Od djetinjstva sam voljela vodu - rijeke i potoke, jezerca i bare.
rega, rega - kvak!
Žabac na Rusalkinu dlanu ... i na YouTube frog in my hand
Prošlog mi je ljeta moj susjed rekao: Tvoj vrt je nekako drugačiji od drugih vrtova,
kao da ima dušu.
Zamislila sam se i odgovorila: Da, ima. Moju.
Ako moj vrt ima moju dušu, tada je jezerce
"duša moje duše".
I zaista, moj vrt i vrtna jezerca više su mi od hobija -
to je moja oaza, moje utočište, moj "komadić raja".
Opojni miris i blagost
vrtu i srcu i dlanu
pružaju latice njene
iz sjene..
To nije običan cvijet;
bjelinom on zadivljuje,
a rumenim rubom
opire se svijetu grubom
nesklonom ljepoti...
Il' trnom
što mekši je od sna...
tko zna?
Al' noću,
kad padne mrak,
obuzima je neki čudan strah!
Ne kloni tad,
ne strahuj,
glavice malena, snena...
satensku tvoju ljepotu
prekrit će noću dravska pjena;
ne trebaš trna
dok snivaš
nimfe i vile
u svojim dvorima
od zelene svile...
Sretne li Rusalke.
Obje je vile darivaju, obje nad njezinim jezercima bdiju.
Neću ni ja više nikoga upisivati u linkove.
Misko je u pravu, taman zavoliš nekog ...
... a on(a) ode.
A, ja, kakva sam, nisam u stanju izbrisati ni pokojnike iz direktorija mobitela, a kamoli ove koji odoše s bloga.
U 'jeziku cvijeća', plava ruža simbolizira nemoguće, nedostižnost, neostvarivost.
Ukleta kuća (5) kratka priča
Tek nakon nekoliko minuta dozivanja i uzaludnih pokušaja da vrata otvori Rosemary shvati - zatočena je u toj prekrasnoj kući koju je došla razgledati.
Obuze je smrtni strah, na trenutak se osjeti poput žabe, skamenjene pred zmijinim pogledom. No, Rosemary je bila snažnija no što je i sama mislila.
Ne, neću biti 'pogodna žrtva' ... odluči ona.
Još nije znala što će poduzeti za svoje spasenje, no znala je da neće samo čekati ...
Razgledavši tu sobu koju je gospodin Znalac tako pompozno najavio kao 'master bedroom', Rosemary shvati da je bijeg nemoguć. Kad je otvorila prozorska krila ukrašena vitrejom s motivom ruža, iza njih otkri rešetke od kovanog željeza, također viticama ruža ukrašene. Iako su djelovale filigrantski krhko, rešetke su bile tako čvrste da ih ne bi mogle iščupati ni jake muške ruke. Dozivati u pomoć nije imalo smisla, prozori spavaće sobe bili su okrenuti prema stražnjem vrtu, a vrt je bio tako velik da nije bilo nade kako bi je mogli čuti susjedi ili slučajni prolaznici s ulične strane.
Pobjeći ne mogu ... reče Rosemary sama sebi. Ova je prekrasna soba ustvari stupica, a ja sam lovina u stupicu ulovljena ...
Iako ulovljena, Rosemary se nije u stupici batrgala poput uhvaćena plijena.
Krajnjim snagama grčevito je nastojala sačuvati prisebnost. Moram sačuvati snagu za susret s Lovcem ... pomislila je.
Obazre se po sobi, tražeći nešto što bi joj moglo poslužiti kao oružje za obranu. Iako prestravljena, Rosemary nije mogla ne diviti se ljepoti koja ju je okruživala. Zidovi sobe bili su prekriveni svjetloplavim tapetama oslikanim ružinim pupoljcima. Štukatura s motivom ruža ukrašavala je plafon s kojega se prozirni baldahin spuštao nad postelju. Postelja pak bijaše pravo umjetničko djelo.
To nije rad vještog zanatlije ... pomisli Rosemary ... već pravog umjetnika.
Prišavši bliže kako bi bolje pogledala intarzije od permutera koje su ukrašavale stranice postelje, ona vidje svilenu haljinu prebačenu preko ružičaste posteljine od svilena satena. Haljina je bila duga, krojena jednostavno, s dubokim izrezom na prsima, boje modre poput zimske noći. Uz haljinu je na postelji ležala niska krupnih bisera, a cipele visokih potpetica stajale su podno postelje.
Tada Rosemary ugleda pismce koje je ležalo uz bisernu ogrlicu i sa zaprepaštenjem vidje svoje ime na tom pisamcu. Kad je pisamce drhtavim prstima otvorila, poče čitati:
Večera će biti poslužena u ponoć, u plavom salonu.
Bit ću presretan, Rose, ako mi učiniš čast i budeš moja gošća.
Odjeća koja te čeka nije dostojna Tvoje ljepote, no molim Te da mi učiniš zadovoljstvo i ipak je odjeneš.
