Od djetinjstva sam voljela vodu - rijeke i potoke, jezerca i bare.
rega, rega - kvak!
Žabac na Rusalkinu dlanu ... i na YouTube frog in my hand
Prošlog mi je ljeta moj susjed rekao: Tvoj vrt je nekako drugačiji od drugih vrtova,
kao da ima dušu.
Zamislila sam se i odgovorila: Da, ima. Moju.
Ako moj vrt ima moju dušu, tada je jezerce
"duša moje duše".
I zaista, moj vrt i vrtna jezerca više su mi od hobija -
to je moja oaza, moje utočište, moj "komadić raja".
Opojni miris i blagost
vrtu i srcu i dlanu
pružaju latice njene
iz sjene..
To nije običan cvijet;
bjelinom on zadivljuje,
a rumenim rubom
opire se svijetu grubom
nesklonom ljepoti...
Il' trnom
što mekši je od sna...
tko zna?
Al' noću,
kad padne mrak,
obuzima je neki čudan strah!
Ne kloni tad,
ne strahuj,
glavice malena, snena...
satensku tvoju ljepotu
prekrit će noću dravska pjena;
ne trebaš trna
dok snivaš
nimfe i vile
u svojim dvorima
od zelene svile...
Sretne li Rusalke.
Obje je vile darivaju, obje nad njezinim jezercima bdiju.
Neću ni ja više nikoga upisivati u linkove.
Misko je u pravu, taman zavoliš nekog ...
... a on(a) ode.
A, ja, kakva sam, nisam u stanju izbrisati ni pokojnike iz direktorija mobitela, a kamoli ove koji odoše s bloga.
Hush, little baby, don't say a word.
Papa's gonna buy you a mockingbird
And if that mockingbird won't sing,
Papa's gonna buy you a diamond ring
And if that diamond ring turns brass,
Papa's gonna buy you a looking glass
And if that looking glass gets broke,
Papa's gonna buy you a billy goat
And if that billy goat won't pull,
Papa's gonna buy you a cart and bull
And if that cart and bull fall down,
You'll still be the sweetest little baby in town ...
...
update: utorak, 11. 01. 2011. photo by rU
Sjenkina sjena (1), kratka priča
Svatko od nas ima sjenu a što je ona manje prisutna u našem svjesnom životu, to je tamnija i gušća.
(Karl Jung)
Konačno se i moja nesanica umorila ... pomisli Rose tonući u san.
Pošto je čitav život patila od nesanice, san je za Rose predstavljao dragocjenost. I upravo stoga Rose je pročitala gotovo sve što joj je, o snovima napisano, stiglo do ruku - od znanstvenih studija o fiziologiji sna do tumačenja snova u sanjaricama. Dobro je poznavala 'stepenice' kojima kroči spavač, krećući se kroz san. No, Rose je najviše zanimao onaj dio sna koji se naziva 'sporovalno spavanje', dio spavanja poznat i pod nazivom 'Rem faza'. U toj se fazi sna spavač pretvara u snivača, snivajući vizualno složene snove čija zbivanja doživljava kao realnost unatoč nerealnim elementima koji ih ispunjaju.
Tijekom godina Rose je spavala sve manje a sanjala sve više. Tu je činjenicu smatrala pravednom 'kompenzacijom' za sve manju količinu budnog sanjarenja.
Stareći sve manje sanjarimo, a i 'pravog' noćnog sna nam je sve manje potrebno ... rekla je jednom Rose Onome koji joj je drag kad joj je on, zabrinut zbog njezinih nesanica, savjetovao odlazak liječniku.
Radije ne bih ... odgovorila mu je. Liječnik će me 'nakljukati' sredstvima za spavanje koja će me lišiti snova.
A meni je draže spavati manje, a sanjati više ...
Sada je, tonući u san, Rose poželjela jedan od onih 'lucidnih snova' kakve je u posljednjih godinu dana snivala sve češće. Lucidnim snovima nazivaju se oni u kojima snivač osim zbivanja sna vidi i sebe, kao da je istodobno i promatrač i akter vlastita sna. Iako je u literaturi našla defiiciju po kojoj su lucidni oni snovi nad kojima snivač ima kontrolu, Rose toj definiciji nije vjerovala. Ne uspjevamo kontrolirati ni vlastitu javu, a kako bismo onda tek snove ... pomislila je tik prije no što je zakoračila u san.
Za razliku od sumornog dana, san u koji je Rose te noći stupila blistao je od Svjetlosti. No, to nije ni mjesečina a nije ni sunčeva svjetlost ... prošapta Rose sama sebi na uho. U snu je to bilo moguće jer Rose je u snu slijedila samu sebe, poput sjene. Ta je čudesna Svjetlost bila blještava no hladna, tako hladna da se Roseina sjena stresla od studeni.
Da sjene imaju zube, sad bi mi zubi cvokotali od hladnoće ... pomisli Roseina sjena.
