Rusalkina začarana jezerca ... i svijet oko njih
31.08.2009., ponedjeljak
The Last Rose of Summer ...
... za oproštaj s Ljetom ...  update O ruži ... (u skromnom prijevodu moje malenkosti) John Boyle O'Reilly (1844-1890) The red rose whispers of passion, And the white rose breathes of love; O, the red rose is a falcon, And the white rose is a dove. ... Crvena ruža šapuće o strasti Bijela uzdiše o ljubavi Crvena je ruža grabljivica A bijela je golubica. Siegfried Sassoon (1886-1967) In me the tiger sniffs the rose. .. Tigar u meni miriše (na) ružu. Henry Lewis Mencken (1880-1956) An idealist is one who, on noticing that a rose smells better than a cabbage, concludes that it will also make better soup. ... Idealist je onaj koji, opazivši da ruža miriše bolje od kupusa, vjeruje da će od ruže skuhati i bolju juhu. Salvador Dali (1904-1989) The first man to compare the cheeks of a young woman to a rose was obviously a poet; the first to repeat it was possibly an idiot. ... Prvi koji je usporedio obraze djevojke s ružom očito je bio pjesnik, sljedeći koji je to uradio vjerojatno je bio budala. William Shakespeare (1564 -1616) At Christmas I no more desire a rose Than wish a snow in May's new-fangled shows, But like of each thing that in season grows. ... Za Božić ne želim ružu Više no što bi želio snijeg u maju No tako je sa stvarima svim Koje dok je sezona traju.  |
- 06:22 - Komentari (11) - Isprintaj - #
30.08.2009., nedjelja
....
 photo by rusalka Szymborska: Nevoljenima Mnogo zahvaljujem onima koje ne volim. Olakšanje, na koje pristajem, da su bliži nekome drugom. Radost što nisam vuk njihovih ovčica. Mir mi je s njima i sloboda mi je s njima, a to ljubav ne može ni dati, ni uzeti ne uspijeva. Ne čekam na njih od prozora do vrata. Strpljiva, gotovo kao sunčani sat, shvaćam što ljubav ne shvaća, opraštam što ljubav nikad oprostila ne bi. Od susreta do pisma ne prolazi vječnost, nego naprosto nekoliko dana ili tjedana. Putovanja su s njima uvijek uspjela, koncerti odslušani, katedrale posjećene, krajobrazi izraziti. A kad nas dijeli sedam gora i rijeka, te su gore i rijeke dobro znane iz atlasa. Njihova je zasluga, ako živim u tri dimenzije, u prostoru neliričnom i neretoričnom, s istinskim, pokretnim obzorom. Sami ne znaju koliko nose u praznim rukama. "Ništa im ne dugujem" - rekla bi ljubav na tu otvorenu temu. rU: Voljenima voljenima, hvala. za osmijeh i suzu. za pogled i riječ. za pisma, napisana i nenapisana. za slike koje ne blijede. za snove i buđenja. za susrete i rastanak. za sjećanja i zaborav. onima, s kojima ne moram na putovanje, na koncert ili u katedralu, onima, s kojima mogu i iza spuštenih zastora dosegnuti krajobraz oblaka. ... "hvala im za sve što su dali i uzeli“ - rekla bi ljubav na tu otvorenu temu. |
- 00:01 - Komentari (16) - Isprintaj - #
28.08.2009., petak
Perzefonin prozor, kratka priča ...
