Marketing
Hounted House (5), short story
photo by rU
U 'jeziku cvijeća', plava ruža simbolizira nemoguće, nedostižnost, neostvarivost.
Ukleta kuća (5) kratka priča
Tek nakon nekoliko minuta dozivanja i uzaludnih pokušaja da vrata otvori Rosemary shvati - zatočena je u toj prekrasnoj kući koju je došla razgledati.
Obuze je smrtni strah, na trenutak se osjeti poput žabe, skamenjene pred zmijinim pogledom. No, Rosemary je bila snažnija no što je i sama mislila.
Ne, neću biti 'pogodna žrtva' ... odluči ona.
Još nije znala što će poduzeti za svoje spasenje, no znala je da neće samo čekati ...
Razgledavši tu sobu koju je gospodin Znalac tako pompozno najavio kao 'master bedroom', Rosemary shvati da je bijeg nemoguć. Kad je otvorila prozorska krila ukrašena vitrejom s motivom ruža, iza njih otkri rešetke od kovanog željeza, također viticama ruža ukrašene. Iako su djelovale filigrantski krhko, rešetke su bile tako čvrste da ih ne bi mogle iščupati ni jake muške ruke. Dozivati u pomoć nije imalo smisla, prozori spavaće sobe bili su okrenuti prema stražnjem vrtu, a vrt je bio tako velik da nije bilo nade kako bi je mogli čuti susjedi ili slučajni prolaznici s ulične strane.
Pobjeći ne mogu ... reče Rosemary sama sebi.
Ova je prekrasna soba ustvari stupica, a ja sam lovina u stupicu ulovljena ...
Iako ulovljena, Rosemary se nije u stupici batrgala poput uhvaćena plijena.
Krajnjim snagama grčevito je nastojala sačuvati prisebnost. Moram sačuvati snagu za susret s Lovcem ... pomislila je.
Obazre se po sobi, tražeći nešto što bi joj moglo poslužiti kao oružje za obranu. Iako prestravljena, Rosemary nije mogla ne diviti se ljepoti koja ju je okruživala. Zidovi sobe bili su prekriveni svjetloplavim tapetama oslikanim ružinim pupoljcima. Štukatura s motivom ruža ukrašavala je plafon s kojega se prozirni baldahin spuštao nad postelju. Postelja pak bijaše pravo umjetničko djelo.
To nije rad vještog zanatlije ... pomisli Rosemary ... već pravog umjetnika.
Prišavši bliže kako bi bolje pogledala intarzije od permutera koje su ukrašavale stranice postelje, ona vidje svilenu haljinu prebačenu preko ružičaste posteljine od svilena satena. Haljina je bila duga, krojena jednostavno, s dubokim izrezom na prsima, boje modre poput zimske noći. Uz haljinu je na postelji ležala niska krupnih bisera, a cipele visokih potpetica stajale su podno postelje.
Tada Rosemary ugleda pismce koje je ležalo uz bisernu ogrlicu i sa zaprepaštenjem vidje svoje ime na tom pisamcu. Kad je pisamce drhtavim prstima otvorila, poče čitati:
Večera će biti poslužena u ponoć, u plavom salonu.
Bit ću presretan, Rose, ako mi učiniš čast i budeš moja gošća.
Odjeća koja te čeka nije dostojna Tvoje ljepote, no molim Te da mi učiniš zadovoljstvo i ipak je odjeneš.
Pismo je bilo potpisano samo inicijalom - 'Z', a uz pismo je bila priložena plava ruža savršenih latica i duge peteljke s koje je neka pažljiva ruka brižno odstranila trnje.
Plava ruža ... pomisli Rosemary.
A ruža doista bješe plava i Rosemary je, pogledavši ružu pažljivo, shvati da plava boja nije rezultat bojenja nego uzgoja. Ruže nemaju gen za plavu boju, stoga je uzgoj ove sigurno stajao čitavo malo bogatstvo ...
Rosemary udahnu miris plave ruže. Bio je istodobno i oštar i sladak, opijao je poput vina.
Trnje ti skinuše, plava ružice ... prošapta Rosemary.
No, varaju se ... dok mirišeš, nisi bespomoćna ...
(nastavak slijedi)
Post je objavljen 18.08.2010. u 17:11 sati.