Rusalkina začarana jezerca ... i svijet oko njih
28.08.2009., petak
Perzefonin prozor, kratka priča ...
 prozor, photo by rusalka Često je sanjala isti san: u kući u kojoj se rodila i u kojoj je poznavala svaki kutak, u snu bi otkrila skrivena vrata. Otvorila bi ih oklijevajući ... ... i ušla. Za vratima su se krile sobe za čije postojanje nije znala. Sve je tu bilo namješteno, no izgledalo je kao da je stanar nekamo otputovao. Namještaj, slike, ogledala, sve bijaše prekriveno bijelim plahatama, već pomalo prašnim i premreženim tankim svilenim nitima paučine. Šetala bi, u snu, tim tajanstvenim sobama, podizala prekrivače i pod njima otkrivala predmete koji su joj se istodobno činili i poznatima i prvi puta viđenima: album s fotografijama za koje se nije sjećala kad su snimljene, kutijica koja svira zaboravljenu melodiju, napukla porculanska jabuka, bijeli leptir s krilima od čipke i žice, prekriven prašinom i paučinom ... Tek nakon ponovljenih ulazaka u taj tajnoviti dio kuće, u snovima koji su se nizali iz noći u noć, te je noći u snu otkrila nešto što do tada nije primijetila: ni jedna od tih soba nije imala prozor! Ipak, iako nije bilo nikakvog vidljivog izvora svjetlosti sobe su bile osvjetljene nježnom, plavičastom, difuznom svjetlošću. Svjetlost je titrala poput nečijih dodira, zvuci glazbe kao da su je milovali ... i ona poželi da ti titraji i zvuci nikada ne prestanu ... ... A zatim su prošli su mjeseci bez snova. Već je povjerovala da više nikada neće prošetati sobama koje su postojale samo u snu. A tada je august stigao svome kraju i ... ... u noći između augusta i septembra, kao na raskrižju na kojem vjetar u vrzino kolo diže opalo lišće, san koji je počela sanjati minutu do ponoći, ponovo ju je odveo do onih vrata: Vrata se otvoriše, sama od sebe, i otkriše sobe poredane u nizu. Pogled se otvarao kroz niz otvorenih vrata sve do zadnje sobe. Plavičasto svjetlo zatitra i ugasi se čim je prekoračila prag. U tami je svjetlucao niz crvenih svjetlećih zrnaca prosutih po podu poput putokaza, poput mrvica iz priče o Ivici i Marici. Slijedeći ponuđeni trag, koračala je iz sobe u sobu, a čim bi prekoračila prag sljedeće sobe vrata bi joj se zalupila za leđima. Poželjela se vratiti, no iako se nije okretala, iako nije posegnula za kvakom, znala je da ne bi mogla ponovo otvoriti vrata koja su se za njom zatvarala sama od sebe. Učini joj se da se niz soba kroz koje je prolazila neprestano produžuje, učini joj se da nikada neće stići do kraja toga niza ... ... a tada se odjednom nađe na pragu posljednje sobe. Nasuprot vratima, na bijelom se zidu odjednom pojavi prozor, mali okrugli prozorčić, nalik onima u kabini nekog broda, a staklo mu bijaše zamućeno i neprozirno. Ona priđe prozoru i približi lice staklu, no iza stakla nije se nazirao nikakav prizor, nikakva silueta, nikakav pokret ... Glazba odjednom utihnu, a ona se, osjetivši strah, ponovo poželje vratiti. Okrete se prema posljednjim vratima, nadajući se da joj se i ona nisu zalupila za leđima. Dok se okretala, krajičkom njezina vidnog polja promače nenadani pokret. Pogledavši prema prozoru, ugleda kako se na zamućenom staklu ocrtava dlan nečije ruke. Neka ju je čudna sila, upravljajući njezinim koracima, vratila do prozora, podigla njezinu ruku do stakla i prislonila joj dlan o dlan ruke čija se kontura ocrtavala na prozoru. Staklo se pretopi u plavu maglicu i ona na svome dlanu osjeti dodir nečije hladne ruke. Dugi koščati prsti obuhvatiše njezine i povukoše je prema sebi. U tome trenutku nestadoše i zidovi i vrata i prozori, nestade i kuća, no Netko je, još uvijek nevidljiv, još uvijek svojom čvrstom rukom držao njezinu. Pokušala je povući prste iz nevidljivoga stiska, no ti su joj snažni prsti čvrsto obuhvatili zapešće, pritišćući palac na njezino bilo, kao da joj osluškuju otkucaje srca. Tada i ona oslušnu, svoje i Njegovo srce. Njezino je šutjelo, a Njegovo je kucalo tako snažno da je otkucaje osjetila ne samo zapešćem već čitavim tijelom. Ti je otkucaji podsjetiše na otkucaje sata ... ... i ona ih započe brojati. 1, 2, 3 ... 9, 10 ... 11 ... Oslušnuvši jedanaesti otkucaj, pomisli kako još uvijek ima vremena osloboditi se stiska te nevidljive ruke. Prije no što je odjeknuo i dvanaesti otkucaj, osvrnu se po posljednji put, no sva vrata iza nje već bijahu zatvorena. Na zvuk dvanaestog otkucaja ruka Nevidljivoga ispusti njezino zapešće i nestade na trenutak, pa se potom opet pojavi, pružajući joj na dlanu šest sjemenki nara ... Jednjak joj se grčio dok je gutala crvene sjemenke, jednu za drugom ... ... no ona ih proguta, sve do posljednje. Ujutro, kad se probudila, više se nije sjećala sna. ...  Persefonin doručak, photo by rusalka P.S. Mogranj, nar, šipak ... lat -Punica granatum Family: Punicaceae (pomegranate Family) narodni nazivi - nar, pitomi šipak, kalinka, zrnata jabuka ... Plod šipka (mogranja) sadrži značajan postotak voćnog šećera - 22%, bjelančevina 3,6% i masti 0,7%. Posebno je bogat vitaminom C - 1700 mg/100 g i on se kod šipka prilikom kuhanja ne uništava kao kod drugih čajeva. Zadržava se i nakon više sati stajanja. Zatim sadrži vitamine B1, B2, naicin i karotene (provitamin A), vitamin E. Vrlo je značajan i sadržaj mineralnih tvari, naročito kalijuma. Odlikuje se i bogatim sadržajem željeza, magnezijuma, fosfora i sumpora, zatim sadrži flavonide, tanin, voćne kiseline i pektine 25%. Židovi vjeruju da u šipku ima tačno 613 sjemenki, što odgovara 613 zapovijedi u Tori. 365 negative laws-of-the-torah 248 positive laws-of-the-torah U antičkoj mitologiji mogranj je simbol zaborava. Hades je Persephonu nahranio sjemenkama mogranja kako bi zaboravila 'gornji svijet' i ostala s njim u podzemlju. Mogranj je i simbol Trojedne božice : djevice, majke i starice. |
- 09:41 - Komentari (26) - Isprintaj - #
|
||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||
|
tempus fugit! carpe diem. 2006 - 2018. by Rusalka. zabranjeno korištenje objavljenih radova bez pristanka autora. RUSALKA PUZZLE SCORPIO |
||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||
