Od djetinjstva sam voljela vodu - rijeke i potoke, jezerca i bare.
rega, rega - kvak!
Žabac na Rusalkinu dlanu ... i na YouTube frog in my hand
Prošlog mi je ljeta moj susjed rekao: Tvoj vrt je nekako drugačiji od drugih vrtova,
kao da ima dušu.
Zamislila sam se i odgovorila: Da, ima. Moju.
Ako moj vrt ima moju dušu, tada je jezerce
"duša moje duše".
I zaista, moj vrt i vrtna jezerca više su mi od hobija -
to je moja oaza, moje utočište, moj "komadić raja".
Opojni miris i blagost
vrtu i srcu i dlanu
pružaju latice njene
iz sjene..
To nije običan cvijet;
bjelinom on zadivljuje,
a rumenim rubom
opire se svijetu grubom
nesklonom ljepoti...
Il' trnom
što mekši je od sna...
tko zna?
Al' noću,
kad padne mrak,
obuzima je neki čudan strah!
Ne kloni tad,
ne strahuj,
glavice malena, snena...
satensku tvoju ljepotu
prekrit će noću dravska pjena;
ne trebaš trna
dok snivaš
nimfe i vile
u svojim dvorima
od zelene svile...
Sretne li Rusalke.
Obje je vile darivaju, obje nad njezinim jezercima bdiju.
Neću ni ja više nikoga upisivati u linkove.
Misko je u pravu, taman zavoliš nekog ...
... a on(a) ode.
A, ja, kakva sam, nisam u stanju izbrisati ni pokojnike iz direktorija mobitela, a kamoli ove koji odoše s bloga.
Ne, nije Venecija ...
To je moja ulica noćas, nakon proloma oblaka ...
update, 15: 59
Nagli nalet vjetra. Bljesak munje ...
Potom se nebo spojilo sa zemljom. A nakon nekoliko trenutaka, zemlje nestade. Bujica vode prekrila je moju ulicu, popela se na pločnik do kućnih fasada, prelila se preko moga kućnog praga. Predsoblje se začas napunilo vodom. Ostatak stana je na nešto višljem nivou pa je ostao suh.
Zavrnuh nogavice na hlačama i zakoračih u vodu. U kupaonici je klokotalo, a kad otvorih vrata vidjeh kako voda kulja iz odvoda u tuš kabini i razlijeva se po podnim pločicama. Otvorih vanjska vrata, no još brže ih zatvorih vidjevši da se čitav vrt pretvorio u jezero.
Prozori na susjednim kućama osvjetliše se, začuh glasove. Ljudi su metlama pokušavali izbaciti vodu iz svojih haustora i predsoblja. Ulično se svjetlo ugasilo čim je oluja počela pa je ulica bila u mraku. Uznemireni vlasnici parkiranih automobila s baterijskim svjetiljkama gacaju do koljena po vodi kako bi provjerili što je s njihovim limenim ljubimcima.
Moja se mačja družba tik pred nevrijeme sklonila u kuhinju. Svi osim Đure. Nadam se kako se sklonio u nekoj šupi, no ipak osluškujem. U prvi mah nisam sigurna, no čini mi se da iz vrta dopire mačje zapomaganje. Otvaram vrata i osluškujem. Da, netko plače i zapomaže u dnu vrta. Izlazim van u mrak i pljusak, gazim po vodi sljedeći zvuk mačjeg cviljenja. Đuro stoji na vrtnoj klupici, mokar do kože i ne usuđuje se sići. Hvatam ga u naručje i nosim u kuću. Oboje smo potpuno mokri.
Nakon što sam Đuru obrisala frotirom presvlačim se i ja. Pljusak se smiruje, razina vode u vrtu polako opada. Metlom guram vodu van preko praga a potom punim vedro vrelom vodom i detergentom. Ribam podne pločice po ne znam koliko puta jer voda koja se vratila iz kanalizacije ne miriše nimalo ugodno ...
Izlazim na ulicu koja je još uvijek pod vodom. Susjedi sklanjaju slomljene grane, metu i jedni druge propituju o šteti ... Ujutro, kad se voda povuče, svi ćemo izići sa šmrkovima i prati pločnik i cestu prepunu smrdljiva blata, polomljenih grančica, različitog smeća i nakvašenog toalet papira ...
...
Upravo pogledah na sat. Prošlo je 15h, a ja pospremam od ranoga jutra.
Konačno sam završila, sve je opet na svome mjestu. Predsoblje i kupaonica izribani, pločnik, dvorište i cesta oprani. Najviše je posla bilo s najmanjim jezercem koje je u ravnini tla pa se napunilo prljavom vodom. Pumpu i jezerce čistila sam čitavo prijepodne. Susjedi mi se dobroćudno narugaše kad su me vidjeli kako mlazom iz vrtnog crijeva perem travnjak: Polijevaš nakon tolike kiše ... No, ne mogu gledati travu prepunu mulja, a uz to želim i biljke riješiti naslage mulja i neugodnih mirisa.
Pamtim brojne ljetne oluje koje su i ranije moju ulicu znale pretvoriti u Veneciju. No, ovoj noćašnjoj ne pamtim premca. Meteorolozi vele da se u budućnosti možemo nadati sve ekstremnijim i sve češćim vremenskim 'ispadima'. Grad se širi, sve je više asfalta i betona, sve manje travnjaka. Preuske kanalizacijske cijevi ne uspijevaju progutati veliku količinu vode koja padne u kratko vrijeme i eto štete i nevolje u trenu.
...
A ipak, uživala sam u svakom trenutku te ljetne oluje.
