Od djetinjstva sam voljela vodu - rijeke i potoke, jezerca i bare.
rega, rega - kvak!
Žabac na Rusalkinu dlanu ... i na YouTube frog in my hand
Prošlog mi je ljeta moj susjed rekao: Tvoj vrt je nekako drugačiji od drugih vrtova,
kao da ima dušu.
Zamislila sam se i odgovorila: Da, ima. Moju.
Ako moj vrt ima moju dušu, tada je jezerce
"duša moje duše".
I zaista, moj vrt i vrtna jezerca više su mi od hobija -
to je moja oaza, moje utočište, moj "komadić raja".
Opojni miris i blagost
vrtu i srcu i dlanu
pružaju latice njene
iz sjene..
To nije običan cvijet;
bjelinom on zadivljuje,
a rumenim rubom
opire se svijetu grubom
nesklonom ljepoti...
Il' trnom
što mekši je od sna...
tko zna?
Al' noću,
kad padne mrak,
obuzima je neki čudan strah!
Ne kloni tad,
ne strahuj,
glavice malena, snena...
satensku tvoju ljepotu
prekrit će noću dravska pjena;
ne trebaš trna
dok snivaš
nimfe i vile
u svojim dvorima
od zelene svile...
Sretne li Rusalke.
Obje je vile darivaju, obje nad njezinim jezercima bdiju.
Neću ni ja više nikoga upisivati u linkove.
Misko je u pravu, taman zavoliš nekog ...
... a on(a) ode.
A, ja, kakva sam, nisam u stanju izbrisati ni pokojnike iz direktorija mobitela, a kamoli ove koji odoše s bloga.
Pošast nove, a ustvari prastare, društvene igre hara blogosferom.
Stigla je i do moje klupice.
Prvo mi je "štafetu" u ruke tutnula Tixi, a zatim i Kora.
Napravit ću samo prvi dio "magične" petice - reći ću 5 stvari o sebi o kojima se do sada još nisam uspjela izlanuti.
1. Rusalka ima ozbiljnu fobiju od - "štafeta", "forwarda" i tzv. lanaca sreće ...
2. Rusalka je tek odnedavna naučila ponekada reći i NE,doduše uz silnu muku.
3. Rusalka nikada nije naučila voziti bicikl.
4. Rusalka je užasno škakljiva.
5. Rusalka ponekada govori u snu. A ponekad čak i ... pjeva.
Zanimaju vas i grozni detalji?
Pa, evo. Da zadovoljim znatiželju.
1. Fobija od "štafeta"
Sada su to "meme" ... a prije je to bio "lanac sv.Antuna" ... iako siroti svetac s time nije imao nikakve veze. Obično bi na kraju pisma, koje je trebalo proslijediti dalje, stajalo: Neki nesretnik, iz Buenosairesa ili tko zna odakle, nije pismo proslijedio dalje, prekinuo je lanac i ... za 5 dana ga je pregazio auto, izdala ga je muška snaga, bankrotirala mu je firma, ukrali mu auto, oćelavio je preko noći, žena ga (ni)je ostavila... U "memama" toga na sreću nema.
Al' što vrijedi, kad sam ja već stvorila groznu fobiju od - šalji dalje (nastavak znate).
I zato, ispunjavam samo prvi dio zadaće - otkrivam 5 do sada neotkrivenih činjenica o sebi, no poslati dalje jednostavno - ne mogu. Sorry Tixi , Wanda ... i sv. Antune ...
A Kori hvala za "popust" u rješavanju zadataka.
2. Tek učim ponekada reći NE!
Hoćeš li hraniti moju mačku dok sam na godišnjem?
Posudi mi svoj kupaći kostim (!?!)
Možemo li istovariti naša drva na vaš travnjak?
Ja bih stavila po strani svoje obaveze, prioritete, animozitete ... i rekla bih: Da.
Uz čuđenje, ponekada i uz ljutnju, ali ipak - da. Progutala bih "knedlu", no ne bih mogla odbiti.
Tek odnedavnouspijevam reći i ne. Uz silni napor. Jer, još uvijek mi je prvi poriv - udovoljiti zamolbi.
To i dalje uglavnom činim, ali sada - ne baš uvijek.
Ne, ako se to kosi s meni važnim osobnim planovima i prioritetima, ili, ako je to nešto što mi baš nikako ne odgovara.
3. Bicikl
Kada mi je bilo vrijeme za učenje vožnje bicikla, moji su roditelji imali nekih prečih troškova. A ja nisam nikada od druge djece mogla tražiti da mi posude svoj bicikl, iako sam ja posuđivala svoje igračke. Ja ću i danas rado uraditi nešto za druge, ali imam problema nešto tražiti od drugih, pa čak i meni bliskih.
Nešto su kasnije moji roditelji kupili bicikl mojoj mlađoj sestri, a ja sam rekla da meni više ne treba. Bilo me je stid da "pod stare dane" učim voziti bicikl. Imala sam tada 11 ili 12 godina.
I tako ja -nikada nisam naučila voziti bicikl.
4. Gili ...gili ... gili. To nije ona uobičajena škakljivost ...
Dovoljno je, oduvijek, da netko samo pokaže namjeru, da samo zamigolji prstima, da samo kaže: Gili ...gili ... gili.... a ja već vrištim, urlam i valjam se od smijeha, iako me nisu niti dotakli.