No, kad je Sjena zavirila Rosei u lice, začudila se.
Roseino je lice bilo rumeno i zažareno od topline a sitne biserne kapljice znoja caklile su joj se na nausnici. Plave su Roseine oči blistatale, grudi su joj se pod tankom svilenom spavaćicom burno uzdizale u dubokim udasima dok je koračala ususret Svjetlosti, ne osjećajući inje koje joj se stvaralo na kosi i trepavicama, ne videći kako joj se vrući dah pretvara u ledene kristaliće ...
Stani! viknu Sjena Rosei u uho. Stani dok ne bude prekasno ...
Zar ne vidiš da će te ta hladna Svjetlost spržiti?
No Rose ili nije čula ili nije željela čuti Sjenin glas, produžila je sve brže koračati u zagrljaj toj blještavoj hladnoj Svjetlosti ....
We don't dance the two-step anymore
All we need's a small part of the floor
The band can go on playing almost anything it wants
When you fall in love everything's a waltz
Eyes are meant for looking into
Way up close
Arms were meant for holding
What you want the most
Lips were meant to say what bodies
Feel down in their hearts
When you fall in love
Everything's a waltz ...
Šteta, Lazy, što je tvoj account na Youtube suspended ...
...
Dragi moj Lucky, još uvijek te vidim, na ogradici vrtnoj sjediš. I u Rusalkinu srcu.
crnobijeli se debeljko
u šareniji vrt preselio
sad je na obali
nekog plavljeg jezerca.
na ogradici rusalkinoj
jedna sjena sjedi ...
ni bijela, ni crna,
sja u svim bojama duge.
znam kakva je
to kiša kapljice
gorke raspršila,
znam kakav je to tračak
sunca dugu obojio.
moj Srećko mi poruku šalje:
voljeti se ne boj, rusalko.
ne brini,
slatki moj debeljko,
krzneni.
uvijek ću voljeti tebe.
i bojat ću se,
uvijek ću se bojati ljubavi,
jer ljubav je krhka,
ma kako velika bila ...
al' nikad više pomisliti neću,
dragi moj sunčevi zračku,
najdraži moj
crnobijeli mačku,
da ljubiti ne mogu
i ne smijem.
na ogradici rusalkinoj
uvijek će jedna sjena sjediti,
ni bijela, ni crna,
i bijela i crna ...
i sjat će
u svim bojama duge.
Opis bloga
Rusalka živi u jezercu ... ali povremeno izlazi i na obalu.
Rusalka je naizgled "dobra" ... ali ponekada zna - potkačiti noktima.
Rusalka priča s ribama ... i žabama.
I vrijeba prolaznike ... da ih posjedne na svoju klupicu
(ne bojte se - ne onu na dnu jezerca).
Rusalkin vjenčić je od vodenog cvijeća.
Tu je ... iako je više ne kruni.
Rusalka se ogleda u vodi.
A krugovi na vodi izobličuju njezin odraz.
Ili ga možda - uobličuju?
Ovdje ćete saznati:
Kako stvoriti vrtno jezerce i pomoći Majci prirodi u njegovu održavanju?
O zlatnim ribicama, žabama i lopočima.
O posjetiteljima vrta.
Ali i o čemu Rusalka razmišlja. Čega se sjeća. Čemu se nada.
O čemu mašta.
Kakve snove sanja.
Kakve slike voli.
Što čita i što je - već pročitala...
I - što tek namjerava pročitati.
Poklon Grofa V.:
dječak i vila
koliko malo godina
može imati dječarac
što sam trčkara
između busenova
i kamenova
između bunara
i taraba
i zbori sa sobom
mislima
samoću
djetinjstva
vazda zaigran i
s a m
jer igra je bila
njegova mašta
u kratkim hlačama
u plavim sandalicama
na nebu
bijeli oblak
još jedan
i dolje jedan
u vodenom krugu
što ga je baka zvala
j a r u g a
na njemu čudna
zelena stvorenja
s izbuljenim očima
i nečim u grlu
od čega je noću
odjekivala mahala
i pjevale sjene
pod pendžerima
u teglama
dok bi se najele
majčina cvijeća
i napile daha
s usnulih usana
u onoj vodi
življaše Vila
obrasla bijelim
ljiljanima
na glatkim
mesnatim
listovima
i kosa joj
se trskama
češljala
divna
čarobna
preduga
jednom je
dječaka bila
na suho prenijela
dok se zaigrao
u šetnji kliskim
dlanovima
jer mutna
bijaše pjesma
mulja
i pretužna
majčina
zazivanja
za tako preran
k r a j
a ona se stvorenja
čudna zelena
igraše noću
sjajnim nebeskim
draguljima
i svako bi malo
po jedna pala
s višnje modrine
u tihu vodu
djetinjstva
i bila bi od njih
vila tako sjajna
tako lijepa
urešena
dok je zorom
ne bi sastala
sanjivost
vilinska
kleta