Nisam osjećala strah, nisam mislila na posljedice, na štetu. Uživala sam u uzbudljivoj moći Prirode, zadivljujuće lijepoj i kad stvara i kad razara ...
...
Ležao je jutros nepomično na površini jezerca i ja pomislih: Mrtav je ...
Podigoh krhko beživotno tjelešce a mokra mi se krila zalijepiše za prste.
Već sam namjeravala vratiti ga u jezerce, neka mu ono bude posljednje počivalište ... kad odjednom, malo se tijelo pokrenu ... Preživio je oluju! Eto, prednjim nožicama počinje čistiti lice dok mu se krila polako suše na suncu. Jedno prednje krilo mu je povrijeđeno i ja se pitam: Hoće li uspjeti poletjeti?
Sjedio mi je na ruci duže od pola sata, sušio i čistio krila, no nikako da se usudi poletjeti. Podigoh ruku prema nebu, on mi se pope na kažiprst i zamahnu krilima. Hajde, maleni ... šapnuh mu.
I vretance poletje, napravi još jedan oproštajni krug oko moje glave i izgubi se u plavetnilu ...
P. S. Prošli sam post započela slikom vretenca, ovaj slikama vretenca završavam. Život je istodobno i krhak i neuništiv. I, ponekad, stvara neobične koincidencije.
Krhak je život…
Kao krilo vretenca
Ali što je život…
Milijun sitnih kapi iz istog zdenca
Milijarda svijetlih iskri istoga plama
Bezbroj dijelova velikog holograma ...
We don't dance the two-step anymore
All we need's a small part of the floor
The band can go on playing almost anything it wants
When you fall in love everything's a waltz
Eyes are meant for looking into
Way up close
Arms were meant for holding
What you want the most
Lips were meant to say what bodies
Feel down in their hearts
When you fall in love
Everything's a waltz ...
Šteta, Lazy, što je tvoj account na Youtube suspended ...
...
Dragi moj Lucky, još uvijek te vidim, na ogradici vrtnoj sjediš. I u Rusalkinu srcu.
crnobijeli se debeljko
u šareniji vrt preselio
sad je na obali
nekog plavljeg jezerca.
na ogradici rusalkinoj
jedna sjena sjedi ...
ni bijela, ni crna,
sja u svim bojama duge.
znam kakva je
to kiša kapljice
gorke raspršila,
znam kakav je to tračak
sunca dugu obojio.
moj Srećko mi poruku šalje:
voljeti se ne boj, rusalko.
ne brini,
slatki moj debeljko,
krzneni.
uvijek ću voljeti tebe.
i bojat ću se,
uvijek ću se bojati ljubavi,
jer ljubav je krhka,
ma kako velika bila ...
al' nikad više pomisliti neću,
dragi moj sunčevi zračku,
najdraži moj
crnobijeli mačku,
da ljubiti ne mogu
i ne smijem.
na ogradici rusalkinoj
uvijek će jedna sjena sjediti,
ni bijela, ni crna,
i bijela i crna ...
i sjat će
u svim bojama duge.
Opis bloga
Rusalka živi u jezercu ... ali povremeno izlazi i na obalu.
Rusalka je naizgled "dobra" ... ali ponekada zna - potkačiti noktima.
Rusalka priča s ribama ... i žabama.
I vrijeba prolaznike ... da ih posjedne na svoju klupicu
(ne bojte se - ne onu na dnu jezerca).
Rusalkin vjenčić je od vodenog cvijeća.
Tu je ... iako je više ne kruni.
Rusalka se ogleda u vodi.
A krugovi na vodi izobličuju njezin odraz.
Ili ga možda - uobličuju?
Ovdje ćete saznati:
Kako stvoriti vrtno jezerce i pomoći Majci prirodi u njegovu održavanju?
O zlatnim ribicama, žabama i lopočima.
O posjetiteljima vrta.
Ali i o čemu Rusalka razmišlja. Čega se sjeća. Čemu se nada.
O čemu mašta.
Kakve snove sanja.
Kakve slike voli.
Što čita i što je - već pročitala...
I - što tek namjerava pročitati.
Poklon Grofa V.:
dječak i vila
koliko malo godina
može imati dječarac
što sam trčkara
između busenova
i kamenova
između bunara
i taraba
i zbori sa sobom
mislima
samoću
djetinjstva
vazda zaigran i
s a m
jer igra je bila
njegova mašta
u kratkim hlačama
u plavim sandalicama
na nebu
bijeli oblak
još jedan
i dolje jedan
u vodenom krugu
što ga je baka zvala
j a r u g a
na njemu čudna
zelena stvorenja
s izbuljenim očima
i nečim u grlu
od čega je noću
odjekivala mahala
i pjevale sjene
pod pendžerima
u teglama
dok bi se najele
majčina cvijeća
i napile daha
s usnulih usana
u onoj vodi
življaše Vila
obrasla bijelim
ljiljanima
na glatkim
mesnatim
listovima
i kosa joj
se trskama
češljala
divna
čarobna
preduga
jednom je
dječaka bila
na suho prenijela
dok se zaigrao
u šetnji kliskim
dlanovima
jer mutna
bijaše pjesma
mulja
i pretužna
majčina
zazivanja
za tako preran
k r a j
a ona se stvorenja
čudna zelena
igraše noću
sjajnim nebeskim
draguljima
i svako bi malo
po jedna pala
s višnje modrine
u tihu vodu
djetinjstva
i bila bi od njih
vila tako sjajna
tako lijepa
urešena
dok je zorom
ne bi sastala
sanjivost
vilinska
kleta