5. Govorenje u snu
Prvo mi je to rekla moja sestrica, dok smo kao djevojčice dijelile sobu. Da ponekad nerazgovjetno a ponekad i razgovjetno govorim u snu.
Koju godinu kasnije, jedne sam večeri čuvala svoje nećakinje, dok su one još bile male i dok sam ja još bila velika spavalica. Pričala sam im priču pred spavanje. Pri tome sam zaspala, ali sam priču nastavila pričati u snu. Probudio me njihov glasan smijeh. Jer, u priči o crvenkapi najednom je "iz vode izronila tatina glava...". Zbog te me tatine glave još i danas zadirkuju.
Kolegica s kojom dijelim hotelsku sobu kada putujemo zajedno, kaže da ponekada znam u snu mrmljati i govoriti.
A nedavno sam samu sebe probudila, u snu pjevušeći Onomu koji mi je drag: You are my sunshine, my only sunshine ... Na sreću, probudila sam samo sebe.
Moje pjevačke vještine bolje neka ostanu - tajna.
Eto, sada svi znaju.
5 "groznih" činjenica o Rusalki.
We don't dance the two-step anymore
All we need's a small part of the floor
The band can go on playing almost anything it wants
When you fall in love everything's a waltz
Eyes are meant for looking into
Way up close
Arms were meant for holding
What you want the most
Lips were meant to say what bodies
Feel down in their hearts
When you fall in love
Everything's a waltz ...
Šteta, Lazy, što je tvoj account na Youtube suspended ...
...
Dragi moj Lucky, još uvijek te vidim, na ogradici vrtnoj sjediš. I u Rusalkinu srcu.
crnobijeli se debeljko
u šareniji vrt preselio
sad je na obali
nekog plavljeg jezerca.
na ogradici rusalkinoj
jedna sjena sjedi ...
ni bijela, ni crna,
sja u svim bojama duge.
znam kakva je
to kiša kapljice
gorke raspršila,
znam kakav je to tračak
sunca dugu obojio.
moj Srećko mi poruku šalje:
voljeti se ne boj, rusalko.
ne brini,
slatki moj debeljko,
krzneni.
uvijek ću voljeti tebe.
i bojat ću se,
uvijek ću se bojati ljubavi,
jer ljubav je krhka,
ma kako velika bila ...
al' nikad više pomisliti neću,
dragi moj sunčevi zračku,
najdraži moj
crnobijeli mačku,
da ljubiti ne mogu
i ne smijem.
na ogradici rusalkinoj
uvijek će jedna sjena sjediti,
ni bijela, ni crna,
i bijela i crna ...
i sjat će
u svim bojama duge.
Opis bloga
Rusalka živi u jezercu ... ali povremeno izlazi i na obalu.
Rusalka je naizgled "dobra" ... ali ponekada zna - potkačiti noktima.
Rusalka priča s ribama ... i žabama.
I vrijeba prolaznike ... da ih posjedne na svoju klupicu
(ne bojte se - ne onu na dnu jezerca).
Rusalkin vjenčić je od vodenog cvijeća.
Tu je ... iako je više ne kruni.
Rusalka se ogleda u vodi.
A krugovi na vodi izobličuju njezin odraz.
Ili ga možda - uobličuju?
Ovdje ćete saznati:
Kako stvoriti vrtno jezerce i pomoći Majci prirodi u njegovu održavanju?
O zlatnim ribicama, žabama i lopočima.
O posjetiteljima vrta.
Ali i o čemu Rusalka razmišlja. Čega se sjeća. Čemu se nada.
O čemu mašta.
Kakve snove sanja.
Kakve slike voli.
Što čita i što je - već pročitala...
I - što tek namjerava pročitati.
Poklon Grofa V.:
dječak i vila
koliko malo godina
može imati dječarac
što sam trčkara
između busenova
i kamenova
između bunara
i taraba
i zbori sa sobom
mislima
samoću
djetinjstva
vazda zaigran i
s a m
jer igra je bila
njegova mašta
u kratkim hlačama
u plavim sandalicama
na nebu
bijeli oblak
još jedan
i dolje jedan
u vodenom krugu
što ga je baka zvala
j a r u g a
na njemu čudna
zelena stvorenja
s izbuljenim očima
i nečim u grlu
od čega je noću
odjekivala mahala
i pjevale sjene
pod pendžerima
u teglama
dok bi se najele
majčina cvijeća
i napile daha
s usnulih usana
u onoj vodi
življaše Vila
obrasla bijelim
ljiljanima
na glatkim
mesnatim
listovima
i kosa joj
se trskama
češljala
divna
čarobna
preduga
jednom je
dječaka bila
na suho prenijela
dok se zaigrao
u šetnji kliskim
dlanovima
jer mutna
bijaše pjesma
mulja
i pretužna
majčina
zazivanja
za tako preran
k r a j
a ona se stvorenja
čudna zelena
igraše noću
sjajnim nebeskim
draguljima
i svako bi malo
po jedna pala
s višnje modrine
u tihu vodu
djetinjstva
i bila bi od njih
vila tako sjajna
tako lijepa
urešena
dok je zorom
ne bi sastala
sanjivost
vilinska
kleta
