Cijeli sam prošli tjedan provela osluškujući Dunav, cvrkut ptica i šum vjetra. Godili su mi zvuci prirode, godila mi je tišina, ljudski mi govor nimalo nije nedostajao ...
...
U subotu uvečer stigli su Miroslav, Ančica i Jacky, da zajedno provedemo vikend. Čula sam sve novosti o Petri koja je u međuvremenu stigla kući. Dida Miroslav se diči svojom unučicom i zove je Petrunjela, a Ančica mi je ispričala da Petrica dobro jede i spava ...
A ja se prisjetih anegdote iz vremena kad je moja sestrica bila malena poput Petre. Djeca iz susjedstva došla su gledati kako je mama kupa, a mamina se imenjača i kumče, Magdica, začudila kad je Ančicu vidjela razmotanu: Ajoooj, pa beba ima i ruke i noge ... a ne samo glavu ...
...
Danas sam se i ja uvjerila daPetrica ima i ruke i noge ... i da je i sve ostalo na pravom mjestu.
Ančica je završila 'šmirglanje' zipke, a ja ću zipku tijekom ovoga tjedna oslikati. Dok smo danas poslijepodne pile kavu na klupici, Ančica je nabrojala četiri generacije dječaka iz Miroslavove obitelji koje su odzibali u toj zipci. Petra će biti prva djevojčica koja će se u njoj ljuljuškati.