Marketing
Dorian(n)ino ogledalo, peti nastavak ...
I wasn't a ghost, after all.
Nisam, ipak, bila duh
I breathed, I ate,
Disala sam, jela
I walked.
Hodala.
Wislawa Symborska
Kakve nosi događaje ova noć – ne pitaj,
Za sve ono što dolazi pa će proć – ne pitaj.
Ti ovaj čas upotrijebi kao dobru zgodu:
Što je prošlo ne spominji, što će doć – ne pitaj!
"The Rubaiyat", Omar Khayyam
Završila je prijevod rubaije i ostala sjediti pred monitorom računala, razmišljajući. Zarekla se kako će svako jutro barem sat vremena provesti u žustroj šetnji.
Previše sjedim za računalom, pomislila je.
Pretvorit ću se u gljivu ... gljivu ludaru s povećom zadnjicom ...
Nasmijala se naglas i trgnula na zvuk vlastitoga smijeha. Odavno se nije nasmijala, u posljednje se vrijeme čak i smiješila rijetko.
Žustra šetnja? Jutrošnja baš i nije bila žustra.
Skoro dva sata sjedila sam na obali i žustro razgovarala s neznancem, plavookim ribičem koji se 'oblači kod istog kreatora' ... Doriana se opet nasmijala, glasno i od srca.
Bilo je ugodno i zabavno razgovarati s njime.
Vedar i duhovit, pričao je zanimljivo o ćudima rijeke, ribičkim poduhvatima i ribljim lukavstvima ... Uspio je i nju potaknuti na priču pa se odjednom 'uhvatila' kako mu pripovijeda o tomu kako je kao dijete proplivala upravo uz obalu na kojoj su sada sjedili. Ispričala mu je i kako ju je mati u šali zvala vodenom vilom zato što je imala muke izvući je iz vode kad je predvečer trebalo krenuti kući i o tome kako, kao dijete, nije mogla odoljeti gacanju po barama ... i kako to još i sada rado čini ...
Bilo je ugodno, no Doriana je odjednom, usred razgovora, ustala. Shvatila je da neznancu otkriva suviše toga o sebi.
Odoh, rekla je.
Plašim vam ribe, nećete ništa upecati danas.
I on je ustao, kao da su u najboljem restoranu a ne na rječnoj obali. Nije se ni snašao, a ona je već odjurila.
Sada je, gaseći računalo i odlazeći na počinak, pomislila: Baš sam površna ... i lakomislena ... i djetinjasta ... kad pridajem toliku važnost jednom usputnom razgovoru s nekim kome ne znam ni ime ...
S nekim koga vjerojatno više neću sresti ...
Nije ni samoj sebi željela priznati da se veseli sutrašnjoj jutarnjoj šetnji i nada se ponovnom susretu s neznancem.
Sutradan ujutro sipila je sitna kiša, poput jesenje. Doriana se probudila s nagovještajem migrenske glavobolje. Njezine su migrene bile od onih s aurom. Svjetlaci pred očima, osjećaj mučnine ... a potom, nakon otprilike pola sata, pulsirajuća bol koja traje čitav dan. Migrena ju je pohodila u stresnim razdobljima, no nerijetko i kad bi stres bio iza nje, kad bi se počela opuštati.
Zašto baš jutros? pomislila je dok je u ogledalu promatrala svoje blijedo lice, beskrvne usne, oči s otečenim kapcima i crnim podočnjacima.
Dobre odluke, lijepo raspoloženje i skrivene nade posivješe i nestadoše kao suza na kiši.
Doriana je legla u zamračenu sobu i pripremila se za ulazak u predjele migrenskog bola. Migrenu nazivaju i 'sindromom Alice u zemlji čuda'. Cvijeće koje govori, drveće koje laje, čarobne gljive, ljudi koji se smanjuju, tunel kroz koji se propada ... neurolozi vjeruju kako je Carolova Alisa nastala potaknuta piščevim migrenama.
Dvadesetak minuta nakon pojave aure uslijedio je i bol. Svjetlaci se zavrtješe i razletješe poput špila karata a Doriana utonu u svijet iza ogledala, taman i pun čudovišta ...
...
Nije otišla u jutarnju šetnju, čitavog dana nije uključivala računalo.
Nije napisala ni retka Doriannine priče.
Angel Dominguez, Alice in Wonderland illustrations
Post je objavljen 23.07.2008. u 00:01 sati.