Od djetinjstva sam voljela vodu - rijeke i potoke, jezerca i bare.
rega, rega - kvak!
Žabac na Rusalkinu dlanu ... i na YouTube frog in my hand
Prošlog mi je ljeta moj susjed rekao: Tvoj vrt je nekako drugačiji od drugih vrtova,
kao da ima dušu.
Zamislila sam se i odgovorila: Da, ima. Moju.
Ako moj vrt ima moju dušu, tada je jezerce
"duša moje duše".
I zaista, moj vrt i vrtna jezerca više su mi od hobija -
to je moja oaza, moje utočište, moj "komadić raja".
Opojni miris i blagost
vrtu i srcu i dlanu
pružaju latice njene
iz sjene..
To nije običan cvijet;
bjelinom on zadivljuje,
a rumenim rubom
opire se svijetu grubom
nesklonom ljepoti...
Il' trnom
što mekši je od sna...
tko zna?
Al' noću,
kad padne mrak,
obuzima je neki čudan strah!
Ne kloni tad,
ne strahuj,
glavice malena, snena...
satensku tvoju ljepotu
prekrit će noću dravska pjena;
ne trebaš trna
dok snivaš
nimfe i vile
u svojim dvorima
od zelene svile...
Sretne li Rusalke.
Obje je vile darivaju, obje nad njezinim jezercima bdiju.
Neću ni ja više nikoga upisivati u linkove.
Misko je u pravu, taman zavoliš nekog ...
... a on(a) ode.
A, ja, kakva sam, nisam u stanju izbrisati ni pokojnike iz direktorija mobitela, a kamoli ove koji odoše s bloga.
A kad dugo gledaš u bezdan, i bezdan se zagleda u tebe.
(Friedrich Nietzsche)
Ukleta kuća (4) kratka priča
U pravu ste, Rosemary ... odgovori gospodin Znalac. U vili već godinama nitko ne stanuje.
No, saznavši za vaš posjet, vlasnik se pobrinuo da vas sve dočeka u punom sjaju ...
Skromna Rosemary nije to 'vas' shvatila kao 'Vas', nego je pomislila kako se to odnosi na sve kupce koji dolaze razgledati kuću.
Moram priznati - vlasnik kuće ima stila ...
A očito mu ni novca ne dostaje, pa se pitam kako ima srca prodati ovakvu ljepotu ...zapitala se.
Liker od ruža bio je sladak i opojan. Iako je popila samo nekoliko gutljaja, Rosemary se zavrti u glavi, obrazi joj se zarumenješe, oči joj zablistaše, usne se ovlažiše. Pogled joj je bio okrenut vrtu koji se prostirao iza oranžerije pa nije primjetila pogled gospodina Znalca koji je klizio njezinim licem zaustavljajući se na usnama, vratu, grudima.
Možda bi ovo bilo od koristi? upita je on pružajući joj plavu svilenu lepezu. Boja lepeze bila je savršeno usklađena s bojom Rosemarynih očiju, no ona to nije zamijetila. Jedva je čekala da vidi vrt.
Vrt koji se prostirao iza kuće zapanjio je Rosemary ljepotom ali i veličinom. Bio je to čitav park uređen u engleskom stilu s njegovanom travom, stablima i cvjetajućim grmovima, oivičen visokom, lijepo šišanom živicom. Dno vrta spuštalo se do rijeke i Rosemary nije mogla suspregnuti glasan uzvik divljenja kad su tamo stigli. Žalosne vrbe spuštale su svoju zelenu kosu do vode, na obali je bila mala rustikalna ribarska kućica, uz drveni mol vezano nekoliko čamaca ...
Ah ... reče Rosemary gospodinu Znalcu kad su načas sjeli na klupicu na obali ... mogla bih ovdje vjekovati ...
Vlasniku će to biti drago čuti ... odgovori gospodin Znalac.
...
Dok su se vraćali prema kući Rosemary osjeti ubod krivice: Toliko vremena i pažnje na mene je protraćeno ... A ja uopće ne namjeravam kuću kupiti ...
Već se spremala gospodinu Znalcu sve priznati, ispričati se, ponuditi mu nadoknadu za izgubljeno vrijeme, kad on reče: Vremena za podrobnije razgledanje vrta bit će kasnije u obilju. Sad ću vam pokazati kuću ... no, prije toga ...
Rose je ponovo glasno uskliknula pa čak i pljesnula rukama od divljenja.
U visokoj živici koja je oivičavala vrt krila su se malena vratašca koja su vodila u labirint od živice a u sredini labirinta bijaše još jedan vrt. Bio je uređen u japanskom stilu. U jezercu su plivali znatni koi šarani, listovi bambusa šuštali su na povjetarcu, zrikavci zrikali, orhideje mirisale, a jedan vilin konjic doletje s jezerca i spusti se na Rosemaryn dlan.
Ovo je samo jedan od aneksa glavnom vrtu ... reče gospodin Znalac.
No, kao što rekoh, za razgledanje vrta bit će vremena ...
Vratimo se do oranžerije, predahnut ćete uz osvježavajuće piće, pa ću vam onda detaljno pokazati kuću.
