Od djetinjstva sam voljela vodu - rijeke i potoke, jezerca i bare.
rega, rega - kvak!
Žabac na Rusalkinu dlanu ... i na YouTube frog in my hand
Prošlog mi je ljeta moj susjed rekao: Tvoj vrt je nekako drugačiji od drugih vrtova,
kao da ima dušu.
Zamislila sam se i odgovorila: Da, ima. Moju.
Ako moj vrt ima moju dušu, tada je jezerce
"duša moje duše".
I zaista, moj vrt i vrtna jezerca više su mi od hobija -
to je moja oaza, moje utočište, moj "komadić raja".
Opojni miris i blagost
vrtu i srcu i dlanu
pružaju latice njene
iz sjene..
To nije običan cvijet;
bjelinom on zadivljuje,
a rumenim rubom
opire se svijetu grubom
nesklonom ljepoti...
Il' trnom
što mekši je od sna...
tko zna?
Al' noću,
kad padne mrak,
obuzima je neki čudan strah!
Ne kloni tad,
ne strahuj,
glavice malena, snena...
satensku tvoju ljepotu
prekrit će noću dravska pjena;
ne trebaš trna
dok snivaš
nimfe i vile
u svojim dvorima
od zelene svile...
Sretne li Rusalke.
Obje je vile darivaju, obje nad njezinim jezercima bdiju.
Neću ni ja više nikoga upisivati u linkove.
Misko je u pravu, taman zavoliš nekog ...
... a on(a) ode.
A, ja, kakva sam, nisam u stanju izbrisati ni pokojnike iz direktorija mobitela, a kamoli ove koji odoše s bloga.
I wasn't a ghost, after all.
Nisam, ipak, bila duh
I breathed, I ate,
Disala sam, jela
I walked.
Hodala.
Wislawa Symborska
Kakve nosi događaje ova noć – ne pitaj,
Za sve ono što dolazi pa će proć – ne pitaj.
Ti ovaj čas upotrijebi kao dobru zgodu:
Što je prošlo ne spominji, što će doć – ne pitaj!
"The Rubaiyat", Omar Khayyam
Završila je prijevod rubaije i ostala sjediti pred monitorom računala, razmišljajući. Zarekla se kako će svako jutro barem sat vremena provesti u žustroj šetnji.
Previše sjedim za računalom, pomislila je. Pretvorit ću se u gljivu ... gljivu ludaru s povećom zadnjicom ...
Nasmijala se naglas i trgnula na zvuk vlastitoga smijeha. Odavno se nije nasmijala, u posljednje se vrijeme čak i smiješila rijetko.
Žustra šetnja? Jutrošnja baš i nije bila žustra.
Skoro dva sata sjedila sam na obali i žustro razgovarala s neznancem, plavookim ribičem koji se 'oblači kod istog kreatora' ... Doriana se opet nasmijala, glasno i od srca.
Bilo je ugodno i zabavno razgovarati s njime.
Vedar i duhovit, pričao je zanimljivo o ćudima rijeke, ribičkim poduhvatima i ribljim lukavstvima ... Uspio je i nju potaknuti na priču pa se odjednom 'uhvatila' kako mu pripovijeda o tomu kako je kao dijete proplivala upravo uz obalu na kojoj su sada sjedili. Ispričala mu je i kako ju je mati u šali zvala vodenom vilom zato što je imala muke izvući je iz vode kad je predvečer trebalo krenuti kući i o tome kako, kao dijete, nije mogla odoljeti gacanju po barama ... i kako to još i sada rado čini ...
Bilo je ugodno, no Doriana je odjednom, usred razgovora, ustala. Shvatila je da neznancu otkriva suviše toga o sebi.
Odoh, rekla je. Plašim vam ribe, nećete ništa upecati danas.
I on je ustao, kao da su u najboljem restoranu a ne na rječnoj obali. Nije se ni snašao, a ona je već odjurila.
Sada je, gaseći računalo i odlazeći na počinak, pomislila: Baš sam površna ... i lakomislena ... i djetinjasta ... kad pridajem toliku važnost jednom usputnom razgovoru s nekim kome ne znam ni ime ...
S nekim koga vjerojatno više neću sresti ...
Nije ni samoj sebi željela priznati da se veseli sutrašnjoj jutarnjoj šetnji i nada se ponovnom susretu s neznancem.
Sutradan ujutro sipila je sitna kiša, poput jesenje. Doriana se probudila s nagovještajem migrenske glavobolje. Njezine su migrene bile od onih s aurom. Svjetlaci pred očima, osjećaj mučnine ... a potom, nakon otprilike pola sata, pulsirajuća bol koja traje čitav dan. Migrena ju je pohodila u stresnim razdobljima, no nerijetko i kad bi stres bio iza nje, kad bi se počela opuštati.
Zašto baš jutros? pomislila je dok je u ogledalu promatrala svoje blijedo lice, beskrvne usne, oči s otečenim kapcima i crnim podočnjacima.