 prozor, photo by rusalka Često je sanjala isti san: u kući u kojoj se rodila i u kojoj je poznavala svaki kutak, u snu bi otkrila skrivena vrata. Otvorila bi ih oklijevajući ... ... i ušla. Za vratima su se krile sobe za čije postojanje nije znala. Sve je tu bilo namješteno, no izgledalo je kao da je stanar nekamo otputovao. Namještaj, slike, ogledala, sve bijaše prekriveno bijelim plahatama, već pomalo prašnim i premreženim tankim svilenim nitima paučine. Šetala bi, u snu, tim tajanstvenim sobama, podizala prekrivače i pod njima otkrivala predmete koji su joj se istodobno činili i poznatima i prvi puta viđenima: album s fotografijama za koje se nije sjećala kad su snimljene, kutijica koja svira zaboravljenu melodiju, napukla porculanska jabuka, bijeli leptir s krilima od čipke i žice, prekriven prašinom i paučinom ... Tek nakon ponovljenih ulazaka u taj tajnoviti dio kuće, u snovima koji su se nizali iz noći u noć, te je noći u snu otkrila nešto što do tada nije primijetila: ni jedna od tih soba nije imala prozor! Ipak, iako nije bilo nikakvog vidljivog izvora svjetlosti sobe su bile osvjetljene nježnom, plavičastom, difuznom svjetlošću. Svjetlost je titrala poput nečijih dodira, zvuci glazbe kao da su je milovali ... i ona poželi da ti titraji i zvuci nikada ne prestanu ... ... A zatim su prošli su mjeseci bez snova. Već je povjerovala da više nikada neće prošetati sobama koje su postojale samo u snu. A tada je august stigao svome kraju i ... ... u noći između augusta i septembra, kao na raskrižju na kojem vjetar u vrzino kolo diže opalo lišće, san koji je počela sanjati minutu do ponoći, ponovo ju je odveo do onih vrata: Vrata se otvoriše, sama od sebe, i otkriše sobe poredane u nizu. Pogled se otvarao kroz niz otvorenih vrata sve do zadnje sobe. Plavičasto svjetlo zatitra i ugasi se čim je prekoračila prag. U tami je svjetlucao niz crvenih svjetlećih zrnaca prosutih po podu poput putokaza, poput mrvica iz priče o Ivici i Marici. Slijedeći ponuđeni trag, koračala je iz sobe u sobu, a čim bi prekoračila prag sljedeće sobe vrata bi joj se zalupila za leđima. Poželjela se vratiti, no iako se nije okretala, iako nije posegnula za kvakom, znala je da ne bi mogla ponovo otvoriti vrata koja su se za njom zatvarala sama od sebe. Učini joj se da se niz soba kroz koje je prolazila neprestano produžuje, učini joj se da nikada neće stići do kraja toga niza ... ... a tada se odjednom nađe na pragu posljednje sobe. Nasuprot vratima, na bijelom se zidu odjednom pojavi prozor, mali okrugli prozorčić, nalik onima u kabini nekog broda, a staklo mu bijaše zamućeno i neprozirno. Ona priđe prozoru i približi lice staklu, no iza stakla nije se nazirao nikakav prizor, nikakva silueta, nikakav pokret ... Glazba odjednom utihnu, a ona se, osjetivši strah, ponovo poželje vratiti. Okrete se prema posljednjim vratima, nadajući se da joj se i ona nisu zalupila za leđima. Dok se okretala, krajičkom njezina vidnog polja promače nenadani pokret. Pogledavši prema prozoru, ugleda kako se na zamućenom staklu ocrtava dlan nečije ruke. Neka ju je čudna sila, upravljajući njezinim koracima, vratila do prozora, podigla njezinu ruku do stakla i prislonila joj dlan o dlan ruke čija se kontura ocrtavala na prozoru. Staklo se pretopi u plavu maglicu i ona na svome dlanu osjeti dodir nečije hladne ruke. Dugi koščati prsti obuhvatiše njezine i povukoše je prema sebi. U tome trenutku nestadoše i zidovi i vrata i prozori, nestade i kuća, no Netko je, još uvijek nevidljiv, još uvijek svojom čvrstom rukom držao njezinu. Pokušala je povući prste iz nevidljivoga stiska, no ti su joj snažni prsti čvrsto obuhvatili zapešće, pritišćući palac na njezino bilo, kao da joj osluškuju otkucaje srca. Tada i ona oslušnu, svoje i Njegovo srce. Njezino je šutjelo, a Njegovo je kucalo tako snažno da je otkucaje osjetila ne samo zapešćem već čitavim tijelom. Ti je otkucaji podsjetiše na otkucaje sata ... ... i ona ih započe brojati. 