Od djetinjstva sam voljela vodu - rijeke i potoke, jezerca i bare.
rega, rega - kvak!
Žabac na Rusalkinu dlanu ... i na YouTube frog in my hand
Prošlog mi je ljeta moj susjed rekao: Tvoj vrt je nekako drugačiji od drugih vrtova,
kao da ima dušu.
Zamislila sam se i odgovorila: Da, ima. Moju.
Ako moj vrt ima moju dušu, tada je jezerce
"duša moje duše".
I zaista, moj vrt i vrtna jezerca više su mi od hobija -
to je moja oaza, moje utočište, moj "komadić raja".
Opojni miris i blagost
vrtu i srcu i dlanu
pružaju latice njene
iz sjene..
To nije običan cvijet;
bjelinom on zadivljuje,
a rumenim rubom
opire se svijetu grubom
nesklonom ljepoti...
Il' trnom
što mekši je od sna...
tko zna?
Al' noću,
kad padne mrak,
obuzima je neki čudan strah!
Ne kloni tad,
ne strahuj,
glavice malena, snena...
satensku tvoju ljepotu
prekrit će noću dravska pjena;
ne trebaš trna
dok snivaš
nimfe i vile
u svojim dvorima
od zelene svile...
Sretne li Rusalke.
Obje je vile darivaju, obje nad njezinim jezercima bdiju.
Neću ni ja više nikoga upisivati u linkove.
Misko je u pravu, taman zavoliš nekog ...
... a on(a) ode.
A, ja, kakva sam, nisam u stanju izbrisati ni pokojnike iz direktorija mobitela, a kamoli ove koji odoše s bloga.
Pazite što ćete poželjeti jer želja bi vam se mogla ostvariti.
(autor nepoznat)
Ukleta kuća (15), kratka priča
Tonući u san, Rosemary je potonula u zaborav poput oblutka bačenog u duboku vodu. Kao što predmeti tonući sve dublje u ocean gube boje, Rosemary je gubila sjećanja. Prvo nestadoše skorašnja sjećanja a potom, jedno po jedno, i ona starija. Stigavši do dna zaborava, Rosemary se više nije sjećala ni vlastitoga imena.
Kad se probudila, nad njom se naginjalo lice.
Četvrtasta brada, jaka vilica, istaknut nos, upali blijedi obrazi ... Tamne su je oči gledale a ona nije mogla odgonetnuti izraz tih očiju, nije mogla odgonetnuti značenje toga pogleda.
Ah, Rose ... rekao je muškarac koji je sjedio na rubu njezine postelje. Ah, Rose, prestrašila si me nasmrt.
Spavala si tri noći i tri dana, a ja te nikako nisam uspijevao probuditi ...
Rose ... riječ joj je zazvučala poznato.
S dna Rosemaryne svijesti izroni prvo miris, nježan i sladak, a potom i slika cvijeta. Latice mu bijahu prvo bijele, boja mu se potom prometnu u ružičastu pa u skrletno crvenu. Rose! uskliknu Rosemary u mislima i posegnu za cvijetom želeći ga pomirisati. Dok je udisala opojan miris, nije opazila da joj se trn zabio u dlan a sitne kapi krvi pokapale crvene latice.
No, on ne misli na cvijet ... pomisli Rosemary. On to nečije ime pominje ...
Rose, pogledaj me ...
Reci nešto, reci bilošto ... preklinjao je Tamnooki. Rose, čuješ li me?
Glas ti je taman i baršunast poput tvog pogleda ... reče Rosemary nesvjesna da je misao izgovorila naglas.
Hvala Proviđenju! uzviknu Tamnooki. Probudila si se, mila moja Rose, probudila iz tog sna koji je tako strašno nalikovao smrti ... A ja sam već pomislio kako sam te izgubio, kako sam izgubio ono što ljubim iznad svega ...
Hvala Proviđenju što nam je poklonilo novu šansu ...
Nama? pomisli Rosemary. Znači li to da smo taj nepoznati tamnooki muškarac i ja nekada, u vremenu kojeg se ne sjećam, bili - mi?
Rosemary se, izgubivši sva sjećanja, osjećala bespomoćnom poput izgubljenog djeteta. Činilo joj se da lebdi, poput maslačkove sjemenke, negdje između neba i zemlje, bez ikakva oslonca. Uplašena i izgubljena, grčevito je poželjela povjerovati Tamnookom, povjerovati u svaku njegovu riječ.
Zovem se ... Rose.
Ovaj muškarac koji se naginje nad mojim uzglavljem i ja ...
On i ja ... zar smo on i ja - Mi?
Rosemary je silno željela povjerovati da ju je taj muškarac ljubio, u prošlosti koje se ne sjeća ... Željela je povjerovati da je ljubi i sada, duboko i istinski, da je ljubi sada, tog trenutka dok se nad nju naginje... Željela je povjerovati kako je i ona ljubila njega, u danima koje je zaboravila.
