Rusalkina začarana jezerca ... i svijet oko njih
03.12.2008., srijeda
killing him softly ...
 legs Ušavši u lokal, njih bi dvojica uvijek izabrali stol uz prozor, kao pogodnu 'stratešku poziciju'. Ispijajući poslijepodnevnu kavu, kibicirali bi dobre 'komade' i zabavljali se komentirajući ih. Ivan bi zapazio svaki par dugih vitkih nogu, a Goranu su privlačnije bile izraženije obline i veće grudi. Dok su toga poslijepodneva sjedili za stolom smještenim uz prozor kafića Aquarius, Goran je primijetio kako u zadnje vrijeme Ivanovom pogledu promiču i one ženske noge za kojima bi se svaki muškarac okrenuo. Dugo su se poznavali, ustvari bijahu prijatelji od mladosti, pa se Goran nije ustručavao reći: Zaljubio si se, ne muljaj me ... Predobro se poznajemo da bi meni mogao muljati ... Ivan je u prvi mah pomislio zanijekati, a onda je priznao, i Goranu i sebi: Da, zaljubio sam se... zaljubio sam se kao dječarac koji se zaljubljuje prvi put. E, da mi je vidjeti tu koja je tebe smotala! uskliknuo je Goran. Sigurno je dvometrašica, noge do grla, tanak struk, guza k'o kruškica ... Ivan se, začuđen vlastitom reakcijom, jedva suzdržao da Goranu ne saspe zube u grlo. Koliko su puta tako komentirali ne samo prolaznice nego i žene s kojima su se zabavljali, no sad se Goranov vulgarni komentar odnosio na Nju, a Ivan nije mogao podnijeti da bilo tko tako govori o Ivi. Ivina je guza doista lijepo kruškolika ... pomislio je Ivan s nježnošću i željom. Put joj je blijeda i čista kao latice ivančice a noge vitke i vretenaste. No, kako se samo Goran vara kad pretpostavlja da je dvometrašica ... Doista, visokom Ivanu Iva nije dopirala ni do ramena, bila je sićušna, nalik na djevojčicu, unatoč tomu što je već dobro zakoračila u 30-esete. Jednom, dok su šetali parkom, zaljubljeni i zagrljeni, neki je stari skitnica dobacio Ivanu: Gdje si je naš'o? U špilšulu? Ivan je bio 16-est godina stariji od Ive i premda je izgledao dobro za svoje godine, njih dvoje, valjda zbog razlike u visini i godinama, nisu ostavljali utisak skladnog para. A ipak, tih prvih mjeseci njihove ljubavi, među njima je vladao sklad, u svemu. Tijela su im se željno nalazila i savršeno uklapala, a poslije, dok bi ležali spleteni i zagrljeni, pričali bi o svemu i svačemu s lakoćom, smijali se i mazili i osjećali kako su dovoljni jedno drugomu. Ivan je pomislio da mu dani ne bi imali smisla kad se ne bi mogao nadati susretima s Ivom. Ej, kud si odlutao? Sigurno o njoj maštaš ... Ivana je prenuo Goranov glas i šaka kojom ga je prijatelj, nimalo nježno, gurnuo u rame. Svaka je nova ljubav slatka, uživaj dok traje ... ... Iva je trebala stići večernjim vlakom. Ivan je pogledao na sat i odahnuo, ima još dovoljno vremena da stigne na peron i da usput svrati u cvjećarnicu po crvenu ružu s kojom bi je uvijek dočekivao. I te je večeri skočila na peron s visoke papučice vagona i potrčala mu ususret. Volio je kad mu tako zagnjuri lice u grudi i privije se uz njega. Osjećao se zaštitnički i posjednički dok joj je uzimao putnu torbu iz ruke i prilagođavao svoj dugi korak njezinom koraku. Htio je pozvati taksi no Iva je predložila da prošetaju do njegova stana: Možemo poprijeko, preko parka, uzput ćemo udahnuti svježeg zraka. U vlaku je bilo zagušljivo i činilo mi se da vožnja traje beskrajno, da nikada neću stići k tebi. A Ivanu se činilo da koračaju satima iako su do njegova stana stigli za 20-ak minuta. Još ću požaliti što nemam vozački i što iz principa ne želim pridonositi općem zagađenju. Autom bismo stigli za 5 minuta ...rekao je Ivi. Čini mi se da tebi večeras ni leteći tanjur ne bi bio dovoljno brz, našalila se ona, sretna što je se Ivan toliko poželio. Kasnije, dok mu je Iva spavala u naručju, Ivan je ležao budan, razmišljajući: Nikad nisam ni pomislio da bih poželio skrasiti se uz samo jednu ... Osjećajući Ivino toplo tijelo u svojem krilu sa zaprepaštenjem je shvatio da od kada ju je sreo nije pomislio ni na jednu drugu. Mislio je jedino na nju, želio samo nju, tako željnu njegovih milovanja, tako prekrasnu u trenutcima uzbuđenja. Spavaj, jedina ... prošaptao je ... spavaj i slatko sanjaj ... I dugo nije mogao usnuti, mučen mišlju o razlici u godinama, mučen strahom kako će Iva, prije ili kasnije poželjeti nekog mlađeg ... ... U slastičarni Pod višnjom, za