Marketing
sasvim kratko razmišljanje (gle, kome je je to vila naslov zdipila) o svjetlosti i tami ...
Da bismo shvatili pravu vrijednost svjetlosti, prvo moramo zaviriti ... u srce tame ...
... i u svoje srce, jer u svakom srcu i tame ima ... ...
photo by flickr
A vaša 'dark side of the moon', dragi blog posjetitelji, ... jeste li zavirili lately?
i jedno, nešto duže, razmišljanje o blogovima, blogerima, rajskim vrtovima i ljudskim naravima ...
U gotovo dvije godine blogiranja ni jedan ružan komentar, do jučer.
Blog vrata jezeraca bila su otvorena svima, dozvoljeno komentiranje anonimnim posjetiteljima, ni jedno ime na ignore listi ...
Komentare sam uvijek smatrala vrjednijima od postova, a mogućnost dijaloga najvećom vrijednošću bloga i blogiranja. Veselila sam se svakom komentaru i svakom posjetitelju na vrtnoj klupici.Komentirajući na prijateljskim blogovima i na onima na koje bih svratila vođena slučajem, uvijek sam to činila dobronamjerno. Ponekad mi se i 'otela' neka neodmjerena šala ili mala 'bodljica' (ja sam ipak škorpijica), no nikad sa zlom namjerom. Ispričala bih se i doista bi mi bilo žao kad bi se to, doduše rijetko, dogodilo.
Imala sam sreće, mislila sam, kad bih na nekom blogu ugledala poneki 'otrovni' komentar, u mojem vrtu toga nema.
Jučer se na jezercima pojavio komentator (ili komentatorica) koji je svojim komentarom prešao granice pristojnosti i dobrog ukusa. Odgovorila sam, ne suviše grubo, upozoravajući ga/ju da to na svojem blogu neću tolerirati. No, anonimni blog-susjed (susjedica) ne odustaje. Ponovo komentar, ružan i zloban.
Sa žaljenjem, zabranih komentiranje anonimcima (ispričavam se što sam vrata zatvorila onima koji sami nisu blogeri ali ponekad vole do jezeraca svratiti). Zatvoriš vrata vrta kako ne bi ulazili oni koji znaju samo gaziti i trgati ... a oni tarabu preskoče. Ponovo komentar, ovaj puta u obliku linka. Krenuh tom stazicom i vidjeh da netko nije žalio truda otvoriti blog, ni manje ni više nego Rusalki 'posvećen'! Liči na mali wodoo oltarić, sa slikom, hihihi, no umjesto kokoši žrtvovana je neka druga zvjerčica.
Zar ne vele da je i ogovaranje oblik 'izvrnuta' laskanja?
Polaskana ipak nisam, no određenu dozu zlobe mogu podnijeti, čak je smatram znakom duha, kad je duhovita. No, ova duhovita nije, već samo prostačka i žalosno infantilna, ako je autor odrasla osoba.
Ne znam čime autora tog bloga uvrijedih, povrijedih, izazvah ... no učinih to nenamjerno.
Ili takvu reakciju izazvah već samim svojim postojanjem?
Izbrisala sam komentar, adresu stavila na ignore listu. Poslah i pisamce adminu blog.hr. Na blog.hr, naime, postoji pravilo o zabrani jezika mržnje. Blog.hr. pridržava pravo obrisati blog s kojeg bloger jezikom mržnje progovara.
Ružan je okus obrisati malo teže, a mržnju zabraniti nije moguće. Svatko mora sam osvijetliti svoje tamne kutke ...
Nadam se da je ova ova ružna blog-epizoda iza mene.
Možda se i varam, no ... kako bilo da bilo ... neću se više na to obazirati.
Toliko je lijepog u svijetu koji moj vrt okružuje, toliko zemlje, vode ... sunca i oblaka ... toliko prijatelja.
Pročitah gornje razmišljanje, pa se nasmijah autorici ... hihihih ... zbog tako patetično ozbiljnog tona.
I, predomislih se, skinut ću zabrane, neću brisati te komentare.
Ni rajski vrt nije savršen bez zmijice.
A Rusalkin je vrt upravo dobio svoju, zmijicu malu, koja sebe smatra velikim terminatorom. Zmijica ... ili možda samo pozornosti gladna gusjenica?
Srećom po nju, zalutala je u vrt čudne vrtlarice koja ni protiv štetočina otrov ne koristi. I štetočine su, valjda, stvorene s nekom svrhom.
Zadržat ću je, kao vrtnog 'ljubimca', hihihihihi, s njom je vrt postao živopisniji ...
Dodatak: Subota, malo sunca, malo oblaka, kapi noćašnje kišice na listovima, ptičice pjevaju ... a lopoč samo što nije procvao ...
Život je lijep!
Post je objavljen 04.07.2008. u 23:59 sati.