Od djetinjstva sam voljela vodu - rijeke i potoke, jezerca i bare.
rega, rega - kvak!
Žabac na Rusalkinu dlanu ... i na YouTube frog in my hand
Prošlog mi je ljeta moj susjed rekao: Tvoj vrt je nekako drugačiji od drugih vrtova,
kao da ima dušu.
Zamislila sam se i odgovorila: Da, ima. Moju.
Ako moj vrt ima moju dušu, tada je jezerce
"duša moje duše".
I zaista, moj vrt i vrtna jezerca više su mi od hobija -
to je moja oaza, moje utočište, moj "komadić raja".
Opojni miris i blagost
vrtu i srcu i dlanu
pružaju latice njene
iz sjene..
To nije običan cvijet;
bjelinom on zadivljuje,
a rumenim rubom
opire se svijetu grubom
nesklonom ljepoti...
Il' trnom
što mekši je od sna...
tko zna?
Al' noću,
kad padne mrak,
obuzima je neki čudan strah!
Ne kloni tad,
ne strahuj,
glavice malena, snena...
satensku tvoju ljepotu
prekrit će noću dravska pjena;
ne trebaš trna
dok snivaš
nimfe i vile
u svojim dvorima
od zelene svile...
Sretne li Rusalke.
Obje je vile darivaju, obje nad njezinim jezercima bdiju.
Neću ni ja više nikoga upisivati u linkove.
Misko je u pravu, taman zavoliš nekog ...
... a on(a) ode.
A, ja, kakva sam, nisam u stanju izbrisati ni pokojnike iz direktorija mobitela, a kamoli ove koji odoše s bloga.
sasvim kratko razmišljanje (gle, kome je je to vila naslov zdipila) o svjetlosti i tami ...
Da bismo shvatili pravu vrijednost svjetlosti, prvo moramo zaviriti ... u srce tame ...
... i u svoje srce, jer u svakom srcu i tame ima ... ...
photo by flickr
A vaša 'dark side of the moon', dragi blog posjetitelji, ... jeste li zavirili lately?
i jedno, nešto duže, razmišljanje o blogovima, blogerima, rajskim vrtovima i ljudskim naravima ...
U gotovo dvije godine blogiranja ni jedan ružan komentar, do jučer.
Blog vrata jezeraca bila su otvorena svima, dozvoljeno komentiranje anonimnim posjetiteljima, ni jedno ime na ignore listi ...
Komentare sam uvijek smatrala vrjednijima od postova, a mogućnost dijaloga najvećom vrijednošću bloga i blogiranja. Veselila sam se svakom komentaru i svakom posjetitelju na vrtnoj klupici.Komentirajući na prijateljskim blogovima i na onima na koje bih svratila vođena slučajem, uvijek sam to činila dobronamjerno. Ponekad mi se i 'otela' neka neodmjerena šala ili mala 'bodljica' (ja sam ipak škorpijica), no nikad sa zlom namjerom. Ispričala bih se i doista bi mi bilo žao kad bi se to, doduše rijetko, dogodilo. Imala sam sreće, mislila sam, kad bih na nekom blogu ugledala poneki 'otrovni' komentar, u mojem vrtu toga nema.
Jučer se na jezercima pojavio komentator (ili komentatorica) koji je svojim komentarom prešao granice pristojnosti i dobrog ukusa. Odgovorila sam, ne suviše grubo, upozoravajući ga/ju da to na svojem blogu neću tolerirati. No, anonimni blog-susjed (susjedica) ne odustaje. Ponovo komentar, ružan i zloban.
Sa žaljenjem, zabranih komentiranje anonimcima (ispričavam se što sam vrata zatvorila onima koji sami nisu blogeri ali ponekad vole do jezeraca svratiti). Zatvoriš vrata vrta kako ne bi ulazili oni koji znaju samo gaziti i trgati ... a oni tarabu preskoče. Ponovo komentar, ovaj puta u obliku linka. Krenuh tom stazicom i vidjeh da netko nije žalio truda otvoriti blog, ni manje ni više nego Rusalki 'posvećen'! Liči na mali wodoo oltarić, sa slikom, hihihi, no umjesto kokoši žrtvovana je neka druga zvjerčica.
Zar ne vele da je i ogovaranje oblik 'izvrnuta' laskanja?
Polaskana ipak nisam, no određenu dozu zlobe mogu podnijeti, čak je smatram znakom duha, kad je duhovita. No, ova duhovita nije, već samo prostačka i žalosno infantilna, ako je autor odrasla osoba.
Ne znam čime autora tog bloga uvrijedih, povrijedih, izazvah ... no učinih to nenamjerno.
Ili takvu reakciju izazvah već samim svojim postojanjem?
Izbrisala sam komentar, adresu stavila na ignore listu. Poslah i pisamce adminu blog.hr. Na blog.hr, naime, postoji pravilo o zabrani jezika mržnje. Blog.hr. pridržava pravo obrisati blog s kojeg bloger jezikom mržnje progovara.
Ružan je okus obrisati malo teže, a mržnju zabraniti nije moguće. Svatko mora sam osvijetliti svoje tamne kutke ...
Nadam se da je ova ova ružna blog-epizoda iza mene.