Rosemary je odbila piće. Odjednom je osjetila val nelagode koji se pojačao kad su ušli u kuću. No, ljepota arhitekture, elegancija stubišta koje je vodilo do prvog kata i potkrovlja ponovo joj skretoše pažnju.
Plavi salon, zlatni salon ... mala dvorana za koncerte, knjižnica, trpezarija ... gostinske sobe ... govorio je gospodin Znalac pokazujući.
A Rosemary je sve više shvaćala kako se radi o pravom dragulju od vile. Sve je bilo uređeno s istančanim ukusom, no unatoč raskoši nije djelovalo razmetljivo. Rosemary, koja je bila poznavalac porculana i umjetničkih slika, shvatila je da ne samo kuća već i dekorativne 'sitnice' koje je ukrašavaju premašuju njezine kupovne mogućnosti.
A sada - master bed room, glavna spavaća soba ... reče gospodin Znalac otvarajući izrezbarena vrata. Rosemary stupi preko praga a čim je prag prekoračila, teška vrata se za njom zalupiše.
Tek nakon nekoliko minuta dozivanja i uzaludnih pokušaja da vrata otvori Rosemary shvati - zatočena je u toj prekrasnoj kući koju je došla razgledati.
We don't dance the two-step anymore
All we need's a small part of the floor
The band can go on playing almost anything it wants
When you fall in love everything's a waltz
Eyes are meant for looking into
Way up close
Arms were meant for holding
What you want the most
Lips were meant to say what bodies
Feel down in their hearts
When you fall in love
Everything's a waltz ...
Šteta, Lazy, što je tvoj account na Youtube suspended ...
...
Dragi moj Lucky, još uvijek te vidim, na ogradici vrtnoj sjediš. I u Rusalkinu srcu.
crnobijeli se debeljko
u šareniji vrt preselio
sad je na obali
nekog plavljeg jezerca.
na ogradici rusalkinoj
jedna sjena sjedi ...
ni bijela, ni crna,
sja u svim bojama duge.
znam kakva je
to kiša kapljice
gorke raspršila,
znam kakav je to tračak
sunca dugu obojio.
moj Srećko mi poruku šalje:
voljeti se ne boj, rusalko.
ne brini,
slatki moj debeljko,
krzneni.
uvijek ću voljeti tebe.
i bojat ću se,
uvijek ću se bojati ljubavi,
jer ljubav je krhka,
ma kako velika bila ...
al' nikad više pomisliti neću,
dragi moj sunčevi zračku,
najdraži moj
crnobijeli mačku,
da ljubiti ne mogu
i ne smijem.
na ogradici rusalkinoj
uvijek će jedna sjena sjediti,
ni bijela, ni crna,
i bijela i crna ...
i sjat će
u svim bojama duge.
Opis bloga
Rusalka živi u jezercu ... ali povremeno izlazi i na obalu.
Rusalka je naizgled "dobra" ... ali ponekada zna - potkačiti noktima.
Rusalka priča s ribama ... i žabama.
I vrijeba prolaznike ... da ih posjedne na svoju klupicu
(ne bojte se - ne onu na dnu jezerca).
Rusalkin vjenčić je od vodenog cvijeća.
Tu je ... iako je više ne kruni.
Rusalka se ogleda u vodi.
A krugovi na vodi izobličuju njezin odraz.
Ili ga možda - uobličuju?
Ovdje ćete saznati:
Kako stvoriti vrtno jezerce i pomoći Majci prirodi u njegovu održavanju?
O zlatnim ribicama, žabama i lopočima.
O posjetiteljima vrta.
Ali i o čemu Rusalka razmišlja. Čega se sjeća. Čemu se nada.
O čemu mašta.
Kakve snove sanja.
Kakve slike voli.
Što čita i što je - već pročitala...
I - što tek namjerava pročitati.
Poklon Grofa V.:
dječak i vila
koliko malo godina
može imati dječarac
što sam trčkara
između busenova
i kamenova
između bunara
i taraba
i zbori sa sobom
mislima
samoću
djetinjstva
vazda zaigran i
s a m
jer igra je bila
njegova mašta
u kratkim hlačama
u plavim sandalicama
na nebu
bijeli oblak
još jedan
i dolje jedan
u vodenom krugu
što ga je baka zvala
j a r u g a
na njemu čudna
zelena stvorenja
s izbuljenim očima
i nečim u grlu
od čega je noću
odjekivala mahala
i pjevale sjene
pod pendžerima
u teglama
dok bi se najele
majčina cvijeća
i napile daha
s usnulih usana
u onoj vodi
življaše Vila
obrasla bijelim
ljiljanima
na glatkim
mesnatim
listovima
i kosa joj
se trskama
češljala
divna
čarobna
preduga
jednom je
dječaka bila
na suho prenijela
dok se zaigrao
u šetnji kliskim
dlanovima
jer mutna
bijaše pjesma
mulja
i pretužna
majčina
zazivanja
za tako preran
k r a j
a ona se stvorenja
čudna zelena
igraše noću
sjajnim nebeskim
draguljima
i svako bi malo
po jedna pala
s višnje modrine
u tihu vodu
djetinjstva
i bila bi od njih
vila tako sjajna
tako lijepa
urešena
dok je zorom
ne bi sastala
sanjivost
vilinska
kleta