1, 2, 3 ... 9, 10 ... 11 ... Oslušnuvši jedanaesti otkucaj, pomisli kako još uvijek ima vremena osloboditi se stiska te nevidljive ruke. Prije no što je odjeknuo i dvanaesti otkucaj, osvrnu se po posljednji put, no sva vrata iza nje već bijahu zatvorena. Na zvuk dvanaestog otkucaja ruka Nevidljivoga ispusti njezino zapešće i nestade na trenutak, pa se potom opet pojavi, pružajući joj na dlanu šest sjemenki nara ... Jednjak joj se grčio dok je gutala crvene sjemenke, jednu za drugom ... ... no ona ih proguta, sve do posljednje. Ujutro, kad se probudila, više se nije sjećala sna. ...  Persefonin doručak, photo by rusalka P.S. Mogranj, nar, šipak ... lat -Punica granatum Family: Punicaceae (pomegranate Family) narodni nazivi - nar, pitomi šipak, kalinka, zrnata jabuka ... Plod šipka (mogranja) sadrži značajan postotak voćnog šećera - 22%, bjelančevina 3,6% i masti 0,7%. Posebno je bogat vitaminom C - 1700 mg/100 g i on se kod šipka prilikom kuhanja ne uništava kao kod drugih čajeva. Zadržava se i nakon više sati stajanja. Zatim sadrži vitamine B1, B2, naicin i karotene (provitamin A), vitamin E. Vrlo je značajan i sadržaj mineralnih tvari, naročito kalijuma. Odlikuje se i bogatim sadržajem željeza, magnezijuma, fosfora i sumpora, zatim sadrži flavonide, tanin, voćne kiseline i pektine 25%. Židovi vjeruju da u šipku ima tačno 613 sjemenki, što odgovara 613 zapovijedi u Tori. 365 negative laws-of-the-torah 248 positive laws-of-the-torah U antičkoj mitologiji mogranj je simbol zaborava. Hades je Persephonu nahranio sjemenkama mogranja kako bi zaboravila 'gornji svijet' i ostala s njim u podzemlju. Mogranj je i simbol Trojedne božice : djevice, majke i starice. |
- 09:41 - Komentari (26) - Isprintaj - #
27.08.2009., četvrtak
da srce ima prozore ...
 ... on second thought: da srce ima prozore, zabravila bi' ih ... |
- 16:57 - Komentari (21) - Isprintaj - #
26.08.2009., srijeda
odoh, opet ...
|
... u jabučne predjele ...
update: Jabučni predjeli, kratka priča ... ab ovo usque ad mala … (od jaja do jabuke ili od početka do kraja) Dah joj je mirisao na jabuku koju je zagrizla čas prije no što je on zakucao na vrata. Na gornjoj joj je usnici ostala mala mrvica crvene jabučne korice a usta joj bijahu još uvijek puna jabučnog soka. Dok ju je ljubio, zamirisaše mu voćnjaci njegova djetinjstva i sve jabuke, ubrane i neubrane. Dok ju je ljubio, tu na njezinu pragu, ona se prepuštala njegovu poljupcu, ne uzvraćajući ga. Uvijek ga je ljubila tako, dajući se bez uzvraćanja, dajući bez uzimanja, a on se, ljubeći je, osjećao poput berača kojem zlatna jabuka izmiče iz željnih ruku. Poželio ju je zagrliti čvrsto, do jecaja, do bola, no obuzdao je ruke, stegnuo srce i pustio je iz zagrljaja. Spremna sam … rekla je. I doista, njezina je putna torba spremna stajala na klupici u predsoblju. Nije ga pozvala da uđe. Ostajući na pragu, on osjeti ubod razočaranja. Cijelim je putem, dok je njegov automobil gutao kilometre koji su ih razdvajali, mislio o ovom trenutku ponovnog viđenja. Jabuke su cvjetale kad ju je vidio posljednji puta, a sada je već bilo vrijeme za berbu. Nikada do sada, nikada u četiri godine koliko su bili zajedno, nisu bili razdvojeni tako dugo. Znači tako … rekao je … spremna si. Pa onda krenimo, prema jabučnim predjelima … Jabučni predjeli … bila je to njihova privatna šala. Bili su na početku ljubavne priče kada ga je prvi puta pozvala da zajedno provedu vikend u vikendici na obali rijeke. Dok je sada njezinu torbu smještao na stražnje sjedište automobila, ponovo mu zamirisaše zrele jabuke, ponovo mu pred očima zatitra prizor