Od djetinjstva sam voljela vodu - rijeke i potoke, jezerca i bare.
rega, rega - kvak!
Žabac na Rusalkinu dlanu ... i na YouTube frog in my hand
Prošlog mi je ljeta moj susjed rekao: Tvoj vrt je nekako drugačiji od drugih vrtova,
kao da ima dušu.
Zamislila sam se i odgovorila: Da, ima. Moju.
Ako moj vrt ima moju dušu, tada je jezerce
"duša moje duše".
I zaista, moj vrt i vrtna jezerca više su mi od hobija -
to je moja oaza, moje utočište, moj "komadić raja".
Opojni miris i blagost
vrtu i srcu i dlanu
pružaju latice njene
iz sjene..
To nije običan cvijet;
bjelinom on zadivljuje,
a rumenim rubom
opire se svijetu grubom
nesklonom ljepoti...
Il' trnom
što mekši je od sna...
tko zna?
Al' noću,
kad padne mrak,
obuzima je neki čudan strah!
Ne kloni tad,
ne strahuj,
glavice malena, snena...
satensku tvoju ljepotu
prekrit će noću dravska pjena;
ne trebaš trna
dok snivaš
nimfe i vile
u svojim dvorima
od zelene svile...
Sretne li Rusalke.
Obje je vile darivaju, obje nad njezinim jezercima bdiju.
Neću ni ja više nikoga upisivati u linkove.
Misko je u pravu, taman zavoliš nekog ...
... a on(a) ode.
A, ja, kakva sam, nisam u stanju izbrisati ni pokojnike iz direktorija mobitela, a kamoli ove koji odoše s bloga.
ponijeti ne smiješ ni prašine zrnce na stopalima bosim,
kad odlazila budeš
tamo gdje
ne sjaje
ni Mjesec, ni Zvijezde, ni Sunce ...
ni jedan zvuk, ni miris, ni boju, ni sliku …
samo prazne sklopljene ruke i mrak iza sklopljenih vjeđa
ni jednu želju
čežnju
ni
slutnju
sjećanje ni jedno …
a ja ću ipak, u skrivenom kutu srca,
kad jednom prestane da kuca,
ponijeti
ružu
Dodatak: svim ženama ...
Wisława Szymborska: Portret kobiecy
Portret žene
Musi byc do wyboru.
Mora biti po izboru.
Zmieniać się, żeby tylko nic się nie zmieniło.
Neka se mijenja, samo neka se ništa ne promjeni.
To łatwe, niemożliwe, trudne, warte próby.
To je lako, nemoguće, teško, vrijedno pokušaja.
Oczy ma, jeśli trzeba, raz modre, raz szare,
Oči ima, ako treba, jednom plave, jednom sive,
czarne, wesołe, bez powodu pełne łez.
Crne, vesele, bez razloga pune suza.
Śpi z nim jak pierwsza z brzegu, jedyna na świecie.
Spava s njim kao prva na koju naiđe i kao jedina na svijetu.
Urodzi mu czworo dzieci, żadnych dzieci, jedno.
Rodi mu četvero djece, nijedno dijete, jedno.
Naiwna, ale najlepiej doradzi.
Naivna, ali savjetuje najbolje.
Słaba, ale udźwignie.
Slaba, ali izdrži.
Nie ma głowy na karku, to będzie ją miała.
Nema glave na ramenu, no imat će je.
Nie wie, po co ta śrubka i zbuduje most.
Ne zna čemu služi vijuga, ali sagradi most.
Czyta Jaspersa i pisma kobiece.
Čita Jaspersa i ženske listove.
Młoda, jak zwykle młoda, ciągle jeszcze młoda.
Mlada, kao obično mlada, još mlada.
Trzyma w rękach wróbelka ze złamanym skrzydłem,
U ruci drži vrapca slomljena vrata,
własne pieniądze na podróż daleką i długą,
Vlastiti novac za duga putovanja,
tasak do mięsa, kompres i kieliszek czystej.
Tanjur mesa, oblog i čašicu votke.
Dokąd tak biegnie, czy nie jest zmęczona.
Kamo to bježi, da l' umorna nije.
Ależ nie, tylko trochę, bardzo, nic nie szkodzi.
Nimalo, pomalo, jako, nije važno.
Albo go kocha, albo się uparła.
Voli ga il' rješila je voljeti
Na dobre, na niedobre i na litość boską.
