Od djetinjstva sam voljela vodu - rijeke i potoke, jezerca i bare.
rega, rega - kvak!
Žabac na Rusalkinu dlanu ... i na YouTube frog in my hand
Prošlog mi je ljeta moj susjed rekao: Tvoj vrt je nekako drugačiji od drugih vrtova,
kao da ima dušu.
Zamislila sam se i odgovorila: Da, ima. Moju.
Ako moj vrt ima moju dušu, tada je jezerce
"duša moje duše".
I zaista, moj vrt i vrtna jezerca više su mi od hobija -
to je moja oaza, moje utočište, moj "komadić raja".
Opojni miris i blagost
vrtu i srcu i dlanu
pružaju latice njene
iz sjene..
To nije običan cvijet;
bjelinom on zadivljuje,
a rumenim rubom
opire se svijetu grubom
nesklonom ljepoti...
Il' trnom
što mekši je od sna...
tko zna?
Al' noću,
kad padne mrak,
obuzima je neki čudan strah!
Ne kloni tad,
ne strahuj,
glavice malena, snena...
satensku tvoju ljepotu
prekrit će noću dravska pjena;
ne trebaš trna
dok snivaš
nimfe i vile
u svojim dvorima
od zelene svile...
Sretne li Rusalke.
Obje je vile darivaju, obje nad njezinim jezercima bdiju.
Neću ni ja više nikoga upisivati u linkove.
Misko je u pravu, taman zavoliš nekog ...
... a on(a) ode.
A, ja, kakva sam, nisam u stanju izbrisati ni pokojnike iz direktorija mobitela, a kamoli ove koji odoše s bloga.
Ne bojte se ... rekao je Marek svima, no ipak je bilo vidljivo da se obraća upravo Rosei.
Danas sam pametniji ... pa ću vas povesti stazom koja nije suviše strma. Izabrao sam posebno lijepu rutu s prekrasnim vizurama i pogledima ...
Premda ... šeretski je dodao, gledajući Rose ... radi lijepog pogleda ne bismo uopće morali izlaziti iz hotelskog hola ...
...
Bilo je to malo simpatično društvance. Uz Rose, još petoro sudionika Skupa toga se lijepog jesenjeg poslijepodneva odlučilo krenuti na izlet, pod Marekovim vodstvom. Visoka i mršava Litvanka Aušrina i oniža debeljuškasta Mađarica Etelka, obje u sličnim, gotovo jednakim ružičastim trenirkama, šalile su se na vlastiti račun.
Ja sam trenirku kupila u Budimpešti ... i bila sam uvjerena da je unikat ... ha ha ha ... rekla je Etelka. A ja svoju u Vilnusu, i nisam je baš malo platila ...nasmijala se Aušrina.
Autentični koreanski proizvod ... dodao je Marek.
Globalno selo ... uglas su odgovorili Milan i Miloš. Obojica su bili s istog praškog fakulteta i obično su na skupovima nastupali kao koautori.
Maine liebe frau ima istu takvu ... dodao je Nijemac Helmut. On je na izlet krenuo opremljen kompasom, dalekozorom, kartom i štapovima za hodanje. Bio je tu još i Zbignjev, Poljak, koji je Rosei i ostalim damama ljubio ruke svaki puta kad bi ih susreo u holu hotela.
Obje dame izgledaju kao ružice u svojim lijepim ružičastim trenirkama ... rekao je ... šteta što i pana Rose danas nije u ružičastom, iako njoj izvrsno pristaje plava ...
Dobro je raspoloženje začas stvoreno. Društvo je razgovaralo mješavinom slovačkog, hrvatskog, poljskog, engleskog i njemačkog, tražeći odgovarajuće riječi i smijući se povremenim nesporazumima ...
Aušrina im je obašnjavala da njezino ime na litavskom znači - večernja zvijezda ... Poučavala ih nekim litavskim riječima. Ekspres turistički kurs ... rekla je u šali ... a poslije ću one napredne poučiti još nekim frazamaza specijalne prilike ... he he he ...
dobro došli - Sveiki
kako se zoveš - Koks tavo vardas?
kako ste - Kaip jaučiatas?
dobro jutro - Labas rytas
laku noć - Labos nakties! Labąnakt! ... lomili su jezike litavskim frazama i riječima, a Aušra ih je ispravljala ...
