Od djetinjstva sam voljela vodu - rijeke i potoke, jezerca i bare.
rega, rega - kvak!
Žabac na Rusalkinu dlanu ... i na YouTube frog in my hand
Prošlog mi je ljeta moj susjed rekao: Tvoj vrt je nekako drugačiji od drugih vrtova,
kao da ima dušu.
Zamislila sam se i odgovorila: Da, ima. Moju.
Ako moj vrt ima moju dušu, tada je jezerce
"duša moje duše".
I zaista, moj vrt i vrtna jezerca više su mi od hobija -
to je moja oaza, moje utočište, moj "komadić raja".
Opojni miris i blagost
vrtu i srcu i dlanu
pružaju latice njene
iz sjene..
To nije običan cvijet;
bjelinom on zadivljuje,
a rumenim rubom
opire se svijetu grubom
nesklonom ljepoti...
Il' trnom
što mekši je od sna...
tko zna?
Al' noću,
kad padne mrak,
obuzima je neki čudan strah!
Ne kloni tad,
ne strahuj,
glavice malena, snena...
satensku tvoju ljepotu
prekrit će noću dravska pjena;
ne trebaš trna
dok snivaš
nimfe i vile
u svojim dvorima
od zelene svile...
Sretne li Rusalke.
Obje je vile darivaju, obje nad njezinim jezercima bdiju.
Neću ni ja više nikoga upisivati u linkove.
Misko je u pravu, taman zavoliš nekog ...
... a on(a) ode.
A, ja, kakva sam, nisam u stanju izbrisati ni pokojnike iz direktorija mobitela, a kamoli ove koji odoše s bloga.
Odlučila je zaviriti na blogove svojih prijatelja. Vidjeti što se tamo događa. Komentirati.
Pozvati ih (indirektno), svojim komentarima, da svrate k njoj. I ostave svoje komentare.
Među drugim komentarima Morpheusov bi se komentar, možda, mogao činiti – «normalnim». Samo još jedan komentar. Među drugim komentarima.
Ušla je, dakle, na blog jednog od svojih posjetitelja - OldCAT-a. Čiji ju je pseudonim asocirao na Maurovićeva* Starog mačka.
Post na njegovu blogu bio je sasvim svjež. Jutrošnji. Bilo je i komentara – čak 37.
Jer OldCAT je pisao izvrsne postove. Pa su ih komentirali brojni posjetitelji. I još brojnije – posjetiteljice.
Cijeli buljuk posjetiteljica s imenima božica, godišnjih doba i literarnih heroina: persefona, HERA i Venus-off- Millo ... veSNA i JESENkA ... karenjina i LAURA...
Ona je, naravno, odlazila i na njihove blogove. A one svraćale na njezin.
Bacila je ovlašan pogled na tekst posta, ne čitajući ga u potpunosti ...
Nešto o – erotskim tlapnjama nekog satira. Inače bi tekst pročitala pažljivo. I više no jednom. No, sad je bacila samo letimičan pogled.
I počela pisati komentar, za nju – netipičan: Savršen post ... bla bla bla ...
OldCAT, s v r a t i n a m o j b l o g !
Iako u grču, ona je još uvijek bila pristojna. Pa nije sve ispisala velikim slovima. Jer to se prema netiquette (internetskom bontonu) smatra vikanjem. A ona nije bila osoba sklona vici ... viki ... vikanju.
To nije bio njezin stil. Ona nikada ne bi pozivala nekoga da – svrati na njezin blog. Ne. Nikada ne bi napisala: Dođi na moj blog ... i ostavi komentar!
Takvo je «prosjačenje» smatrala – ponižavajućim.
Ali sada je ipak napisala: OldCAT, s v r a t i n a m o j b l o g !
Kliknula je: pošalji!
Na vrhu se stranice zacrvenjelo: Spam. Prijavit ćemo vaš blog administratoru ... ili tako nešto.
I – komentar – nije otišao!
Nije bio odaslan ... lansiran...
No, to joj se već znalo dogoditi.
Nekoliko puta, ranije.
Pa nije paničarila. Još nije paničarila.
Ušla je na sljedeći blog – simpatične joj persefone koja je uglavnom pisala o aromaterapiji. Nikada joj nije bilo jasno zašto je ova blogerica izabrala pseudonim persefona ... a ne Jasmina, Sandal ili Paccouli ...
No, ušla je na persefonin blog. I pokušala komentirati. Post o shiatcu masaži. Više nije niti pokušala napisati: bla bla bla ... nego je odmah otkucala: Persefono, s v r a t i n a m o j b l o g !
Kliknula je na: send.
I poruka je – uspješno otposlana.
No, kada je načinila refresh i htjela pročitati poruku ... poruke jednostavno – nije bilo!
Na dnu niza komentara persefonina posta, iza komentara nekog ljigavog Huandona: Volim kad me golicaju peruškom natopljenom u sandalovo ulje ... nije bilo njezine upravo napisane i «uspješno» odaslane poruke.