Možda se i varam, no ... kako bilo da bilo ... neću se više na to obazirati.
Toliko je lijepog u svijetu koji moj vrt okružuje, toliko zemlje, vode ... sunca i oblaka ... toliko prijatelja.
Pročitah gornje razmišljanje, pa se nasmijah autorici ... hihihih ... zbog tako patetično ozbiljnog tona.
I, predomislih se, skinut ću zabrane, neću brisati te komentare.
Ni rajski vrt nije savršen bez zmijice.
A Rusalkin je vrt upravo dobio svoju, zmijicu malu, koja sebe smatra velikim terminatorom. Zmijica ... ili možda samo pozornosti gladna gusjenica?
Srećom po nju, zalutala je u vrt čudne vrtlarice koja ni protiv štetočina otrov ne koristi. I štetočine su, valjda, stvorene s nekom svrhom.
Zadržat ću je, kao vrtnog 'ljubimca', hihihihihi, s njom je vrt postao živopisniji ...
Dodatak: Subota, malo sunca, malo oblaka, kapi noćašnje kišice na listovima, ptičice pjevaju ... a lopoč samo što nije procvao ...
Život je lijep!
We don't dance the two-step anymore
All we need's a small part of the floor
The band can go on playing almost anything it wants
When you fall in love everything's a waltz
Eyes are meant for looking into
Way up close
Arms were meant for holding
What you want the most
Lips were meant to say what bodies
Feel down in their hearts
When you fall in love
Everything's a waltz ...
Šteta, Lazy, što je tvoj account na Youtube suspended ...
...
Dragi moj Lucky, još uvijek te vidim, na ogradici vrtnoj sjediš. I u Rusalkinu srcu.
crnobijeli se debeljko
u šareniji vrt preselio
sad je na obali
nekog plavljeg jezerca.
na ogradici rusalkinoj
jedna sjena sjedi ...
ni bijela, ni crna,
sja u svim bojama duge.
znam kakva je
to kiša kapljice
gorke raspršila,
znam kakav je to tračak
sunca dugu obojio.
moj Srećko mi poruku šalje:
voljeti se ne boj, rusalko.
ne brini,
slatki moj debeljko,
krzneni.
uvijek ću voljeti tebe.
i bojat ću se,
uvijek ću se bojati ljubavi,
jer ljubav je krhka,
ma kako velika bila ...
al' nikad više pomisliti neću,
dragi moj sunčevi zračku,
najdraži moj
crnobijeli mačku,
da ljubiti ne mogu
i ne smijem.
na ogradici rusalkinoj
uvijek će jedna sjena sjediti,
ni bijela, ni crna,
i bijela i crna ...
i sjat će
u svim bojama duge.
Opis bloga
Rusalka živi u jezercu ... ali povremeno izlazi i na obalu.
Rusalka je naizgled "dobra" ... ali ponekada zna - potkačiti noktima.
Rusalka priča s ribama ... i žabama.
I vrijeba prolaznike ... da ih posjedne na svoju klupicu
(ne bojte se - ne onu na dnu jezerca).
Rusalkin vjenčić je od vodenog cvijeća.
Tu je ... iako je više ne kruni.
Rusalka se ogleda u vodi.
A krugovi na vodi izobličuju njezin odraz.
Ili ga možda - uobličuju?
Ovdje ćete saznati:
Kako stvoriti vrtno jezerce i pomoći Majci prirodi u njegovu održavanju?
O zlatnim ribicama, žabama i lopočima.
O posjetiteljima vrta.
Ali i o čemu Rusalka razmišlja. Čega se sjeća. Čemu se nada.
O čemu mašta.
Kakve snove sanja.
Kakve slike voli.
Što čita i što je - već pročitala...
I - što tek namjerava pročitati.
Poklon Grofa V.:
dječak i vila
koliko malo godina
može imati dječarac
što sam trčkara
između busenova
i kamenova
između bunara
i taraba
i zbori sa sobom
mislima
samoću
djetinjstva
vazda zaigran i
s a m
jer igra je bila
njegova mašta
u kratkim hlačama
u plavim sandalicama
na nebu
bijeli oblak
još jedan
i dolje jedan
u vodenom krugu
što ga je baka zvala
j a r u g a
na njemu čudna
zelena stvorenja
s izbuljenim očima
i nečim u grlu
od čega je noću
odjekivala mahala
i pjevale sjene
pod pendžerima
u teglama
dok bi se najele
majčina cvijeća
i napile daha
s usnulih usana
u onoj vodi
življaše Vila
obrasla bijelim
ljiljanima
na glatkim
mesnatim
listovima
i kosa joj
se trskama
češljala
divna
čarobna
preduga
jednom je
dječaka bila
na suho prenijela
dok se zaigrao
u šetnji kliskim
dlanovima
jer mutna
bijaše pjesma
mulja
i pretužna
majčina
zazivanja
za tako preran
k r a j
a ona se stvorenja
čudna zelena
igraše noću
sjajnim nebeskim
draguljima
i svako bi malo
po jedna pala
s višnje modrine
u tihu vodu
djetinjstva
i bila bi od njih
vila tako sjajna
tako lijepa
urešena
dok je zorom
ne bi sastala
sanjivost
vilinska
kleta
