Marketing
Hounted House (4), short story
photo by rU
A kad dugo gledaš u bezdan, i bezdan se zagleda u tebe.
(Friedrich Nietzsche)
Ukleta kuća (4) kratka priča
U pravu ste, Rosemary ... odgovori gospodin Znalac. U vili već godinama nitko ne stanuje.
No, saznavši za vaš posjet, vlasnik se pobrinuo da vas sve dočeka u punom sjaju ...
Skromna Rosemary nije to 'vas' shvatila kao 'Vas', nego je pomislila kako se to odnosi na sve kupce koji dolaze razgledati kuću.
Moram priznati - vlasnik kuće ima stila ...
A očito mu ni novca ne dostaje, pa se pitam kako ima srca prodati ovakvu ljepotu ...zapitala se.
Liker od ruža bio je sladak i opojan. Iako je popila samo nekoliko gutljaja, Rosemary se zavrti u glavi, obrazi joj se zarumenješe, oči joj zablistaše, usne se ovlažiše. Pogled joj je bio okrenut vrtu koji se prostirao iza oranžerije pa nije primjetila pogled gospodina Znalca koji je klizio njezinim licem zaustavljajući se na usnama, vratu, grudima.
Možda bi ovo bilo od koristi? upita je on pružajući joj plavu svilenu lepezu. Boja lepeze bila je savršeno usklađena s bojom Rosemarynih očiju, no ona to nije zamijetila. Jedva je čekala da vidi vrt.
Vrt koji se prostirao iza kuće zapanjio je Rosemary ljepotom ali i veličinom. Bio je to čitav park uređen u engleskom stilu s njegovanom travom, stablima i cvjetajućim grmovima, oivičen visokom, lijepo šišanom živicom. Dno vrta spuštalo se do rijeke i Rosemary nije mogla suspregnuti glasan uzvik divljenja kad su tamo stigli. Žalosne vrbe spuštale su svoju zelenu kosu do vode, na obali je bila mala rustikalna ribarska kućica, uz drveni mol vezano nekoliko čamaca ...
Ah ... reče Rosemary gospodinu Znalcu kad su načas sjeli na klupicu na obali ... mogla bih ovdje vjekovati ...
Vlasniku će to biti drago čuti ... odgovori gospodin Znalac.
...
Dok su se vraćali prema kući Rosemary osjeti ubod krivice: Toliko vremena i pažnje na mene je protraćeno ... A ja uopće ne namjeravam kuću kupiti ...
Već se spremala gospodinu Znalcu sve priznati, ispričati se, ponuditi mu nadoknadu za izgubljeno vrijeme, kad on reče: Vremena za podrobnije razgledanje vrta bit će kasnije u obilju. Sad ću vam pokazati kuću ... no, prije toga ...
Rose je ponovo glasno uskliknula pa čak i pljesnula rukama od divljenja.
U visokoj živici koja je oivičavala vrt krila su se malena vratašca koja su vodila u labirint od živice a u sredini labirinta bijaše još jedan vrt. Bio je uređen u japanskom stilu. U jezercu su plivali znatni koi šarani, listovi bambusa šuštali su na povjetarcu, zrikavci zrikali, orhideje mirisale, a jedan vilin konjic doletje s jezerca i spusti se na Rosemaryn dlan.
Ovo je samo jedan od aneksa glavnom vrtu ... reče gospodin Znalac.
No, kao što rekoh, za razgledanje vrta bit će vremena ...
Vratimo se do oranžerije, predahnut ćete uz osvježavajuće piće, pa ću vam onda detaljno pokazati kuću.
Rosemary je odbila piće. Odjednom je osjetila val nelagode koji se pojačao kad su ušli u kuću. No, ljepota arhitekture, elegancija stubišta koje je vodilo do prvog kata i potkrovlja ponovo joj skretoše pažnju.
Plavi salon, zlatni salon ... mala dvorana za koncerte, knjižnica, trpezarija ... gostinske sobe ... govorio je gospodin Znalac pokazujući.
A Rosemary je sve više shvaćala kako se radi o pravom dragulju od vile. Sve je bilo uređeno s istančanim ukusom, no unatoč raskoši nije djelovalo razmetljivo. Rosemary, koja je bila poznavalac porculana i umjetničkih slika, shvatila je da ne samo kuća već i dekorativne 'sitnice' koje je ukrašavaju premašuju njezine kupovne mogućnosti.
A sada - master bed room, glavna spavaća soba ... reče gospodin Znalac otvarajući izrezbarena vrata. Rosemary stupi preko praga a čim je prag prekoračila, teška vrata se za njom zalupiše.
Tek nakon nekoliko minuta dozivanja i uzaludnih pokušaja da vrata otvori Rosemary shvati - zatočena je u toj prekrasnoj kući koju je došla razgledati.
(nastavak slijedi)
Dodatak, uz pozdrav za Tixi i Northwind-a.
whispers in the wind, photo by rU
Post je objavljen 17.08.2010. u 21:28 sati.