jabučnjaka u kojem su se te godine grane na stablima jabuka lomile pod teretom crvenih plodova. Vrativši se iz sjećanja u sadašnji trenutak, on joj otvori vrata automobila. Na suvozačevu sjedištu ležao je buket ruža. Kupio ih je na putu do nje, u cvjećarnici u kojoj joj je uvijek kupovao ruže. Jedanaest … rekao je cvjećarici. Deset crvenih … i jedna bijela, u središtu buketa. I, nikakvih 'dodataka' ...dodao je… samo ih povežite zlatnom vrpcom … Nisi trebao … rekla je. Takva je sparina da će se sirote ruže sasvim sparušiti dok stignemo. Obično bi ruže koje bi joj uvijek donosio prinijela usnama, kao na poljubac, a on se uvijek pitao zašto njega nikada ne ljubi tako kao te poklonjene ruže, zašto ga ne ljubi punim ustima, otvorenih očiju. Poželio je i sada da njezine ruke zagrle poklonjeni buket, da njezine usne dodirnu latice ruža onako kako njega nikada nisu dodirivale. No, umjesto toga ona se okrete, otključa već zaključana kućna vrata, uđe u kuću i vrati se s velikim plavim limenim vrčem u rukama, na dno je vrča ulila malo vode, kako bi ruže 'izdržale' put. Namjeravao je pomoći joj da ruže smjesti u vrč i uglavi ga iza prednjih sjedišta. Pričekaj časak … reče ona i skide veliki plavi svileni šal kojim je omotala vrat, umoči šal u vodu i njime prekri cvjetove ruža. Dirnuo ga je taj njezin čin. Ipak joj je još stalo do mene … pomisli. Cesta se pred njima pružala prazna, nigdje ni jednog vozila. Usudio se dodirnuti joj koljeno tek kad su bili nadomak vikendice. Suton je nebo obojio crveno a njezino je lice u tom rumenom večernjem odsjaju bilo blijedo, s tamnim podočnjacima. Gledala je pred sebe kroz prednje staklo automobila, a njemu se činilo da taj njezin plavi pogled ne vidi ni cestu, ni sadašnji trenutak. Zaboljelo ga je što mu nije uzvratila ni dodir ni pogled ... i zapitao se u kakav se to trenutak ona vratila ... i osjetio je ubod ljubomore zbog svih njezinih trenutaka koji su proteklih mjeseci protekli bez njega. Poželje joj reći: Novčić za misli ... no, u zadnji se čas ugrize za jezik. Polako, polako … smirivao je sam sebe. Znao je od početka da s njom treba polako, no nije ni pomišljao da će proći toliko vremena do njezina pristanka. A kada je konačno pristala, on se, izluđen dugotrajnim 'snubljenjem', nije mogao suzdržati, uzeo ju je suviše naglo i silovito. Ni jednu ženu nisam toliko dugo osvajao, toliko dugo čekao, tako jako želio …Nije niti čudo da se nisam uspio suspregnuti, ubrao sam je poput jabuke i progutao u jednom zalogaju. Taj prvi puta ostao je kao tamna sjenka nad njihovom ljubavlju. Ona se nikada nije uspjela potpuno opustiti, potpuno mu se predati, a on je svoj 'prvi grijeh' okajavao prisiljavajući se na oprezne poljupce i ovlašne dodire. Kad bi se ponekad ponovo zanio, uvijek se ponovo pokajao osjetivši njezino povlačenje i zatvaranje. Ipak, vjerovao je da ga ona voli. Bila je prema njemu nježna, nastojala je u svemu mu ugoditi, no u intimnim je trenutcima osjećao da među njima postoji neka pregrada, neka crta koju se ona ne usuđuje ili možda ne želi prijeći. Ponekad mu se činilo da su međusobno bliskiji u onim trenutcima u kojima među njima nema fizičke bliskosti. Rado je razgovarala s njim, mogli su razgovarati satima, o svemu i svačemu a on bi s gorčinom ponekad pomislio kako mogu s lakoćom razgovarati o svemu, osim o vlastitoj intimi. On za to nije imao hrabrosti, bojao se da bi mu ona priznala kako ga želi samo kao prijatelja a ne i ljubavnika, kako su trenutci fizičke bliskosti samo cijena koju je ona spremna platiti da bi ga zadržala uz sebe. I tako je on birao zanimljive teme, zabavljao je duhovitim anegdotama, pričao joj o svojim putovanjima, o tajnama svoje struke, o svojim istraživanjima i znanstvenim radovima. Ona je malo govorila o sebi, no bila je zanimljiv