Marketing
Šeherezadina papučica (13), kratka priča
photo by rU
Šeherezadina papučica (13), kratka priča
Znala je da mora pažljivo plesti niti svoje priče.
Ako ih ispletem dovoljno vješto, poslužit će mi kao svilene ljestvice pomoću kojih ću pobjeći iz ove tamnice ... pomislila je i nastavila pripovijedati:
Bočica koju je zlatar donio sultanu bila je djelo nesvakidašnje ljepote. Kristalno staklo plavo poput Yasminina pogleda, oble linije nalik Yasmininim bokovima, filigranski preplet srebrnih niti kojima bočica bijaše optočena, dijamanti, blistavi poput suza, pričvršćeni na preplet srebrne mrežice ...
Ovo je pravo remek djelo! uskliknu sultan oduševljeno. A potom naredi da zlataru odsjeku glavu: Ovakva ljepota mora ostati jedinstvena, jedinstvena poput moje Yasmine ...
Zlatar je u izradu bočice uložio ne samo svu svoju vještinu i znanje nego i svu svoju imovinu, pa i svoju dušu. Kad je primio sultanovu narudžbu i saznao kome je bočica namijenjena srce mu je uzdrhtalo. Yasmina! Iako je Yasmina kao i sve sultanove žene živjela u haremu skrivena poput cvijeta iza zidane ograde vrta, zlatar je uspio ugledati njezinu ljepotu.
Sultan je, kad je Yasmina stigla u njegovu palaču, od zlatara naručio rešetku za prozor Yasminine ložnice. Kad je rešetka ukrašena zlatnim leptirima i srebrnim cvjetovima jasmina bila gotova, zlatara pozvaše da je postavi na prozor. Tada je na trenutak uspio vidjeti Yasminu. Prošla je vrtom ispod prozora, bez vela, otkrivena lica, nesvjesna zlatareva zadivljena pogleda. Zlatareva duša, osjetljiva na ljepotu, nikada nije uspjela zaboraviti taj prizor. Stoga je, primivši sultanovu narudžbu, u nabavku materijala za izradu naručene bočice uložio sav svoj s mukom stečen imetak. Nije mario hoće li mu sultan platiti naručeno djelo, to što će Yasmina prstima dodirivati bočicu, to što će miris koji je u bočicu natočio dospjeti na njezina zapešća, vrat i grudi, bit će mu dovoljna nagrada. A možda sultan pred Yasminom pomene i njegovo ime, ime onoga tko je za nju izradio taj dar ... No, kad mu je sultan izrekao smrtnu presudu, zlatar pomisli kako Yasmina nikada neće saznati za njegovo postojanje, kako će, dok se njegovo tijelo bude raspadalo na smetlištu ona mirisati u sultanovu naručju.
Trenutak prije no što mu je oštrica krvnikove sablje odsjekla glavu, zlatar prokle i sultana i Yasminu i trenutak kad ju je ugledao: Nek' vas stigne sudbina Zefira i Yasmine! Zauvijek razdvojeni, zauvijek čeznite jedno za drugim ...
Zlatareva glava još se nije ni skotrljala u košaru, a sultan je već hitao u Yasmininu ložnicu. Bočicu joj je ranije poslao po eunuhu i sad se nadao da će ga Yasmina, zadovoljna darom, nagraditi svojim dražima. No, ložnica bijaše prazna. Yasmina je netragom nestala a sultanu ostade samo bočica iz koje nije prestajao pahnuti miris jasmina ...
(nastavak slijedi)
Post je objavljen 12.10.2011. u 07:31 sati.