stolićem tik do prozora, sjedile su Iva i Željka. Zanesene u razgovor, nisu ni primijetile konobara koji je donio dvije visoke čaše pune sladoleda prelivenog višnjevim sirupom. Nemoj crtati vraga na plotu, Iva ... govorila je Željka žustro. Kažeš da među vama sve štima. Provodite svaki drugi vikend zajedno, a to je taman toliko dugo da se uspijete opet poželjeti. Uživaj u sadašnjem trenutku i ne pati se razmišljanjima o prošlosti ... No Iva si nije mogla pomoći. Dok bi Ivan mislio kako mu ona sniva u naručju, nju su mučile misli kojih se nije mogla riješiti: On je suviše vješt, suviše rafiniran ljubavnik. Putovao je po svijetu i vjerojatno susretao i ljubio mnoge žene. Jer, kako bi inače bio u stanju pogoditi sve moje najluđe želje, čak i one kojih i sama nisam svjesna? Iva bi, pošto bi je Ivan ispratio do stanice i ukrcao u vagon, zurila kroz prozor kupea ne videći pejzaž koji je promicao. Mučila se mišlju na egzotične ljepotice u čijim je naručjima Ivan usavršio ljubavne vještine. Nevješta kakva jesam, brzo ću mu dosaditi ... Možda je bolje da sve to prekinem i poštedim se poniženja ... ... Kad je toga dana dočekao Ivu na stanici, Ivanu se učinilo da je tiša nego obično. Pozvao je taksi, želeći da što prije stignu do njegova stana. No, pošto je ovoga puta Iva uzela slobodan dan na poslu i doputovala već u petak, vlakom koji stiže u 15:05, upali su u prometnu gužvu. Vožnja je potrajala duže nego da su pješačili, a Ivan nije mogao dočekati da konačno stignu, da ostanu sami. Te ga je noći Iva ljubila smjelije i vatrenije no ikad prije. Uživao je u tom njezinom ljubavnom žaru, no poslije ... Poslije, dok mu je umorna ležala u naručju, Ivanu je u svijesti sjevnula ružna pomisao: Da nije, u međuvremenu, bila s nekim drugim ... Od koga je naučila ljubiti se tako, tko ju je to tako probudio? Sutradan je bio još sigurniji da se s Ivom nešto događa. Unajmimo auto i odvezimo se do onog planinarskog doma o kojem si mi toliko puta pričao. Napravimo piknik, u šumi ... A to će ti ujedno biti prilika da me vidiš u novom svjetlu, kao vještu vozačicu ... rekla mu je smijući se. Dojadilo joj je da dane provodi sa mnom, zatvorena u stanu ... pomislio je Ivan, zamjerajući sam sebi što ju je suviše rijetko nekamo 'izvodio'. Iva doista vozi vješto i sigurno, nimalo 'ženski' ... primijetio je dok su se vozili zavojitom cestom. Auto su parkirali na platou pred planinarskim domom i uspeli se stazom do vidikovca. Rasprostrli su deku i otvorili piknik-košaru. A poslije su se skrili u šumi i ljubili se, skriveni pod granama visoke jele. Ivan je, ni sam ne znajući zašto, pomislio kako su 'vodili ljubav' po posljednji put. Dok su se vozili nizbrdo, natrag prema gradu i njegovu stanu, Ivanovi se strahovi obistiniše, Iva mu je rekla kako se više neće vidjeti: Ne pitaj me za razloge, suviše mi je bolno govoriti o tomu. Bilo nam je lijepo, nemojmo to pokvariti ružnim rastankom ... Pred njima je cesta ulazila u oštar zavoj. Ivan je stopalom pritisnuo Ivanino stopalo i auto je, probivši ogradu, poletio u ponor. U posljednjem trenutku, trenutak prije no što je odjeknula eksplozija i plamen suknuo uvis, Ivan je pomislio kako se Iva nije odupirala. I njezino je, a ne samo njegovo stopalo, pritiskalo papučicu gasa. ... Poslije su policajci na uviđaju komentirali kako još nikada nisu vidjeli tako spaljene ljudske ostatke: Vozač i suvozač, no nije prepoznatljiv ni spol, ni dob ... Pepeo im se izmiješao, bit će ih nemoguće razdvojiti ...  flames, photo by flickr P.S. Nadam se kako danas neću nikoga uznemiriti pričom. Ne namjeravam pritisnuti papučicu gasa i survati se u ponor, ni sa kime. Uostalom, ne bih to ni mogla, čak i kad bih htjela, jer ... ja nisam vozač. Nikada nisam naučila voziti čak ni bicikl. Ovo je bila samo generalna proba, za nježno krvoločnu priču koju namjeravam napisati 'u kompaniji' s Miskom , ukoliko on nakon ovoga ... ... ne odustane ... hihihihihihi ... ... Pero, Đuro i mali Miško: U Ančicinom krilu i zagrljaju ... |
- 00:01 - Komentari (37) - Isprintaj - #
|
|||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||
|
tempus fugit! carpe diem. 2006 - 2018. by Rusalka. zabranjeno korištenje objavljenih radova bez pristanka autora. RUSALKA PUZZLE SCORPIO |
|||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||