sugovornik i pažljiv slušatelj. Često bi ustanovio kako ona pamti i nešto što bi on spomenuo sasvim uzgred. Darovi koje bi mu donosila s putovanja i darovi koje bi mu poklanjala za rođendane i blagdane bili su brižljivo odabrani. Razmatajući ukrasni papir uvijek bi ustanovio da je ona opet uspjela pronaći baš ono što je priželjkivao, ono što bi ga obradovalo. Originalni stetson šešir, srebrni nožić za rezanje gljiva, boca njegova omiljenog burbona starog 15 godina, barikirano vino, rijetka izdanja knjiga ... Proljetos, sa svog posljednjeg putovanja, donijela mu je na dar staro i rijetko, antikvarno kupljeno izdanje njegova omiljenog Jesenjina i prvi je puta u knjigu upisala posvetu, prvi je puta ispisala njegovo ime ispod citiranog stiha, prvi se puta potpisala. Dok je gledao posvetu, dok je gledao ispisana imena, svoje i njezino, pala mu je na um pomisao da je upravo dobio oproštajni dar. U tome je trenutku požalio što joj je uvijek poklanjao samo ruže. Osušene će se latice pretvoriti u prah, razmrviti kao zaboravljene uspomene … pomislio je. No, nikad se nije usudio pokloniti joj nešto drugo osim ruža za koje je znao da ih voli. Ruže, raskošni buketi ruža … i poneka jabuka … To su bili moji darovi. Uvijek sam se bojao da neću pogoditi njezin ukus, da neću znati izabrati nešto što bi je doista razveselilo, nešto što ne bi zasmetalo njezinom rafiniranom ukusu. Poznajući je, bojao se da bi ona 'krivo' odabrani i suviše skupi poklon mogla shvati kao njegovu nametljivost i razmetljivost. Sunce je već zalazilo kad je automobil parkirao pod veliko jabukovo stablo čije su grane dodirivale krov vikendice. Ona je izišla iz automobila i prišla rubu strme obale, rubu s kojeg se otvarao vidik prema rijeci. Stajala je tamo, tiha i udaljena, zagledana u rijeku i nebo nad rijekom, a njemu se učinilo da ona ne vidi ni rijeku, ni obale, ni zalazak sunca ni rumene oblake. Poželio joj je prići, stegnuti je u zagrljaj, natjerati je da ga pogleda, natjerati je da ga dodirne, natjerati je da mu uzvrati poljubac … no znao je da to ne smije učiniti. Mora je pustiti da se zagleda u sebe samu, da sama odluči što želi … Tek tada će je upitati: Želiš li me još uvijek … Vidiš li me uz sebe, sada … ili u budućnosti? Što god odlučiš, što god izabereš, ja ću poštovati tvoj izbor, nadajući se da ćeš opet izabrati mene, kao ljubavnika … ... ili barem kao prijatelja … … Nisu palili svjetla, sjedili su u polumraku. Razgovarali su oprezno, o svemu i svačemu, samo ne o onome o čemu je on želio razgovarati. No, gotovo da joj je bio zahvalan na tomu, bojao se pitanja koja joj je želio postaviti, bojao se odgovora koje bi mogao dobiti. I zato su razgovarali o svemu i svačemu, a on bi joj povremeno dodirnuo rame ili koljeno, maknuo joj s čela pramen kose … Oči su joj bile vlažne i zamišljene i on poželi poljupcima obrisati skrivene suze, poljupcima nacrtati osmijeh na njezinom blijedom i omršavjelom licu, no nije se usuđivao to i učiniti. Kada se sasvim smračilo upalio je svijeće, otvorio bocu vina. On bi rado uvečer popio koju čašu a ona, iako je radije pila vodu, obično bi mu se pridružila. Volio je kad bi mu rekla nek' ne puni njezinu čašu, kad bi mu rekla da će radije piti zajedno s njim, da će radije piti iz njegove čaše. Ponekad bi je, stideći se sam sebe, poticao da popije i koji gutljaj više, nadajući se da će se ona tako lakše opustiti. Ponekad bi sa strahom pomišljao da ona pristaje popiti taj gutljaj više samo da bi lakše podnijela njegove poljupce. No, večeras je samo odmahnula glavom kad joj je ponudio vino i u svoju čašu natočila par kapi jabukovače. Upitala ga je želi li nešto 'gricnuti' uz vino, no joj odgovori: Ne, ne mogu ništa jesti… I, doista, činilo mu se da bi mu i najmanji zalogaj zapeo u grlu i ugušio ga. Ni ja nisam