Rusalkina začarana jezerca ... i svijet oko njih
16.04.2007., ponedjeljak
rose: najada
|
(prethodni nastavak) Vode Styxa bile su duboke i crne. Rijeka je tako široka bila da se druga obala tek nazirala u daljini. Tekla je silovito, no mirno, u velikim zavijutcima koji su devet puta opasivali Had, odjeljujući ga od nadzemnoga svijeta, te se u njegovu središtu stropoštavala u ponor bez dna. Rijeka je ime dobila prema nimfi Styx. Styx, kćerka Oceanusa i morske božice Thethix, pripadala je velikom sestrinstvu Najada, vodenih nimfi. To je sestrinstvo bilo veliko i razgranato jer Najade su nastavale rijeke i potoke, jezera i jezerca, izvore pa čak i fontane. One što su u fonatanama živjele zvale su se Krineje, riječne su se nazivale Potamidama a jezerske Limnatidama. Čak su i u močvarama živjele Najade koje su sebe zvele Elionomama. Ime Najada, zajedničko svim navedenim vrstama vodenih nimfi, znači tekuća voda, no nimfe su i u stajaćim vodama živjele, bitno je bilo da je voda slatka. More je bilo carstvo Okeanida to jest Sirena s kojima su Najade bile u prijateljstvu, pa su se često susretale u boćatoj vodi, na ušćima rijeka u more. Kao i Sirene, i Najade bez vode nisu mogle opstati, a njihova bi se tijela, ako bi predugo boravile na kopnu, postupno sušila i umirala. Nekada davno, prije vremena koja se pamte, Najade su više vremena provodile na kopnu, družeći se sa satirima, šumskim vilenjacima i ljudima. U drevna bi se vremena mnoge Najade zaljubljivale u smrtnike, pa se za njih udavale i djecu im rađale. Iako su živeći u vodi bile besmrtne, izašavši na kopno brzo bi starile i umirale, no ipak su se mnoge besmrtnosti odricale radi ljubavi. I kad su se potpuno povukle u rijeke, jezera i izvore, Najade su zadržale sklonost prema ljudskim bićima, pa su davale vlagu njihovim poljima, punile im bunare i zdence, činile ljekovitima neka vrela. Sve su Najade bile ljepotice, kojima su teško odolijevali i ljudi i bogovi. Uz to, Najade su bile strastvene i uvijek željne ljubavi, a ljubiti su znale tako da bi onaj koji bi njihovu ljubav iskusio, pa bio to čovjek ili bog, zauvijek uz njih ostajao, ne mogavši se njihove ljubavi nasititi. Ako bi se našao nezahvalnik koji ne bi vjeran bio, morao se Najadine osvete bojati jer one su jako ljubomorne bile. Osvjedočio se o tomu pastir Dafnis koji je ljubovao s Najadom Nomijom. Oslijepila ga je ljubomorna Nomija, kad je shvatila da je on vara. Iako besmrtne, Najade nisu bile božice, no ljudi su ih štovali poput božica. Koliki su zaljubljeni Najadama žrtvovali bijele golubove i uvojke vlastite kose, koliki su riječni i morski brodari ispisivali imena Najada na pramce svojih barki ... Styx je ljepotom i strastvenošću bila prava Najada. Zaljubila se u Erebosa, boga tame, oca Haronova. Erebos se njome oženio kad ga je napustila Nyx, božica noći, pošto mu je rodila sina. Kad se nimfom Styx oženio, Erebos je još uvijek bio beznadežno zaljubljen u Nyx, pa je stoga ostao ravnodušan prema nimfinoj ljepoti injezinoj ljubavi. Za ženu ju je uzeo najviše stoga da se ona brine o novorođenom Haronu, kojeg mati nije željela ni pogledati. Erebos je sina Harona silno volio jer je u njegovim tamnomodrim očima vidio oči ljubljene, no okrutne Nyx. Upravo stoga nije mogao stalno gledati te sinovljeve oči koje su, kako je Haron rastao, postajale sve sličnije majčinima. Erebos je sinu zatajio mater, te je Haron rastao uz nimfu Styx, vjerujući da ga je ona rodila. A Styx je svu ljubav poklonila Haronu, kojeg je zavoljela jer je bio sin Erebosov. No, Styx je osjećala da je izdala svoje sestrinstvo Najada jer se nije Erebosu osvetila što joj nije u srcu vjeran bio, nego je još uvijek žudio za zlom Nyx, iako ga je ona ponizila i ostavila. Stoga se Styx otuđila od svoga sestrinstva i povukla se na dno rijeke s kojom je ime dijelila. Kosa joj je pobijelila na tamnom rječnom dnu, a koža postala tanka i prozirna. Na kraju je i ljubav posinka Harona izgubila, kad je otkrio da mu ona mati nije. Dok su preko rijeke Styx plovili, Rosei se učinilo da je iza Haronove barke načas iz crnih riječnih voda izronila nimfa, lijepa i nestvarna. Bijela joj se kosa prosipala po još bjeljim ramenima i grudima, tanke je gracilne ruke pružala prema posinku Haronu, koji je nije ni pogledao. Rose je nije uspjela bolje promotriti jer je, ispustivši krik koji je ličio kriku riječnog galeba, Styx, lijepa i očajna