U dobru i zlu, zaboga miloga ...
Dinaja, hvala na podsjećanju.
Volim Szymborsku.
A posebno mi je draga ova njezina:
Nebo
Ni najviše planine
nisu bliže nebu
od najdubljih dolina.
Ni na jednom mjestu nema ga više
nego na drugom.
We don't dance the two-step anymore
All we need's a small part of the floor
The band can go on playing almost anything it wants
When you fall in love everything's a waltz
Eyes are meant for looking into
Way up close
Arms were meant for holding
What you want the most
Lips were meant to say what bodies
Feel down in their hearts
When you fall in love
Everything's a waltz ...
Šteta, Lazy, što je tvoj account na Youtube suspended ...
...
Dragi moj Lucky, još uvijek te vidim, na ogradici vrtnoj sjediš. I u Rusalkinu srcu.
crnobijeli se debeljko
u šareniji vrt preselio
sad je na obali
nekog plavljeg jezerca.
na ogradici rusalkinoj
jedna sjena sjedi ...
ni bijela, ni crna,
sja u svim bojama duge.
znam kakva je
to kiša kapljice
gorke raspršila,
znam kakav je to tračak
sunca dugu obojio.
moj Srećko mi poruku šalje:
voljeti se ne boj, rusalko.
ne brini,
slatki moj debeljko,
krzneni.
uvijek ću voljeti tebe.
i bojat ću se,
uvijek ću se bojati ljubavi,
jer ljubav je krhka,
ma kako velika bila ...
al' nikad više pomisliti neću,
dragi moj sunčevi zračku,
najdraži moj
crnobijeli mačku,
da ljubiti ne mogu
i ne smijem.
na ogradici rusalkinoj
uvijek će jedna sjena sjediti,
ni bijela, ni crna,
i bijela i crna ...
i sjat će
u svim bojama duge.
Opis bloga
Rusalka živi u jezercu ... ali povremeno izlazi i na obalu.
Rusalka je naizgled "dobra" ... ali ponekada zna - potkačiti noktima.
Rusalka priča s ribama ... i žabama.
I vrijeba prolaznike ... da ih posjedne na svoju klupicu
(ne bojte se - ne onu na dnu jezerca).
Rusalkin vjenčić je od vodenog cvijeća.
Tu je ... iako je više ne kruni.
Rusalka se ogleda u vodi.
A krugovi na vodi izobličuju njezin odraz.
Ili ga možda - uobličuju?
Ovdje ćete saznati:
Kako stvoriti vrtno jezerce i pomoći Majci prirodi u njegovu održavanju?
O zlatnim ribicama, žabama i lopočima.
O posjetiteljima vrta.
Ali i o čemu Rusalka razmišlja. Čega se sjeća. Čemu se nada.
O čemu mašta.
Kakve snove sanja.
Kakve slike voli.
Što čita i što je - već pročitala...
I - što tek namjerava pročitati.
Poklon Grofa V.:
dječak i vila
koliko malo godina
može imati dječarac
što sam trčkara
između busenova
i kamenova
između bunara
i taraba
i zbori sa sobom
mislima
samoću
djetinjstva
vazda zaigran i
s a m
jer igra je bila
njegova mašta
u kratkim hlačama
u plavim sandalicama
na nebu
bijeli oblak
još jedan
i dolje jedan
u vodenom krugu
što ga je baka zvala
j a r u g a
na njemu čudna
zelena stvorenja
s izbuljenim očima
i nečim u grlu
od čega je noću
odjekivala mahala
i pjevale sjene
pod pendžerima
u teglama
dok bi se najele
majčina cvijeća
i napile daha
s usnulih usana
u onoj vodi
življaše Vila
obrasla bijelim
ljiljanima
na glatkim
mesnatim
listovima
i kosa joj
se trskama
češljala
divna
čarobna
preduga
jednom je
dječaka bila
na suho prenijela
dok se zaigrao
u šetnji kliskim
dlanovima
jer mutna
bijaše pjesma
mulja
i pretužna
majčina
zazivanja
za tako preran
k r a j
a ona se stvorenja
čudna zelena
igraše noću
sjajnim nebeskim
draguljima
i svako bi malo
po jedna pala
s višnje modrine
u tihu vodu
djetinjstva
i bila bi od njih
vila tako sjajna
tako lijepa
urešena
dok je zorom
ne bi sastala
sanjivost
vilinska
kleta