gladna … rekla je. Samo žeđam … i nikako da utažim žeđ. Opazivši njegov zabrinuti pogled, pokušala se našaliti: Popila sam ovih dana toliko vode da se ne bih začudila da mi se u želudcu nastani čitav zbor žaba ... I on se pokušao nasmijati na tu njezinu šalu, no tada opazi suzu koja joj je kliznula niz obraz. Sagnu se prema njoj i usnama joj obrisa suzu s obraza. Svojim pogledom uhvati njezin i uspije ga zadržati snagom volje koju je skupio krajnjim naporom. Nije sklopila oči kad su njegove usne potražile njezine, nije sklopila oči ni kasnije, dok ju je ljubio, misleći ovoga puta samo na nju, osluškujući samo nju ... Jabuke su mirisale kroz otvorene prozore, latice ruža bešumno su se trunile s buketa, plamen je svijeće podrhtavao na povjetarcu koji se pretvarao u sve jači vjetar. Kiša je pljusnula, vjetar je ugasio svijeću, munje su zaparale nebo. Dok ju je ljubio isprva nježno pa potom sve žešće, osluškujući njezine reakcije, ona mu se otvorila potpuno, kao nikada do tada. Zapanjila ga je žestina njezina užitka. U plavim odbljescima munja ulovio je njezin pogled, usredotočen, zagledan u samu sebe. A kad mu je pogled uzvratila, shvatio je da ljubi ženu koju ne poznaje, koju nije uspio upoznati iako ju je ljubio svih tih godina, shvatio je da i ona njega u tome trenutku ljubi drugačije no ikada prije, da ga ljubi poput nekog neznanca, poput nekog stranca koga ljubi prvi i zadnji put. … Probudio se u svitanje. Na jastuku je još uvijek bio otisak njezine glave, postelja je još uvijek mirisala poput nje, mirisala na jabuke i ruže, no nje nije bilo u postelji. Uznemiren, ustao je i otišao u prednju sobu. Na stolu je stajao laptop, na osvijetljenom je monitoru bio otvoren dokument. Naslov Jabučni predjeli … i nekoliko prvih rečenica teksta priče. Kroz otvorena vrata dopirao je šum tihe kiše. Ona je stajala na strmini, okrenuta rijeci, naga i mokra. Već je koraknuo, već je gotovo potrčao prema njoj, a onda je zastao, riješen čekati je da mu se vrati, riješen čekati je koliko god dugo bude trebalo ... čekati je kao što bolesnik čeka svanuće ... čekati je ne prestajući ... ne gubeći nadu da će mu se vratiti. ...  P. S. Uzgred, jeste li znali da jabuke i ruže pripadaju istoj biljnoj porodici? |
- 00:01 - Komentari (16) - Isprintaj - #
24.08.2009., ponedjeljak
how to paint a lilac rose ...
|
Ti si noćas tako pun ružičastih nada, a ja sam light blue ...  photo by rusalka perfect 'timing', moj Slikaru, da zajedno naslikamo ... ... intenzivno ljubičastu ...  photo by rusalka |
- 23:59 - Komentari (9) - Isprintaj - #
23.08.2009., nedjelja
subotnja i nedjeljna zbivanja ...
|
... na rijeci ... ... i jezercima ...
... dok se dvaput osvrneš, nedjelja je na izmaku, a Ponedjeljak na vidiku ...  |
- 12:38 - Komentari (9) - Isprintaj - #
21.08.2009., petak
(ne)uredna priča ...
 photo by rU - iz knjige koju sam rado listala dok sam bila mala ... Za svaku priču važan je red, znati se mora utvrđeni redoslijed: Utorak nakon Ponedjeljka, a Četvrtak slijedi Srijedu ... Petak je takoder u tom urednom redoslijedu. Iako tvrdo tvrdi da ne voli red, i Petak uredno slijedi predvidiv slijed - Petak uvijek prema Suboti produži ... ... i priča se zaokruži. A što se mene tiče, meni baš ne pašu te uredne priče. Uvijek nekako uspijem pobrkati babe i žabe ... često pomislim: vrata otvorena, a kad tamo - visoke tarabe .... Slabo kužim i red i redoslijed. Kod mene ništa ne ide po redu, moja je priča u kroničnom neredu. |
- 00:01 - Komentari (21) - Isprintaj - #
20.08.2009., četvrtak
sweet rose's thorns ...
  photo by rusalka rekao si: samo laticu nade, mirisna moja Ružice ... a trnje? upitah, iako sam znala. I ako Te izbodem, sad ćeš reći: hvala ... |
- 00:01 - Komentari (8) - Isprintaj - #
19.08.2009., srijeda
Beneath A Painted Sky ...