Najada, brzo ponovo zaronila i nestala u tamnim, crnim vodama rječnim. Rosei se činilo da vožnja preko rijeke Styx traje beskrajno. No, nije poželjela da se taj prelazak rijeke ubrza, jer se bojala onoga što nju i Morpheusa čeka, kad se na suprotnoj obali iskrcaju. Kako će izgledati taj podzemni svijet? Hoće li ličiti opisima iz antičke mitologije i Danteovim vizijama Inferna? Gdje će, u kojem krugu, naći slikara one čudesne slike s makovima i skulptora koji je slici okvir izrezbario, nesretnike koji su bili žrtve Morfeusove lakomislene igre ljudskim snovima? Hoće li Morpheus odrješenje i oproštaj dobiti? Rose se pitala, hoće li se ikada ovom barkom opet voziti, ona i Morpheus, natrag na obalu od koje su se sada udaljavali, hoće li se iz zemlji sjenki vratiti? Hoće li se vratiti zajedno? Sjedila je kraj Morpheusa, držeći u krilu, obim rukama, njegovu ruku, tješeći se tim dodirom. Pogled na suprotnu obalu, kojoj su se polako ali neumitno približavali, sve više ju je zastrašivao, pa je pogled svrnula na Harona, njihova prevoznika. Haron je stojeći, snažnim zaveslajima, pokretao barku kojom su plovili, koristeći i snagu rječnoga toka. Pleća su mu bila snažna i mišićava, kroz tamnocrvenu su se tuniku nazirali čvornati mišići, napinjući se, grčeći i naprežući u ritmu zaveslaja. Rose i Morpheus su sjedili na pramcu, tako da su mogli gledati Harona dok je veslao. No, Morpheus je pogled prikovao za udaljenu obalu, vjerojatno i stoga da bi bratov pogled izbjegao. Rose nije izbjegla taj pogled. A kad ga je susrela, nije mu više mogla pobjeći. U Haronovu se pogledu zrcalio očaj. Rose je s tugom u tome pogledu čitala ogorčenje i razočaranje, bijes koji se smjenjivao s rezignacijom. Nekoliko je puta zaustila da nešto kaže usamljenom i ogorčenom Veslaču, bratu njezina ljubljenoga Morpheusa, no sve su joj se riječi činile besmislene i bespomoćne pred tako dubokim očajanjem. Rosei se činilo da će se utopiti u tim tamnomodrim očima, u tom modrom moru očaja. A tada bi joj Morpheus, iako je i dalje gledao u suprotnu obalu Styxa, a ne u nju i Harona, čvrsto, do bola, prste stiskao, pa bi se ona uspjela iz Haronova pogleda iščupati. Iako se činilo da nikada neće stići do suprotne obale, ipak su neumitno stigli do nje. Haron je barku nasukao na obalu, Morpheus je iskočio na pjesčani rječni žal i pružio ruke da pomogne Rosei s barke sići. No, Haron je bio brži, uhvatio je Rose ispod laktova, ona se na taj nenadani dodir ukočila, i prije no što se snašla, Haron ju je iz barke spustio na pijesak obale. Nije još pravo ni dotakla stopalima pješčani sprud, a Morpheus joj je zaštitnički ... ili posjednički... spustio ruke na ramena. Rose je podigla pogled prema pramcu barke da još jednom pogleda Harona, da mu se barem pogledom, ako ne i riječima zahvali. Haron se na to preko pramca nagnuo i opet pružio ruku prema Rose. Što sad hoćeš, Harone? Već smo ti platili prijevoz ... grubo je rekao Morpheus. Rose je stresala Morpheusove ruke s ramena i prišla pramcu. Pružila je ruku Haronu. Ruke su im se dotakle, prsti stisnuli u rukovanju. Rose je pod prstima osjetila kako se na njezin dodir, grubi i krvavi žuljevi s Haronova dlana povlače, kako se koža obnavlja. Haron je produžio rukovanje, da bi na kraju čvrsto ali nježno, još jednom stisnuo Roseinu šaku, pozdravljajući se. Rose nije mogla izgovoriti riječi zahvalnosti, samo se Haronu još jednom nasmiješila, a zatim je okrenula leđa i Haronu, i crnoj rijeci i barci koja ju je preko rijeke prevezla. Počela je koračati, udaljavajući se od obale. Morpheus je još trenutak ostao stajati na obali. Rose nije vidjela je li on s Haronom još koji pogled razmijenio niti je čula da su nešto rekli jedan drugomu. Morpheus je Rose stigao u nekoliko dugih koraka. Kad ju je sustigao, opet joj je stavio ruku na rame, no Rose je njegovu ruku stresla. Rose ... upitno ju je i molećivo oslovio. No Rose je šuteći nastavila koračati, sve dalje i dalje od rijeke, sve dublje i dublje u Had. Morpheus je kraj nje koračao, svoj korak skraćujući, da ga s Roseinim korakom uskladi. (nastavak slijedi)
|
- 23:59 - Komentari (22) - Isprintaj - #
|
||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||
|
tempus fugit! carpe diem. 2006 - 2018. by Rusalka. zabranjeno korištenje objavljenih radova bez pristanka autora. RUSALKA PUZZLE SCORPIO |
||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||