Na hotelskom je parkiralištu stajao lijepi novi kombi u koji su se svi ukrcali, pričajući, šaleći se i smijući. Marek je načas bacio pogled na Rose i napravio kiselo lice kad je kraj njega, na mjesto suvozača, uskočila Etelka. Dok su se vozili uskom cestom najavio im je cilj izleta – vodopad Skok u blizini Štrbskog Plesa.
Vodopad je prekrasan ... rekao je Marek ... a od mjesta gdje ćemo se iskrcati iz kombija do vodopada vodi uređena i markirana šumska staza s prelijepim pogledom na na okolne grebene. A duž cijele staze teče potok pa to ovoj stazi daje poseban ugođaj ...
Trebat će nam sat hoda do vodopada, tamo ćemo se zadržati otprilike sat vremena, pa još sat u povratku ... Nećemo žuriti, ne brinite ...stići ćemo natrag do našeg kombija još za danjeg svjetla ...
Rosei je bilo drago što se ipak odlučila krenuti na izlet. Opustila se, gledajući lijepe prizore koji su joj se nizali pred očima dok je kombi savladavao uspon. Bio je oktobar i jesen je pozlatila krošnje bjelogorice, nebo je bilo jasno plavo s ponekim vunastim bijelim oblakom ... Rose je isprva više slušala čavrljanje svojih suputnika nego što je u njemu sudjelovala, no Marek se potrudio da i Rose uvuče u razgovor. Uspjela je potisnuti neugodu koju je osjetila u liftu i načas je zaboravila glas koji joj je, kad se lift zaustavio, šaptao u uho, dodirujući joj ušnu školjku nevidljivim usnama.
Ubrzo su stigli na mjesto odakle su namjeravali nastaviti pješice. Bilo je to uređeno parkiralište sa stolovima i klupama od grubo tesanog drveta, kabinom toaleta, koševima za smeće i velikom tablom s kartom toga područja. Marek je iz kombija izvukao pletenu picnic košaru i mali prenosivi hladnjak i stol je začas bio pun plastičnih čaša i tanjura. Iz plastičnih kutija izronila je lijepa zakuska složena od kriški raženoga kruha, sira, šunke, zelene paprike narezane na štapiće i malih koktel rajčica koje su se mogle pojesti u jednom zalogaju. Bilo je i naranči, već oguljenih i razdvojenih na kriške, i lijepih crvenih i mirisnih jabuka. Marek je iz malog prenosivog hladnjaka izvadio orošene boce piva i bocu rashlađenog bijelog vina ... a zatim je slavodobitno iz ruksaka izvukao i jednu bocu crnog vina.
Donio sam nekoliko boca s vašeg lijepog mora ... rekao je Rosei ... lane sam ljetovao na Braču ... Ispričavam se zbog plastičnih čaša ....
Milan i Miloš posjeli su Etelku između sebe i počeli je ispitivati o skupu koji će se na proljeće održavati u Budimpešti. Aušrina se divila Helmutovoj planinarskoj opremi ...
A Marek je obasuo Rose sitnim pažnjama ...složio joj je sendvič, najljepšu jabuku izrezao na kriške ...
Gutljaj dva crnoga ... nagovarao ju je ... Blijedi ste, a crno je vino dobro za krvnu sliku ... Kad trenirka nije ružičasta ... hahaha ... nek se obrazi zarumene ...
Rosei su godile te sitne pažnje, Marek joj je bio zabavan i simpatičan. Njegove su joj šale pomagale da odagna misli na one dodire iz lifta ... na onaj vrući dah koji je osjetila na svome vratu ...
Pošto se društvo pogostilo, Marek je začas sve sam pospremao, odbivši pomoć. Iz kombija je izvukao mali ruksak i naprtio ga na leđa.
kolaš mi žilama
trese me groznica
drhtim k'o malaričar
pa potom u groznici planem,
ne bi me izliječila
ni šaka kinina
dijagnoza je: Bad Case Of Loving You
propisana terapija:
višestruka doza Tebe.
doktor mi veli:
bolest je kronična, Bad Case Of Loving You,
nažalost je neizlječiva.
kolaš mi žilama
trese me groznica
drhtim k'o malaričar
pa potom u groznici planem,
ne bi me izliječila
ni šaka kinina.
volim bolest više od zdravlja,
nije čudo što mi se
stanje pogoršava.
neće mi, bojim se,
biti dovoljna
propisana terapija: višestruka doza
Tebe.