 photo by rusalka pod nacrtanim nebom sve je nacrtano: tamo nacrtani osmijeh nacrtano sunce obasjava, tamo se i nacrtana duga čini kao prava. pod nacrtanim nebom ne padaju nacrtane kiše tamo prava kiša prave suze briše.  update: za Vitae - vidi, mila u kakve bojice trenutno kist umačem ... :-)
|
- 00:01 - Komentari (17) - Isprintaj - #
17.08.2009., ponedjeljak
pogled(i)
 photo by rusalka pogled nečiji, nepoznat, na trenutak te prepozna. k’o kišna kap, ovlaš i uzgred, obraz ti dirne, do ruba usne klizne. zablista, pa ishlapi. pogled nečiji, poznat, potom trenutak prepozna. k’o zraka sunca, niz obraz ti klizne, uzalud nastojeć’ s usne obrisat’ kišne kapi. danas … il’ nekad davno, u vječnom krugu sreće i tuge, na nacrtanom nebu, negdje istočno od raja, negdje ispod oblaka … … negdje iznad duge. |
- 08:21 - Komentari (6) - Isprintaj - #
16.08.2009., nedjelja
Another Sunny Day ...
 photo by rusalka ... nedjeljno prijepodne ...
|
- 09:27 - Komentari (19) - Isprintaj - #
14.08.2009., petak
tihe noći, tihi dani ...
|
 tiho pojte, sićani slavuji ... |
- 15:08 - Komentari (14) - Isprintaj - #
10.08.2009., ponedjeljak
teci, teci, Dunave ...
|
Cijeli sam prošli tjedan provela osluškujući Dunav, cvrkut ptica i šum vjetra. Godili su mi zvuci prirode, godila mi je tišina, ljudski mi govor nimalo nije nedostajao ... ... U subotu uvečer stigli su Miroslav, Ančica i Jacky, da zajedno provedemo vikend. Čula sam sve novosti o Petri koja je u međuvremenu stigla kući. Dida Miroslav se diči svojom unučicom i zove je Petrunjela, a Ančica mi je ispričala da Petrica dobro jede i spava ... A ja se prisjetih anegdote iz vremena kad je moja sestrica bila malena poput Petre. Djeca iz susjedstva došla su gledati kako je mama kupa, a mamina se imenjača i kumče, Magdica, začudila kad je Ančicu vidjela razmotanu: Ajoooj, pa beba ima i ruke i noge ... a ne samo glavu ... ... Danas sam se i ja uvjerila daPetrica ima i ruke i noge ... i da je i sve ostalo na pravom mjestu. Ančica je završila 'šmirglanje' zipke, a ja ću zipku tijekom ovoga tjedna oslikati. Dok smo danas poslijepodne pile kavu na klupici, Ančica je nabrojala četiri generacije dječaka iz Miroslavove obitelji koje su odzibali u toj zipci. Petra će biti prva djevojčica koja će se u njoj ljuljuškati.  |
- 17:39 - Komentari (20) - Isprintaj - #
04.08.2009., utorak
odoh ...
 photo by rusalka ... tamo gdje mirno teku rijeke .... |
- 17:49 - Komentari (22) - Isprintaj - #
02.08.2009., nedjelja
erdutske sličice ...
|
Provedoh vikend u erdutskoj vikendici, s mojima najmilijima. Eto me kući, na dan dva, a onda opet odoh do Dunava. Provest ću koji dan sama, sjedeći na obali, gledajući oblake ... Dobila sam, doduše, i neka sitna zaduženja, kao skupljanje šljiva i zalijevanje. Ponijet ću knjige s moje ljetne hrpe, vjerojatno i fotić ... i povesti Peru i Đuru ... Godit će mi tišina.  Mogla sam biti ono što sam - ali bez čuđenja, a to bi značilo, neko sasvim drugi. (W. Syzmborska) update Curicaaaaaa!  Upravo saznadoh - mala Petra broji svoje prve minute! 48 cm 3,67 kg Kćeri će ostvarivati nezamislive poduhvate, luđe od svega o čemu ste ikad sanjali. (H. Exley, Curica! knjižica na dar) ... |
- 23:23 - Komentari (14) - Isprintaj - #
|
||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||
|
tempus fugit! carpe diem. 2006 - 2018. by Rusalka. zabranjeno korištenje objavljenih radova bez pristanka autora. RUSALKA PUZZLE SCORPIO |
||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||