Nije pisalo: Persefono, s v r a t i n a m o j b l o g !
Nije pisalo – ništa.
Gledala je u to – ništa.
A zatim panično pojurila na druge blogove.
Pisala komentare, sada već bez imena u vokativu.
Samo: s v r a t i n a m o j b l o g !
Ali, poruke su, premda odaslane, ostajale – nevidljive.
Kao nepostojeće. Kao – nenapisane.
Umorna od paničnog jurenja po poznatim i nepoznatim blogovima, vratila se na svoj blog.
U međuvremenu je stigao još jedan komentar:
Budi – budna!
Čekaj! Morpheus
_____________
* Andrija Maurović, bravurozni crtač stripova, između ostalih i erotskih. Stari mačak je lik iz njegova stripa, Maurovićev alter ego.
We don't dance the two-step anymore
All we need's a small part of the floor
The band can go on playing almost anything it wants
When you fall in love everything's a waltz
Eyes are meant for looking into
Way up close
Arms were meant for holding
What you want the most
Lips were meant to say what bodies
Feel down in their hearts
When you fall in love
Everything's a waltz ...
Šteta, Lazy, što je tvoj account na Youtube suspended ...
...
Dragi moj Lucky, još uvijek te vidim, na ogradici vrtnoj sjediš. I u Rusalkinu srcu.
crnobijeli se debeljko
u šareniji vrt preselio
sad je na obali
nekog plavljeg jezerca.
na ogradici rusalkinoj
jedna sjena sjedi ...
ni bijela, ni crna,
sja u svim bojama duge.
znam kakva je
to kiša kapljice
gorke raspršila,
znam kakav je to tračak
sunca dugu obojio.
moj Srećko mi poruku šalje:
voljeti se ne boj, rusalko.
ne brini,
slatki moj debeljko,
krzneni.
uvijek ću voljeti tebe.
i bojat ću se,
uvijek ću se bojati ljubavi,
jer ljubav je krhka,
ma kako velika bila ...
al' nikad više pomisliti neću,
dragi moj sunčevi zračku,
najdraži moj
crnobijeli mačku,
da ljubiti ne mogu
i ne smijem.
na ogradici rusalkinoj
uvijek će jedna sjena sjediti,
ni bijela, ni crna,
i bijela i crna ...
i sjat će
u svim bojama duge.
Opis bloga
Rusalka živi u jezercu ... ali povremeno izlazi i na obalu.
Rusalka je naizgled "dobra" ... ali ponekada zna - potkačiti noktima.
Rusalka priča s ribama ... i žabama.
I vrijeba prolaznike ... da ih posjedne na svoju klupicu
(ne bojte se - ne onu na dnu jezerca).
Rusalkin vjenčić je od vodenog cvijeća.
Tu je ... iako je više ne kruni.
Rusalka se ogleda u vodi.
A krugovi na vodi izobličuju njezin odraz.
Ili ga možda - uobličuju?
Ovdje ćete saznati:
Kako stvoriti vrtno jezerce i pomoći Majci prirodi u njegovu održavanju?
O zlatnim ribicama, žabama i lopočima.
O posjetiteljima vrta.
Ali i o čemu Rusalka razmišlja. Čega se sjeća. Čemu se nada.
O čemu mašta.
Kakve snove sanja.
Kakve slike voli.
Što čita i što je - već pročitala...
I - što tek namjerava pročitati.
Poklon Grofa V.:
dječak i vila
koliko malo godina
može imati dječarac
što sam trčkara
između busenova
i kamenova
između bunara
i taraba
i zbori sa sobom
mislima
samoću
djetinjstva
vazda zaigran i
s a m
jer igra je bila
njegova mašta
u kratkim hlačama
u plavim sandalicama
na nebu
bijeli oblak
još jedan
i dolje jedan
u vodenom krugu
što ga je baka zvala
j a r u g a
na njemu čudna
zelena stvorenja
s izbuljenim očima
i nečim u grlu
od čega je noću
odjekivala mahala
i pjevale sjene
pod pendžerima
u teglama
dok bi se najele
majčina cvijeća
i napile daha
s usnulih usana
u onoj vodi
življaše Vila
obrasla bijelim
ljiljanima
na glatkim
mesnatim
listovima
i kosa joj
se trskama
češljala
divna
čarobna
preduga
jednom je
dječaka bila
na suho prenijela
dok se zaigrao
u šetnji kliskim
dlanovima
jer mutna
bijaše pjesma
mulja
i pretužna
majčina
zazivanja
za tako preran
k r a j
a ona se stvorenja
čudna zelena
igraše noću
sjajnim nebeskim
draguljima
i svako bi malo
po jedna pala
s višnje modrine
u tihu vodu
djetinjstva
i bila bi od njih
vila tako sjajna
tako lijepa
urešena
dok je zorom
ne bi sastala
sanjivost
vilinska
kleta
