Od djetinjstva sam voljela vodu - rijeke i potoke, jezerca i bare.
rega, rega - kvak!
Žabac na Rusalkinu dlanu ... i na YouTube frog in my hand
Prošlog mi je ljeta moj susjed rekao: Tvoj vrt je nekako drugačiji od drugih vrtova,
kao da ima dušu.
Zamislila sam se i odgovorila: Da, ima. Moju.
Ako moj vrt ima moju dušu, tada je jezerce
"duša moje duše".
I zaista, moj vrt i vrtna jezerca više su mi od hobija -
to je moja oaza, moje utočište, moj "komadić raja".
Opojni miris i blagost
vrtu i srcu i dlanu
pružaju latice njene
iz sjene..
To nije običan cvijet;
bjelinom on zadivljuje,
a rumenim rubom
opire se svijetu grubom
nesklonom ljepoti...
Il' trnom
što mekši je od sna...
tko zna?
Al' noću,
kad padne mrak,
obuzima je neki čudan strah!
Ne kloni tad,
ne strahuj,
glavice malena, snena...
satensku tvoju ljepotu
prekrit će noću dravska pjena;
ne trebaš trna
dok snivaš
nimfe i vile
u svojim dvorima
od zelene svile...
Sretne li Rusalke.
Obje je vile darivaju, obje nad njezinim jezercima bdiju.
Neću ni ja više nikoga upisivati u linkove.
Misko je u pravu, taman zavoliš nekog ...
... a on(a) ode.
A, ja, kakva sam, nisam u stanju izbrisati ni pokojnike iz direktorija mobitela, a kamoli ove koji odoše s bloga.
Branka Brmbota je umjetničko ime slikarice Branislave Radaković.
Rođena 1939. u Lici, Branka Brmbota je studirala slikarstvo u Zagrebu i Parizu. Prvu samostalnu izložbu održala je 1962. u Zagrebu a nakon toga izlagala je u više navrata u Dubrovniku, Zagrebu, Beogradu, Kopru, Beču, Ateni, Amsterdamu…
Saggitarius, iz ciklusa Zodiak
Njezine slike danas se nalaze u brojnim domaćim i inozemnim privatnim i javnim zbirkama u Amsterdamu, Münchenu, Rimu, Milanu, Padovi, Parizu, Londonu, New Yorku, Los Angelesu, Monte Carlu, Moskvi, Stockholmu
Slikarstvo Branke Brmbote visoko ocjenjuju poznati likovni eksperti kao što su prof. Lidija Tocilj, prof. Josip Depolo, dr. Matko Peić, dr. Vinko Zlamalik, dr. Predrag Matvejević i prof. Juraj Baldani.
'Branka Brmbota Radaković od onih je rijetkih slikarica jednako vještih u slikanju pejzaža, portreta, ili čistoga zraka, svjetla i vode. Dok bi mnogi slikari bili zahvalni i za samo djelić njezine slikarske vještine, Branka koristi svoju sposobnost slikanja samo kao osnovno oruđe za proboj u unutarnje svjetove bića, u univerzalne i bezvremenske stratume, otkrivajući nepregledne udaljenosti maglovitih, sanjalačkih predjela. Njezine slike kao da slijede metafizičku refleksiju (kao što to bi to rekao De Chirico), a imaginacija je suviše slaba riječ da bi adekvatno imenovala punoću i snagu Radakovićkinih mitskih slika.' (prof. Lidija Tocilj, Zagreb, 1995)
"Afroditina djeca", ulje na platnu, 73 x 100 cm, 1983 (privatna zbirka Beograd)
Brankine slike zrače živim no profinjenim bojama i uzbudljivim ritmom. Apstrakciju sjedinjuje s figuralnim, u zanimljivom i uzbudljivom spoju punom slojevite metaforičnosti. Tematika njezinih slika tvori bogat i raznovrstan preplet vanjskog svijeta s unutarnjim svijetom autorice. Posebice se ističe njezina fascinacija vodom i svjetlošću.
"Jutro na Ohridskom jezeru", ulje na platnu, 50 x 60 cm, 1974 (iz ciklusa Ljubav , izložba "Otvoreni atelier" 1976 u Zagrebu, filmski kalendar za 1983, privatna zbirka Zagreb)
"Noć i obilje zvijezda", ulje na platnu, 140 x 180 cm, 1997 (iz ciklusa Poruke, privatna zbirka u Beču)
grafika (iz razdoblja 1969 – 1979)
Slike Branke Brmbote su bezvremenske i svevremenske, pune strasti i životne radosti.
Ne povodeći se za modnim trendovima, odupirući se površnosti i pomodnosti, ona vizionarski slijedi kontinuitet vlastite inspiracije. Nesumnjiv slikarski, grafički i crtački dar Branke Brmbote, njezin prepoznatljiv i jedinstven stil, čine je značajnom sudionicom moderne hrvatske i svjetske likovne umjetnosti.
Rusalkini osjeti:
Čudesni vizualni, emocionalni i misaoni svijet Branke Brmbote blizak mi je i privlačan.