Pismo je bilo potpisano samo inicijalom - 'Z', a uz pismo je bila priložena plava ruža savršenih latica i duge peteljke s koje je neka pažljiva ruka brižno odstranila trnje.
Plava ruža ... pomisli Rosemary.
A ruža doista bješe plava i Rosemary je, pogledavši ružu pažljivo, shvati da plava boja nije rezultat bojenja nego uzgoja. Ruže nemaju gen za plavu boju, stoga je uzgoj ove sigurno stajao čitavo malo bogatstvo ...
Rosemary udahnu miris plave ruže. Bio je istodobno i oštar i sladak, opijao je poput vina.
Trnje ti skinuše, plava ružice ... prošapta Rosemary. No, varaju se ... dok mirišeš, nisi bespomoćna ...
We don't dance the two-step anymore
All we need's a small part of the floor
The band can go on playing almost anything it wants
When you fall in love everything's a waltz
Eyes are meant for looking into
Way up close
Arms were meant for holding
What you want the most
Lips were meant to say what bodies
Feel down in their hearts
When you fall in love
Everything's a waltz ...
Šteta, Lazy, što je tvoj account na Youtube suspended ...
...
Dragi moj Lucky, još uvijek te vidim, na ogradici vrtnoj sjediš. I u Rusalkinu srcu.
crnobijeli se debeljko
u šareniji vrt preselio
sad je na obali
nekog plavljeg jezerca.
na ogradici rusalkinoj
jedna sjena sjedi ...
ni bijela, ni crna,
sja u svim bojama duge.
znam kakva je
to kiša kapljice
gorke raspršila,
znam kakav je to tračak
sunca dugu obojio.
moj Srećko mi poruku šalje:
voljeti se ne boj, rusalko.
ne brini,
slatki moj debeljko,
krzneni.
uvijek ću voljeti tebe.
i bojat ću se,
uvijek ću se bojati ljubavi,
jer ljubav je krhka,
ma kako velika bila ...
al' nikad više pomisliti neću,
dragi moj sunčevi zračku,
najdraži moj
crnobijeli mačku,
da ljubiti ne mogu
i ne smijem.
na ogradici rusalkinoj
uvijek će jedna sjena sjediti,
ni bijela, ni crna,
i bijela i crna ...
i sjat će
u svim bojama duge.
Opis bloga
Rusalka živi u jezercu ... ali povremeno izlazi i na obalu.
Rusalka je naizgled "dobra" ... ali ponekada zna - potkačiti noktima.
Rusalka priča s ribama ... i žabama.
I vrijeba prolaznike ... da ih posjedne na svoju klupicu
(ne bojte se - ne onu na dnu jezerca).
Rusalkin vjenčić je od vodenog cvijeća.
Tu je ... iako je više ne kruni.
Rusalka se ogleda u vodi.
A krugovi na vodi izobličuju njezin odraz.
Ili ga možda - uobličuju?
Ovdje ćete saznati:
Kako stvoriti vrtno jezerce i pomoći Majci prirodi u njegovu održavanju?
O zlatnim ribicama, žabama i lopočima.
O posjetiteljima vrta.
Ali i o čemu Rusalka razmišlja. Čega se sjeća. Čemu se nada.
O čemu mašta.
Kakve snove sanja.
Kakve slike voli.
Što čita i što je - već pročitala...
I - što tek namjerava pročitati.
Poklon Grofa V.:
dječak i vila
koliko malo godina
može imati dječarac
što sam trčkara
između busenova
i kamenova
između bunara
i taraba
i zbori sa sobom
mislima
samoću
djetinjstva
vazda zaigran i
s a m
jer igra je bila
njegova mašta
u kratkim hlačama
u plavim sandalicama
na nebu
bijeli oblak
još jedan
i dolje jedan
u vodenom krugu
što ga je baka zvala
j a r u g a
na njemu čudna
zelena stvorenja
s izbuljenim očima
i nečim u grlu
od čega je noću
odjekivala mahala
i pjevale sjene
pod pendžerima
u teglama
dok bi se najele
majčina cvijeća
i napile daha
s usnulih usana
u onoj vodi
življaše Vila
obrasla bijelim
ljiljanima
na glatkim
mesnatim
listovima
i kosa joj
se trskama
češljala
divna
čarobna
preduga
jednom je
dječaka bila
na suho prenijela
dok se zaigrao
u šetnji kliskim
dlanovima
jer mutna
bijaše pjesma
mulja
i pretužna
majčina
zazivanja
za tako preran
k r a j
a ona se stvorenja
čudna zelena
igraše noću
sjajnim nebeskim
draguljima
i svako bi malo
po jedna pala
s višnje modrine
u tihu vodu
djetinjstva
i bila bi od njih
vila tako sjajna
tako lijepa
urešena
dok je zorom
ne bi sastala
sanjivost
vilinska
kleta
