Od djetinjstva sam voljela vodu - rijeke i potoke, jezerca i bare.
rega, rega - kvak!
Žabac na Rusalkinu dlanu ... i na YouTube frog in my hand
Prošlog mi je ljeta moj susjed rekao: Tvoj vrt je nekako drugačiji od drugih vrtova,
kao da ima dušu.
Zamislila sam se i odgovorila: Da, ima. Moju.
Ako moj vrt ima moju dušu, tada je jezerce
"duša moje duše".
I zaista, moj vrt i vrtna jezerca više su mi od hobija -
to je moja oaza, moje utočište, moj "komadić raja".
Opojni miris i blagost
vrtu i srcu i dlanu
pružaju latice njene
iz sjene..
To nije običan cvijet;
bjelinom on zadivljuje,
a rumenim rubom
opire se svijetu grubom
nesklonom ljepoti...
Il' trnom
što mekši je od sna...
tko zna?
Al' noću,
kad padne mrak,
obuzima je neki čudan strah!
Ne kloni tad,
ne strahuj,
glavice malena, snena...
satensku tvoju ljepotu
prekrit će noću dravska pjena;
ne trebaš trna
dok snivaš
nimfe i vile
u svojim dvorima
od zelene svile...
Sretne li Rusalke.
Obje je vile darivaju, obje nad njezinim jezercima bdiju.
Neću ni ja više nikoga upisivati u linkove.
Misko je u pravu, taman zavoliš nekog ...
... a on(a) ode.
A, ja, kakva sam, nisam u stanju izbrisati ni pokojnike iz direktorija mobitela, a kamoli ove koji odoše s bloga.
"What's in a name? That which we call a rose
By any other name would smell as sweet."
(Šta je ime? Cvijet što se ruža zove
mirisao bi lijepo i sa drugim imenom.)
Romeo and Juliet (II, ii, 1-2)
Prije nekoliko godina poznati je shakespearolog gostovao u mjesnom literarnom klubu čija je je Miss Rosalind bila članica. Uvaženi profesor s katedre engleske književnosti Royal University of London očito je podcijenio auditorij. Izabrao je govoriti upravo o čuvenoj Shakespereovoj tragediji Romeo i Julija, očekujući buljuk dokonih dama koje će se diviti njegovoj elokvenciji. Samozadovoljno je slušao laskave riječi kojima ga je predstavljala Lady Montagu-Stuart-Wortley, predsjednica literarnog kluba.
Nakon predavanja uslijedili su komplimenti okupljenih dama. A tada je Miss Rosalind, čiju neupadljivu pojavu isprva uopće nije zapazio, profesora zapanjila svojim poznavanjem svih Quarto i Folio verzija Bardove tragedije o nesretnim ljubavnicima. Uvaženoga su profesora pecnule pronicljive opaske Miss Rosalind. Naljutila ga je činjenica da netko čini upitnim njegov priznati autoritet, no naslutio je da mu je bolje ne upuštati se u raspravu s ovom ljubiteljicom Shakespearea.
Shakespeare je veliki analitičar i filozof, ustvrdio je uvaženi profesor. A Vi ćete se Lady Rosalind, kao velika poznavateljica velikog Barda, vjerojatno složiti sa mnom, polaskao joj je.
Shakespeare je pjesnik.
Strastveni pjesnik koji strast ćuti ... a ne analizira je... A ja sam MISS Rosalind, samo jedna skromna ljubiteljica avonskog Barda, odgovorila mu je.
Tada je, uz ljubazni osmijeh, ukazala na profesorove pogreške u zaključivanju, na nedostatke u argumentaciji, na problematične kriterije analize Bardova djela. Profesor je morao, iako nerado, priznati da je Miss Rosalind u pravu.
Nakon toga događaja neke su članice mjesnog književnog kluba predložile Miss Rosalind za predsjednicu kluba, na veliko ogorčenje aktualne predsjednice Lady Montagu-Stuart-Wortley. Miss Rosalind je odbila kandidaturu, no između nje i pomenute lady razvilo se rivalstvo koje se nastavilo u literarnom klubu te dodatno produbilo u klubu vrtlarica i ljubiteljica ruža, gdje su obje bile članice. Lady Montagu-Stuart-Wortley dičila se svojim plemićkim imenom, smatrajući da joj titula svuda jamči prvenstvo. Miss Rosalind je, nasuprot tomu, smatrala da damu ne čini damom titula, već finoća značaja.
Svoj vlastiti 'značaj' Miss Rosalind nije smatrala damskim, njezina je narav bila isuviše samosvojna, uvijek je imala svoje mišljenje o svemu i nije se libila izreći ga. Znala je da to nije nimalo ladylike a ni ženstveno, no ona je malo marila za dojam koji ostavlja.
Dok je pažljivije razgledala pronađeni prsten sa srebrnom ružom, Miss Rosalind je pomislila kako ime doista nije presudno: Ruža bi mirisala ma kojim se imenom zvala ...
A prava se dama može kriti i pod siromašnim skutom seljančice dok elegantna odjeća i titula može krasiti prostaka i neznalicu...
