Od djetinjstva sam voljela vodu - rijeke i potoke, jezerca i bare.
rega, rega - kvak!
Žabac na Rusalkinu dlanu ... i na YouTube frog in my hand
Prošlog mi je ljeta moj susjed rekao: Tvoj vrt je nekako drugačiji od drugih vrtova,
kao da ima dušu.
Zamislila sam se i odgovorila: Da, ima. Moju.
Ako moj vrt ima moju dušu, tada je jezerce
"duša moje duše".
I zaista, moj vrt i vrtna jezerca više su mi od hobija -
to je moja oaza, moje utočište, moj "komadić raja".
Opojni miris i blagost
vrtu i srcu i dlanu
pružaju latice njene
iz sjene..
To nije običan cvijet;
bjelinom on zadivljuje,
a rumenim rubom
opire se svijetu grubom
nesklonom ljepoti...
Il' trnom
što mekši je od sna...
tko zna?
Al' noću,
kad padne mrak,
obuzima je neki čudan strah!
Ne kloni tad,
ne strahuj,
glavice malena, snena...
satensku tvoju ljepotu
prekrit će noću dravska pjena;
ne trebaš trna
dok snivaš
nimfe i vile
u svojim dvorima
od zelene svile...
Sretne li Rusalke.
Obje je vile darivaju, obje nad njezinim jezercima bdiju.
Neću ni ja više nikoga upisivati u linkove.
Misko je u pravu, taman zavoliš nekog ...
... a on(a) ode.
A, ja, kakva sam, nisam u stanju izbrisati ni pokojnike iz direktorija mobitela, a kamoli ove koji odoše s bloga.
Prvog dana Bog je stvorio ženu, a zbog njenog zadovoljstva ružu.
(Viktor Hugo)
Ukleta kuća (3) kratka priča
Iako je brava bila zahrđala, ključ se u njoj lako okrete i vrtna vrata se bezšumno otvoriše. Gospodin Znalac se teatralno nakloni, elegantnim pokretom ruke ustupi prednost Rosemary i ona prva stupi u vrt.
Ovo je samo prednji, manji dio vrta koji se iza kuće pruža sve do rijeke ... odjekivao je glas gospodina Znalca iza Rosemaynih leđa a njoj srce brže zakuca na prizor koji joj se otvorio pred očima. Prednji je dio vrta bio prekrasan ružičnjak prepun rijetkih sorti ruža a oko ograde koja je vrt okruživala zaplitale su se penjačice s jednostavnim peterolisnim cvjetovima.
Rosa canina, divlja ruža ... pomisli Rosemary a gospodin Znalac, kao da je čuo njezine misli, reče: Čukunbaba svih kultiviranih sorti ... Otporna , brzo raste i, kao što vidite, potpuno je premrežila vrtnu ogradu zaklanjajući vrt od pogleda s ulice ...
Doista ... pomisli Rosemary. Zato i nisam mogla bolje zaviriti u vrt, prolazeći ovuda ...
Dok je ona koračala popločanom stazom koja je vodila prema trijemu i ulaznim vratima kuće, gospodin Znalac je izgovarao nazive ruža čajevki, polijanti, stablašica i floribundi kraj kojih su prolazili: Izbor kakav ćete rijetko gdje naći - najljepše, najmirisnije i najrjeđe sorte ...
Doduše, slabije cvjetaju jer nisu redovito orezivane, no ruka vještog vrtlara brzo će ih dovesti u red ... Rose pomisli kako gospodin Znalac pretjeruje. Sve su ruže bile savršeno njegovane kao da ih je još jutros obišla i orezala ruka nekog znalačkog vrtlara.
Staza ih dovede do ulaznih vrata vile i Gospodin Znalac upita: Želite li prvo razgledati kuću ili vrt? No, prije no što je Rosemary uspjela odgovoriti on reče: Prvo vrt, dakako ... Nisam niti sumnjao.
No, da stignemo do stražnjeg dijela vrta, moramo proći kroz prizemlje. Sa stražnje strane kuće je staklena zimska bašta a iz nje vrata vode u drugi dio vrta.
Uđoše u hol vile popločen mramorom, prođoše kroz veliku dnevnu sobu opremljenu stilskim namještajem, poda zastrtog ručno izrađenim skupocjenim tepisima s motivima ruža, zidova prepunih slika. Rosemary je sve uspjela pogledati samo letimice, no bila je gotovo sigurna da je među slikama prepoznala čuveno djelo Lawrenca Alme Tademe 'Tebi, ružo među ružama'. Nemoguće je da se radi o originalu ... pomisli. No, reprodukcija je savršeno vjerna ...
Prođoše kroz dnevnu sobu, potom kroz jedan mali salon obložen tapetama s motivima ruža i ljupkom salon garniturom. Na okvirima fotelja bile su izrezbarene ruže, a motiv ruža krasio je i intarziju na stoliću. Jedna savršena bijela ruža u plavoj vazi privuče Rosemaryn pogled. A tada ona na sebi osjeti pogled gospodina Znalca. Zadovoljno se smiješio i pokazivao joj izlaz u zimski vrt.
Staklene stijenke ljeti se uklanjaju pa se zimski vrt vizualno spaja sa stražnjim vrtom ... reče Gospodin Znalac. No, prije no što krenemo u dalje razgledanje ...
