raspadalo na smetlištu ona mirisati u sultanovu naručju.
Trenutak prije no što mu je oštrica krvnikove sablje odsjekla glavu, zlatar prokle i sultana i Yasminu i trenutak kad ju je ugledao: Nek' vas stigne sudbina Zefira i Yasmine! Zauvijek razdvojeni, zauvijek čeznite jedno za drugim ...
Zlatareva glava još se nije ni skotrljala u košaru, a sultan je već hitao u Yasmininu ložnicu. Bočicu joj je ranije poslao po eunuhu i sad se nadao da će ga Yasmina, zadovoljna darom, nagraditi svojim dražima. No, ložnica bijaše prazna. Yasmina je netragom nestala a sultanu ostade samo bočica iz koje nije prestajao pahnuti miris jasmina ...
We don't dance the two-step anymore
All we need's a small part of the floor
The band can go on playing almost anything it wants
When you fall in love everything's a waltz
Eyes are meant for looking into
Way up close
Arms were meant for holding
What you want the most
Lips were meant to say what bodies
Feel down in their hearts
When you fall in love
Everything's a waltz ...
Šteta, Lazy, što je tvoj account na Youtube suspended ...
...
Dragi moj Lucky, još uvijek te vidim, na ogradici vrtnoj sjediš. I u Rusalkinu srcu.
crnobijeli se debeljko
u šareniji vrt preselio
sad je na obali
nekog plavljeg jezerca.
na ogradici rusalkinoj
jedna sjena sjedi ...
ni bijela, ni crna,
sja u svim bojama duge.
znam kakva je
to kiša kapljice
gorke raspršila,
znam kakav je to tračak
sunca dugu obojio.
moj Srećko mi poruku šalje:
voljeti se ne boj, rusalko.
ne brini,
slatki moj debeljko,
krzneni.
uvijek ću voljeti tebe.
i bojat ću se,
uvijek ću se bojati ljubavi,
jer ljubav je krhka,
ma kako velika bila ...
al' nikad više pomisliti neću,
dragi moj sunčevi zračku,
najdraži moj
crnobijeli mačku,
da ljubiti ne mogu
i ne smijem.
na ogradici rusalkinoj
uvijek će jedna sjena sjediti,
ni bijela, ni crna,
i bijela i crna ...
i sjat će
u svim bojama duge.
Opis bloga
Rusalka živi u jezercu ... ali povremeno izlazi i na obalu.
Rusalka je naizgled "dobra" ... ali ponekada zna - potkačiti noktima.
Rusalka priča s ribama ... i žabama.
I vrijeba prolaznike ... da ih posjedne na svoju klupicu
(ne bojte se - ne onu na dnu jezerca).
Rusalkin vjenčić je od vodenog cvijeća.
Tu je ... iako je više ne kruni.
Rusalka se ogleda u vodi.
A krugovi na vodi izobličuju njezin odraz.
Ili ga možda - uobličuju?
Ovdje ćete saznati:
Kako stvoriti vrtno jezerce i pomoći Majci prirodi u njegovu održavanju?
O zlatnim ribicama, žabama i lopočima.
O posjetiteljima vrta.
Ali i o čemu Rusalka razmišlja. Čega se sjeća. Čemu se nada.
O čemu mašta.
Kakve snove sanja.
Kakve slike voli.
Što čita i što je - već pročitala...
I - što tek namjerava pročitati.
Poklon Grofa V.:
dječak i vila
koliko malo godina
može imati dječarac
što sam trčkara
između busenova
i kamenova
između bunara
i taraba
i zbori sa sobom
mislima
samoću
djetinjstva
vazda zaigran i
s a m
jer igra je bila
njegova mašta
u kratkim hlačama
u plavim sandalicama
na nebu
bijeli oblak
još jedan
i dolje jedan
u vodenom krugu
što ga je baka zvala
j a r u g a
na njemu čudna
zelena stvorenja
s izbuljenim očima
i nečim u grlu
od čega je noću
odjekivala mahala
i pjevale sjene
pod pendžerima
u teglama
dok bi se najele
majčina cvijeća
i napile daha
s usnulih usana
u onoj vodi
življaše Vila
obrasla bijelim
ljiljanima
na glatkim
mesnatim
listovima
i kosa joj
se trskama
češljala
divna
čarobna
preduga
jednom je
dječaka bila
na suho prenijela
dok se zaigrao
u šetnji kliskim
dlanovima
jer mutna
bijaše pjesma
mulja
i pretužna
majčina
zazivanja
za tako preran
k r a j
a ona se stvorenja
čudna zelena
igraše noću
sjajnim nebeskim
draguljima
i svako bi malo
po jedna pala
s višnje modrine
u tihu vodu
djetinjstva
i bila bi od njih
vila tako sjajna
tako lijepa
urešena
dok je zorom
ne bi sastala
sanjivost
vilinska
kleta