Svoju novouzgojenu ružu Miss Rosalind je isprva namjeravala nazvati Sweet Juliet, prema Shakespeareovoj Juliji. No, tada se ipak odlučila za manje romantičan i nepretenciozniji naziv - Miss Marple.
William ili Agatha, Shakespeare ili Cristie, ime pisca nije presudno. Miss Rosalind nije mnogo držala do uvaženih imena, autoriteta i općeprihvaćenih prosudbi. Unatoč neuporedivosti, i Willove drame i soneti kao i Agathini 'krimići' bili su omiljeno štivo Miss Rosalind. Njezinu živom duhu odgovarale su različite stvari, voljela je kontraste, kontradiktornosti i enigme.
A enigmu prstena sa srebrnom ružom upravo je namjeravala odgonetnuti.
(nastavak slijedi)
Juliet: Lahku noć, lahku noć!
Rastanak mi tako slatku tugu budi,
da bih se praštala sve dok ne zarudi.
We don't dance the two-step anymore
All we need's a small part of the floor
The band can go on playing almost anything it wants
When you fall in love everything's a waltz
Eyes are meant for looking into
Way up close
Arms were meant for holding
What you want the most
Lips were meant to say what bodies
Feel down in their hearts
When you fall in love
Everything's a waltz ...
Šteta, Lazy, što je tvoj account na Youtube suspended ...
...
Dragi moj Lucky, još uvijek te vidim, na ogradici vrtnoj sjediš. I u Rusalkinu srcu.
crnobijeli se debeljko
u šareniji vrt preselio
sad je na obali
nekog plavljeg jezerca.
na ogradici rusalkinoj
jedna sjena sjedi ...
ni bijela, ni crna,
sja u svim bojama duge.
znam kakva je
to kiša kapljice
gorke raspršila,
znam kakav je to tračak
sunca dugu obojio.
moj Srećko mi poruku šalje:
voljeti se ne boj, rusalko.
ne brini,
slatki moj debeljko,
krzneni.
uvijek ću voljeti tebe.
i bojat ću se,
uvijek ću se bojati ljubavi,
jer ljubav je krhka,
ma kako velika bila ...
al' nikad više pomisliti neću,
dragi moj sunčevi zračku,
najdraži moj
crnobijeli mačku,
da ljubiti ne mogu
i ne smijem.
na ogradici rusalkinoj
uvijek će jedna sjena sjediti,
ni bijela, ni crna,
i bijela i crna ...
i sjat će
u svim bojama duge.
Opis bloga
Rusalka živi u jezercu ... ali povremeno izlazi i na obalu.
Rusalka je naizgled "dobra" ... ali ponekada zna - potkačiti noktima.
Rusalka priča s ribama ... i žabama.
I vrijeba prolaznike ... da ih posjedne na svoju klupicu
(ne bojte se - ne onu na dnu jezerca).
Rusalkin vjenčić je od vodenog cvijeća.
Tu je ... iako je više ne kruni.
Rusalka se ogleda u vodi.
A krugovi na vodi izobličuju njezin odraz.
Ili ga možda - uobličuju?
Ovdje ćete saznati:
Kako stvoriti vrtno jezerce i pomoći Majci prirodi u njegovu održavanju?
O zlatnim ribicama, žabama i lopočima.
O posjetiteljima vrta.
Ali i o čemu Rusalka razmišlja. Čega se sjeća. Čemu se nada.
O čemu mašta.
Kakve snove sanja.
Kakve slike voli.
Što čita i što je - već pročitala...
I - što tek namjerava pročitati.
Poklon Grofa V.:
dječak i vila
koliko malo godina
može imati dječarac
što sam trčkara
između busenova
i kamenova
između bunara
i taraba
i zbori sa sobom
mislima
samoću
djetinjstva
vazda zaigran i
s a m
jer igra je bila
njegova mašta
u kratkim hlačama
u plavim sandalicama
na nebu
bijeli oblak
još jedan
i dolje jedan
u vodenom krugu
što ga je baka zvala
j a r u g a
na njemu čudna
zelena stvorenja
s izbuljenim očima
i nečim u grlu
od čega je noću
odjekivala mahala
i pjevale sjene
pod pendžerima
u teglama
dok bi se najele
majčina cvijeća
i napile daha
s usnulih usana
u onoj vodi
življaše Vila
obrasla bijelim
ljiljanima
na glatkim
mesnatim
listovima
i kosa joj
se trskama
češljala
divna
čarobna
preduga
jednom je
dječaka bila
na suho prenijela
dok se zaigrao
u šetnji kliskim
dlanovima
jer mutna
bijaše pjesma
mulja
i pretužna
majčina
zazivanja
za tako preran
k r a j
a ona se stvorenja
čudna zelena
igraše noću
sjajnim nebeskim
draguljima
i svako bi malo
po jedna pala
s višnje modrine
u tihu vodu
djetinjstva
i bila bi od njih
vila tako sjajna
tako lijepa
urešena
dok je zorom
ne bi sastala
sanjivost
vilinska
kleta