We don't dance the two-step anymore
All we need's a small part of the floor
The band can go on playing almost anything it wants
When you fall in love everything's a waltz
Eyes are meant for looking into
Way up close
Arms were meant for holding
What you want the most
Lips were meant to say what bodies
Feel down in their hearts
When you fall in love
Everything's a waltz ...
Šteta, Lazy, što je tvoj account na Youtube suspended ...
...
Dragi moj Lucky, još uvijek te vidim, na ogradici vrtnoj sjediš. I u Rusalkinu srcu.
crnobijeli se debeljko
u šareniji vrt preselio
sad je na obali
nekog plavljeg jezerca.
na ogradici rusalkinoj
jedna sjena sjedi ...
ni bijela, ni crna,
sja u svim bojama duge.
znam kakva je
to kiša kapljice
gorke raspršila,
znam kakav je to tračak
sunca dugu obojio.
moj Srećko mi poruku šalje:
voljeti se ne boj, rusalko.
ne brini,
slatki moj debeljko,
krzneni.
uvijek ću voljeti tebe.
i bojat ću se,
uvijek ću se bojati ljubavi,
jer ljubav je krhka,
ma kako velika bila ...
al' nikad više pomisliti neću,
dragi moj sunčevi zračku,
najdraži moj
crnobijeli mačku,
da ljubiti ne mogu
i ne smijem.
na ogradici rusalkinoj
uvijek će jedna sjena sjediti,
ni bijela, ni crna,
i bijela i crna ...
i sjat će
u svim bojama duge.
Opis bloga
Rusalka živi u jezercu ... ali povremeno izlazi i na obalu.
Rusalka je naizgled "dobra" ... ali ponekada zna - potkačiti noktima.
Rusalka priča s ribama ... i žabama.
I vrijeba prolaznike ... da ih posjedne na svoju klupicu
(ne bojte se - ne onu na dnu jezerca).
Rusalkin vjenčić je od vodenog cvijeća.
Tu je ... iako je više ne kruni.
Rusalka se ogleda u vodi.
A krugovi na vodi izobličuju njezin odraz.
Ili ga možda - uobličuju?
Ovdje ćete saznati:
Kako stvoriti vrtno jezerce i pomoći Majci prirodi u njegovu održavanju?
O zlatnim ribicama, žabama i lopočima.
O posjetiteljima vrta.
Ali i o čemu Rusalka razmišlja. Čega se sjeća. Čemu se nada.
O čemu mašta.
Kakve snove sanja.
Kakve slike voli.
Što čita i što je - već pročitala...
I - što tek namjerava pročitati.
Poklon Grofa V.:
dječak i vila
koliko malo godina
može imati dječarac
što sam trčkara
između busenova
i kamenova
između bunara
i taraba
i zbori sa sobom
mislima
samoću
djetinjstva
vazda zaigran i
s a m
jer igra je bila
njegova mašta
u kratkim hlačama
u plavim sandalicama
na nebu
bijeli oblak
još jedan
i dolje jedan
u vodenom krugu
što ga je baka zvala
j a r u g a
na njemu čudna
zelena stvorenja
s izbuljenim očima
i nečim u grlu
od čega je noću
odjekivala mahala
i pjevale sjene
pod pendžerima
u teglama
dok bi se najele
majčina cvijeća
i napile daha
s usnulih usana
u onoj vodi
življaše Vila
obrasla bijelim
ljiljanima
na glatkim
mesnatim
listovima
i kosa joj
se trskama
češljala
divna
čarobna
preduga
jednom je
dječaka bila
na suho prenijela
dok se zaigrao
u šetnji kliskim
dlanovima
jer mutna
bijaše pjesma
mulja
i pretužna
majčina
zazivanja
za tako preran
k r a j
a ona se stvorenja
čudna zelena
igraše noću
sjajnim nebeskim
draguljima
i svako bi malo
po jedna pala
s višnje modrine
u tihu vodu
djetinjstva
i bila bi od njih
vila tako sjajna
tako lijepa
urešena
dok je zorom
ne bi sastala
sanjivost
vilinska
kleta
