Marketing
oluja ...
photo by rU
Ne, nije Venecija ...
To je moja ulica noćas, nakon proloma oblaka ...
update, 15: 59
Nagli nalet vjetra. Bljesak munje ...
Potom se nebo spojilo sa zemljom. A nakon nekoliko trenutaka, zemlje nestade. Bujica vode prekrila je moju ulicu, popela se na pločnik do kućnih fasada, prelila se preko moga kućnog praga. Predsoblje se začas napunilo vodom. Ostatak stana je na nešto višljem nivou pa je ostao suh.
Zavrnuh nogavice na hlačama i zakoračih u vodu. U kupaonici je klokotalo, a kad otvorih vrata vidjeh kako voda kulja iz odvoda u tuš kabini i razlijeva se po podnim pločicama. Otvorih vanjska vrata, no još brže ih zatvorih vidjevši da se čitav vrt pretvorio u jezero.
Prozori na susjednim kućama osvjetliše se, začuh glasove. Ljudi su metlama pokušavali izbaciti vodu iz svojih haustora i predsoblja. Ulično se svjetlo ugasilo čim je oluja počela pa je ulica bila u mraku. Uznemireni vlasnici parkiranih automobila s baterijskim svjetiljkama gacaju do koljena po vodi kako bi provjerili što je s njihovim limenim ljubimcima.
Moja se mačja družba tik pred nevrijeme sklonila u kuhinju. Svi osim Đure. Nadam se kako se sklonio u nekoj šupi, no ipak osluškujem. U prvi mah nisam sigurna, no čini mi se da iz vrta dopire mačje zapomaganje. Otvaram vrata i osluškujem. Da, netko plače i zapomaže u dnu vrta. Izlazim van u mrak i pljusak, gazim po vodi sljedeći zvuk mačjeg cviljenja. Đuro stoji na vrtnoj klupici, mokar do kože i ne usuđuje se sići. Hvatam ga u naručje i nosim u kuću. Oboje smo potpuno mokri.
Nakon što sam Đuru obrisala frotirom presvlačim se i ja. Pljusak se smiruje, razina vode u vrtu polako opada. Metlom guram vodu van preko praga a potom punim vedro vrelom vodom i detergentom. Ribam podne pločice po ne znam koliko puta jer voda koja se vratila iz kanalizacije ne miriše nimalo ugodno ...
Izlazim na ulicu koja je još uvijek pod vodom. Susjedi sklanjaju slomljene grane, metu i jedni druge propituju o šteti ... Ujutro, kad se voda povuče, svi ćemo izići sa šmrkovima i prati pločnik i cestu prepunu smrdljiva blata, polomljenih grančica, različitog smeća i nakvašenog toalet papira ...
...
Upravo pogledah na sat. Prošlo je 15h, a ja pospremam od ranoga jutra.
Konačno sam završila, sve je opet na svome mjestu. Predsoblje i kupaonica izribani, pločnik, dvorište i cesta oprani. Najviše je posla bilo s najmanjim jezercem koje je u ravnini tla pa se napunilo prljavom vodom. Pumpu i jezerce čistila sam čitavo prijepodne. Susjedi mi se dobroćudno narugaše kad su me vidjeli kako mlazom iz vrtnog crijeva perem travnjak: Polijevaš nakon tolike kiše ... No, ne mogu gledati travu prepunu mulja, a uz to želim i biljke riješiti naslage mulja i neugodnih mirisa.
Pamtim brojne ljetne oluje koje su i ranije moju ulicu znale pretvoriti u Veneciju. No, ovoj noćašnjoj ne pamtim premca. Meteorolozi vele da se u budućnosti možemo nadati sve ekstremnijim i sve češćim vremenskim 'ispadima'. Grad se širi, sve je više asfalta i betona, sve manje travnjaka. Preuske kanalizacijske cijevi ne uspijevaju progutati veliku količinu vode koja padne u kratko vrijeme i eto štete i nevolje u trenu.
...
A ipak, uživala sam u svakom trenutku te ljetne oluje.
Nisam osjećala strah, nisam mislila na posljedice, na štetu. Uživala sam u uzbudljivoj moći Prirode, zadivljujuće lijepoj i kad stvara i kad razara ...
...
Ležao je jutros nepomično na površini jezerca i ja pomislih: Mrtav je ...
Podigoh krhko beživotno tjelešce a mokra mi se krila zalijepiše za prste.
Već sam namjeravala vratiti ga u jezerce, neka mu ono bude posljednje počivalište ... kad odjednom, malo se tijelo pokrenu ...
Preživio je oluju! Eto, prednjim nožicama počinje čistiti lice dok mu se krila polako suše na suncu. Jedno prednje krilo mu je povrijeđeno i ja se pitam: Hoće li uspjeti poletjeti?
Sjedio mi je na ruci duže od pola sata, sušio i čistio krila, no nikako da se usudi poletjeti. Podigoh ruku prema nebu, on mi se pope na kažiprst i zamahnu krilima. Hajde, maleni ... šapnuh mu.
I vretance poletje, napravi još jedan oproštajni krug oko moje glave i izgubi se u plavetnilu ...
P. S. Prošli sam post započela slikom vretenca, ovaj slikama vretenca završavam. Život je istodobno i krhak i neuništiv. I, ponekad, stvara neobične koincidencije.
Krhak je život…
Kao krilo vretenca
Ali što je život…
Milijun sitnih kapi iz istog zdenca
Milijarda svijetlih iskri istoga plama
Bezbroj dijelova velikog holograma ...
(Dragan Gortan)
Post je objavljen 07.08.2010. u 11:29 sati.