Pod zasjenjenim staklenim svodom saginjale su se grane narančinih i limunovih stabalaca, u mramornim žardinjerama cvjetala je mirta i mirisale tuberoze. Na malom stoliću izvijenih nožica u kristalnoj je boci svjetlucao nekakav napitak tamnoružičaste boje, na prostirki od belgijske čipke, na srebrnom poslužavniku, čekale su dvije čaše. Nečija je ruka po poslužavniku prosula nekoliko ružinih latica i brižljivo odabrala i na poslužavnik odložila svjež tamnocrveni ružin pupoljak.
Gutljaj ružina likera? upita Gospodin Znalac i, ne čekajući Rosemaryn odgovor, galantno pomakne fotelju kako bi ona mogla sjesti.
Začuđena Rosemary sjede. Mislila sam kako je kuća nenastanjena već godinama ... Pa tko se, ako je tako, brine o vrtu i oranžeriji?
U pravu ste, Rosemary ... odgovori gospodin Znalac. U vili već godinama nitko ne stanuje.
No, saznavši za vaš posjet, vlasnik se pobrinuo da vas sve dočeka u punom sjaju ...
We don't dance the two-step anymore
All we need's a small part of the floor
The band can go on playing almost anything it wants
When you fall in love everything's a waltz
Eyes are meant for looking into
Way up close
Arms were meant for holding
What you want the most
Lips were meant to say what bodies
Feel down in their hearts
When you fall in love
Everything's a waltz ...
Šteta, Lazy, što je tvoj account na Youtube suspended ...
...
Dragi moj Lucky, još uvijek te vidim, na ogradici vrtnoj sjediš. I u Rusalkinu srcu.
crnobijeli se debeljko
u šareniji vrt preselio
sad je na obali
nekog plavljeg jezerca.
na ogradici rusalkinoj
jedna sjena sjedi ...
ni bijela, ni crna,
sja u svim bojama duge.
znam kakva je
to kiša kapljice
gorke raspršila,
znam kakav je to tračak
sunca dugu obojio.
moj Srećko mi poruku šalje:
voljeti se ne boj, rusalko.
ne brini,
slatki moj debeljko,
krzneni.
uvijek ću voljeti tebe.
i bojat ću se,
uvijek ću se bojati ljubavi,
jer ljubav je krhka,
ma kako velika bila ...
al' nikad više pomisliti neću,
dragi moj sunčevi zračku,
najdraži moj
crnobijeli mačku,
da ljubiti ne mogu
i ne smijem.
na ogradici rusalkinoj
uvijek će jedna sjena sjediti,
ni bijela, ni crna,
i bijela i crna ...
i sjat će
u svim bojama duge.
Opis bloga
Rusalka živi u jezercu ... ali povremeno izlazi i na obalu.
Rusalka je naizgled "dobra" ... ali ponekada zna - potkačiti noktima.
Rusalka priča s ribama ... i žabama.
I vrijeba prolaznike ... da ih posjedne na svoju klupicu
(ne bojte se - ne onu na dnu jezerca).
Rusalkin vjenčić je od vodenog cvijeća.
Tu je ... iako je više ne kruni.
Rusalka se ogleda u vodi.
A krugovi na vodi izobličuju njezin odraz.
Ili ga možda - uobličuju?
Ovdje ćete saznati:
Kako stvoriti vrtno jezerce i pomoći Majci prirodi u njegovu održavanju?
O zlatnim ribicama, žabama i lopočima.
O posjetiteljima vrta.
Ali i o čemu Rusalka razmišlja. Čega se sjeća. Čemu se nada.
O čemu mašta.
Kakve snove sanja.
Kakve slike voli.
Što čita i što je - već pročitala...
I - što tek namjerava pročitati.
Poklon Grofa V.:
dječak i vila
koliko malo godina
može imati dječarac
što sam trčkara
između busenova
i kamenova
između bunara
i taraba
i zbori sa sobom
mislima
samoću
djetinjstva
vazda zaigran i
s a m
jer igra je bila
njegova mašta
u kratkim hlačama
u plavim sandalicama
na nebu
bijeli oblak
još jedan
i dolje jedan
u vodenom krugu
što ga je baka zvala
j a r u g a
na njemu čudna
zelena stvorenja
s izbuljenim očima
i nečim u grlu
od čega je noću
odjekivala mahala
i pjevale sjene
pod pendžerima
u teglama
dok bi se najele
majčina cvijeća
i napile daha
s usnulih usana
u onoj vodi
življaše Vila
obrasla bijelim
ljiljanima
na glatkim
mesnatim
listovima
i kosa joj
se trskama
češljala
divna
čarobna
preduga
jednom je
dječaka bila
na suho prenijela
dok se zaigrao
u šetnji kliskim
dlanovima
jer mutna
bijaše pjesma
mulja
i pretužna
majčina
zazivanja
za tako preran
k r a j
a ona se stvorenja
čudna zelena
igraše noću
sjajnim nebeskim
draguljima
i svako bi malo
po jedna pala
s višnje modrine
u tihu vodu
djetinjstva
i bila bi od njih
vila tako sjajna
tako lijepa
urešena
dok je zorom
ne bi sastala
sanjivost
vilinska
kleta