Kako sam samo mogla to zaboraviti? pomisli s osjećanjem krivnje.
I dok je osjećala njegove usne na svojim usnama, njegovu put na svojoj puti, težinu njegova tijela na svome, Rosemary povjeruje kako se sjeća njegovih poljubaca i dodira, kako pamti njegova ljubavna tepanja i uzdahe strasti ...
Rosemary je svu snagu usmjerila na nastojanje - prisjeti se, prisjetiti svega. Željela je vratiti sjećanja, željela je to više od svega na svijetu. A kad joj to nije pošlo za rukom, nije joj preostalo ništa drugo nego - povjerovati.
Dovoljno je samo usmjereno željeti ... pomisli Rosemary dok joj je Tamnooki šaputao na uho:
We don't dance the two-step anymore
All we need's a small part of the floor
The band can go on playing almost anything it wants
When you fall in love everything's a waltz
Eyes are meant for looking into
Way up close
Arms were meant for holding
What you want the most
Lips were meant to say what bodies
Feel down in their hearts
When you fall in love
Everything's a waltz ...
Šteta, Lazy, što je tvoj account na Youtube suspended ...
...
Dragi moj Lucky, još uvijek te vidim, na ogradici vrtnoj sjediš. I u Rusalkinu srcu.
crnobijeli se debeljko
u šareniji vrt preselio
sad je na obali
nekog plavljeg jezerca.
na ogradici rusalkinoj
jedna sjena sjedi ...
ni bijela, ni crna,
sja u svim bojama duge.
znam kakva je
to kiša kapljice
gorke raspršila,
znam kakav je to tračak
sunca dugu obojio.
moj Srećko mi poruku šalje:
voljeti se ne boj, rusalko.
ne brini,
slatki moj debeljko,
krzneni.
uvijek ću voljeti tebe.
i bojat ću se,
uvijek ću se bojati ljubavi,
jer ljubav je krhka,
ma kako velika bila ...
al' nikad više pomisliti neću,
dragi moj sunčevi zračku,
najdraži moj
crnobijeli mačku,
da ljubiti ne mogu
i ne smijem.
na ogradici rusalkinoj
uvijek će jedna sjena sjediti,
ni bijela, ni crna,
i bijela i crna ...
i sjat će
u svim bojama duge.
Opis bloga
Rusalka živi u jezercu ... ali povremeno izlazi i na obalu.
Rusalka je naizgled "dobra" ... ali ponekada zna - potkačiti noktima.
Rusalka priča s ribama ... i žabama.
I vrijeba prolaznike ... da ih posjedne na svoju klupicu
(ne bojte se - ne onu na dnu jezerca).
Rusalkin vjenčić je od vodenog cvijeća.
Tu je ... iako je više ne kruni.
Rusalka se ogleda u vodi.
A krugovi na vodi izobličuju njezin odraz.
Ili ga možda - uobličuju?
Ovdje ćete saznati:
Kako stvoriti vrtno jezerce i pomoći Majci prirodi u njegovu održavanju?
O zlatnim ribicama, žabama i lopočima.
O posjetiteljima vrta.
Ali i o čemu Rusalka razmišlja. Čega se sjeća. Čemu se nada.
O čemu mašta.
Kakve snove sanja.
Kakve slike voli.
Što čita i što je - već pročitala...
I - što tek namjerava pročitati.
Poklon Grofa V.:
dječak i vila
koliko malo godina
može imati dječarac
što sam trčkara
između busenova
i kamenova
između bunara
i taraba
i zbori sa sobom
mislima
samoću
djetinjstva
vazda zaigran i
s a m
jer igra je bila
njegova mašta
u kratkim hlačama
u plavim sandalicama
na nebu
bijeli oblak
još jedan
i dolje jedan
u vodenom krugu
što ga je baka zvala
j a r u g a
na njemu čudna
zelena stvorenja
s izbuljenim očima
i nečim u grlu
od čega je noću
odjekivala mahala
i pjevale sjene
pod pendžerima
u teglama
dok bi se najele
majčina cvijeća
i napile daha
s usnulih usana
u onoj vodi
življaše Vila
obrasla bijelim
ljiljanima
na glatkim
mesnatim
listovima
i kosa joj
se trskama
češljala
divna
čarobna
preduga
jednom je
dječaka bila
na suho prenijela
dok se zaigrao
u šetnji kliskim
dlanovima
jer mutna
bijaše pjesma
mulja
i pretužna
majčina
zazivanja
za tako preran
k r a j
a ona se stvorenja
čudna zelena
igraše noću
sjajnim nebeskim
draguljima
i svako bi malo
po jedna pala
s višnje modrine
u tihu vodu
djetinjstva
i bila bi od njih
vila tako sjajna
tako lijepa
urešena
dok je zorom
ne bi sastala
sanjivost
vilinska
kleta