Zadivljena stojim nad njezinim Crvenim jezerom, poželim poletjeti s njezinim Pticama, puzati s njezinim Gušterom i Zmijom, okupati se u kapljicama vode i svjetlosti njezinih slika i zaroniti u vatrene i strastvene tragove njezina kista. Potom možda sanjati pod njezinim Nebom s obiljem zvijezda i izroniti, oslobođena, kao njezina Žena unutar kristala…
Kada bih morala izabrati samo jednu od Brankinih slika kao svoga favorita, tada bih, nakon podosta muke, ipak izdvojila Ruby (ulje na platnu, 60 x 70 cm, 1993, privatna zbirka, Beč).
Već na prvi pogled asocirala me na Ruby Tuesday.
She would never say where she came from
Yesterday don't matter if it's gone
While the sun is bright or in the darkest night
No one knows, she comes and goes
Goodbye, Ruby Tuesday
Who could hang a name on you
When you change with ev'ry new day
Still I'm gonna miss you
Don't question why she needs to be so free
She'll tell you it's the only way to be
She just can't be chained to a life where nothing's gained
And nothing's lost, at such a cost ...
…
We don't dance the two-step anymore
All we need's a small part of the floor
The band can go on playing almost anything it wants
When you fall in love everything's a waltz
Eyes are meant for looking into
Way up close
Arms were meant for holding
What you want the most
Lips were meant to say what bodies
Feel down in their hearts
When you fall in love
Everything's a waltz ...
Šteta, Lazy, što je tvoj account na Youtube suspended ...
...
Dragi moj Lucky, još uvijek te vidim, na ogradici vrtnoj sjediš. I u Rusalkinu srcu.
crnobijeli se debeljko
u šareniji vrt preselio
sad je na obali
nekog plavljeg jezerca.
na ogradici rusalkinoj
jedna sjena sjedi ...
ni bijela, ni crna,
sja u svim bojama duge.
znam kakva je
to kiša kapljice
gorke raspršila,
znam kakav je to tračak
sunca dugu obojio.
moj Srećko mi poruku šalje:
voljeti se ne boj, rusalko.
ne brini,
slatki moj debeljko,
krzneni.
uvijek ću voljeti tebe.
i bojat ću se,
uvijek ću se bojati ljubavi,
jer ljubav je krhka,
ma kako velika bila ...
al' nikad više pomisliti neću,
dragi moj sunčevi zračku,
najdraži moj
crnobijeli mačku,
da ljubiti ne mogu
i ne smijem.
na ogradici rusalkinoj
uvijek će jedna sjena sjediti,
ni bijela, ni crna,
i bijela i crna ...
i sjat će
u svim bojama duge.
Opis bloga
Rusalka živi u jezercu ... ali povremeno izlazi i na obalu.
Rusalka je naizgled "dobra" ... ali ponekada zna - potkačiti noktima.
Rusalka priča s ribama ... i žabama.
I vrijeba prolaznike ... da ih posjedne na svoju klupicu
(ne bojte se - ne onu na dnu jezerca).
Rusalkin vjenčić je od vodenog cvijeća.
Tu je ... iako je više ne kruni.
Rusalka se ogleda u vodi.
A krugovi na vodi izobličuju njezin odraz.
Ili ga možda - uobličuju?
Ovdje ćete saznati:
Kako stvoriti vrtno jezerce i pomoći Majci prirodi u njegovu održavanju?
O zlatnim ribicama, žabama i lopočima.
O posjetiteljima vrta.
Ali i o čemu Rusalka razmišlja. Čega se sjeća. Čemu se nada.
O čemu mašta.
Kakve snove sanja.
Kakve slike voli.
Što čita i što je - već pročitala...
I - što tek namjerava pročitati.
Poklon Grofa V.:
dječak i vila
koliko malo godina
može imati dječarac
što sam trčkara
između busenova
i kamenova
između bunara
i taraba
i zbori sa sobom
mislima
samoću
djetinjstva
vazda zaigran i
s a m
jer igra je bila
njegova mašta
u kratkim hlačama
u plavim sandalicama
na nebu
bijeli oblak
još jedan
i dolje jedan
u vodenom krugu
što ga je baka zvala
j a r u g a
na njemu čudna
zelena stvorenja
s izbuljenim očima
i nečim u grlu
od čega je noću
odjekivala mahala
i pjevale sjene
pod pendžerima
u teglama
dok bi se najele
majčina cvijeća
i napile daha
s usnulih usana
u onoj vodi
življaše Vila
obrasla bijelim
ljiljanima
na glatkim
mesnatim
listovima
i kosa joj
se trskama
češljala
divna
čarobna
preduga
jednom je
dječaka bila
na suho prenijela
dok se zaigrao
u šetnji kliskim
dlanovima
jer mutna
bijaše pjesma
mulja
i pretužna
majčina
zazivanja
za tako preran
k r a j
a ona se stvorenja
čudna zelena
igraše noću
sjajnim nebeskim
draguljima
i svako bi malo
po jedna pala
s višnje modrine
u tihu vodu
djetinjstva
i bila bi od njih
vila tako sjajna
tako lijepa
urešena
dok je zorom
ne bi sastala
sanjivost
vilinska
kleta