Dobre odluke, lijepo raspoloženje i skrivene nade posivješe i nestadoše kao suza na kiši.
Doriana je legla u zamračenu sobu i pripremila se za ulazak u predjele migrenskog bola. Migrenu nazivaju i 'sindromom Alice u zemlji čuda'. Cvijeće koje govori, drveće koje laje, čarobne gljive, ljudi koji se smanjuju, tunel kroz koji se propada ... neurolozi vjeruju kako je Carolova Alisa nastala potaknuta piščevim migrenama.
Dvadesetak minuta nakon pojave aure uslijedio je i bol. Svjetlaci se zavrtješe i razletješe poput špila karata a Doriana utonu u svijet iza ogledala, taman i pun čudovišta ...
...
Nije otišla u jutarnju šetnju, čitavog dana nije uključivala računalo.
Nije napisala ni retka Doriannine priče.
We don't dance the two-step anymore
All we need's a small part of the floor
The band can go on playing almost anything it wants
When you fall in love everything's a waltz
Eyes are meant for looking into
Way up close
Arms were meant for holding
What you want the most
Lips were meant to say what bodies
Feel down in their hearts
When you fall in love
Everything's a waltz ...
Šteta, Lazy, što je tvoj account na Youtube suspended ...
...
Dragi moj Lucky, još uvijek te vidim, na ogradici vrtnoj sjediš. I u Rusalkinu srcu.
crnobijeli se debeljko
u šareniji vrt preselio
sad je na obali
nekog plavljeg jezerca.
na ogradici rusalkinoj
jedna sjena sjedi ...
ni bijela, ni crna,
sja u svim bojama duge.
znam kakva je
to kiša kapljice
gorke raspršila,
znam kakav je to tračak
sunca dugu obojio.
moj Srećko mi poruku šalje:
voljeti se ne boj, rusalko.
ne brini,
slatki moj debeljko,
krzneni.
uvijek ću voljeti tebe.
i bojat ću se,
uvijek ću se bojati ljubavi,
jer ljubav je krhka,
ma kako velika bila ...
al' nikad više pomisliti neću,
dragi moj sunčevi zračku,
najdraži moj
crnobijeli mačku,
da ljubiti ne mogu
i ne smijem.
na ogradici rusalkinoj
uvijek će jedna sjena sjediti,
ni bijela, ni crna,
i bijela i crna ...
i sjat će
u svim bojama duge.
Opis bloga
Rusalka živi u jezercu ... ali povremeno izlazi i na obalu.
Rusalka je naizgled "dobra" ... ali ponekada zna - potkačiti noktima.
Rusalka priča s ribama ... i žabama.
I vrijeba prolaznike ... da ih posjedne na svoju klupicu
(ne bojte se - ne onu na dnu jezerca).
Rusalkin vjenčić je od vodenog cvijeća.
Tu je ... iako je više ne kruni.
Rusalka se ogleda u vodi.
A krugovi na vodi izobličuju njezin odraz.
Ili ga možda - uobličuju?
Ovdje ćete saznati:
Kako stvoriti vrtno jezerce i pomoći Majci prirodi u njegovu održavanju?
O zlatnim ribicama, žabama i lopočima.
O posjetiteljima vrta.
Ali i o čemu Rusalka razmišlja. Čega se sjeća. Čemu se nada.
O čemu mašta.
Kakve snove sanja.
Kakve slike voli.
Što čita i što je - već pročitala...
I - što tek namjerava pročitati.
Poklon Grofa V.:
dječak i vila
koliko malo godina
može imati dječarac
što sam trčkara
između busenova
i kamenova
između bunara
i taraba
i zbori sa sobom
mislima
samoću
djetinjstva
vazda zaigran i
s a m
jer igra je bila
njegova mašta
u kratkim hlačama
u plavim sandalicama
na nebu
bijeli oblak
još jedan
i dolje jedan
u vodenom krugu
što ga je baka zvala
j a r u g a
na njemu čudna
zelena stvorenja
s izbuljenim očima
i nečim u grlu
od čega je noću
odjekivala mahala
i pjevale sjene
pod pendžerima
u teglama
dok bi se najele
majčina cvijeća
i napile daha
s usnulih usana
u onoj vodi
življaše Vila
obrasla bijelim
ljiljanima
na glatkim
mesnatim
listovima
i kosa joj
se trskama
češljala
divna
čarobna
preduga
jednom je
dječaka bila
na suho prenijela
dok se zaigrao
u šetnji kliskim
dlanovima
jer mutna
bijaše pjesma
mulja
i pretužna
majčina
zazivanja
za tako preran
k r a j
a ona se stvorenja
čudna zelena
igraše noću
sjajnim nebeskim
draguljima
i svako bi malo
po jedna pala
s višnje modrine
u tihu vodu
djetinjstva
i bila bi od njih
vila tako sjajna
tako lijepa
urešena
dok je zorom
ne bi sastala
sanjivost
vilinska
kleta
