Rumpelstiltskin's blog

26.05.2006. 09:06

Idila ishijatičkih leđa!

Već se šest mjeseci borim s bolovima u leđima. Dva dana bolje, tri lošije, a lijekovi protiv bolova polako počeli napadati jetru, tako da ih više ne smijem piti, nego brate trpi. Kad me pitaju jesam li bio kod doktora, ja se samo nasmijem... Svi se potrgali da me što prije otpreme iz ordinacije! Bitno je da sam za pregled kod doktorice i fizijatra dao 55 kn za ništa - 7 minuta pregleda! I 100 kn za terapije, koje nisu ništa pomogle! Osjećam izrazit napad škrtosti kad se takvi ošuknu o moj život! Fuj!
No, oni nisu prevelik problem. U čemu je onda problem? Problem je što su sad svi oko mene navikli da mene leđa stalno bole,i da se već svi lijepo i normalno šale na račun mojih leđa. Svi znaju da nijedan dan nisam uzeo bolovanje, jer sam cijele Božićne i Novogodišnje blagdane preležao pa nije bilo velike koristi. No, upravo zato što sam sve to pregrmio na nogama, danas, kada više ne mogu izdržati od bolova, svi misle: "Ma daj, pa već 5 mjeseci pričaš da te leđa užasno bole, pa evo, opet obavljaš sve dužnosti, ti sigurno preuveličavaš stvari!"
A ja samo kažem kako više ne mogu izdržati od bolova i doslovno sanjam slobodnu subotu! Svaka mi je zauzeta do kraja lipnja. S malo laskanja, svi govore:"Ma samo ovo, ma samo ono!" I sad, netko bi već rekao da ne može, a ja pristajem, pa se jadam blogu (kako jadno)!
No, jednog dana, kad si budem usrao zdravlje do fajronta, svi oni koji me sad toliko silno trebaju, samo će okrenuti leđa i reći: "Joj, pa ne stignemo sada!" Već si sada to posvještavam i pripremam se da se ne razočaram kad se to dogodi! Svi će tada samo reći, pa nisi pio te i te tablete, nisi probao našu "medicinu" ili nisi bio kod kiropraktičara, ili kod bioenergetičara, drugi će savjetovati najbolje reiki majstore, treći da se obratim Kristu Izlječitelju (znate, Kristova ima i izlječitelja, i spasitelja, i mučitelja, i poticatelja, kao da to sve nije jedan Isus Krist) itd., a ja sam samo umoran od svih...

Ah, idila, što ćeš!

3 Naškrabaj nešto | Zaprljaj papir | Mudrost moja | Goreee

<< Arhiva >>

< svibanj, 2006 >
P U S Č P S N
1 2 3 4 5 6 7
8 9 10 11 12 13 14
15 16 17 18 19 20 21
22 23 24 25 26 27 28
29 30 31        


Dnevnik.hr
Gol.hr
Zadovoljna.hr
Novaplus.hr
NovaTV.hr
DomaTV.hr
Mojamini.tv



Komentari da/ne?

Životna filozofija

Always look on the bright side of life!
thumbup

Ovdje se oduševih, probajte i vi...

Blog.hr

Panonsky

Zrno gorušicino

Jeruzalem, Jeruzalem

Papa Ivan Pavao II

Riječ Života



Povučen za jezik...

Perverzija ljudske naravi – biti vječan, sigurno progovara iz ovog bloga. Budući da je naša prolaznost jedina činjenica koja je sigurna u životu, svatko od nas se bori ovome svijetu ostaviti nešto, po svom sudu vrijedno, te neki pišu pjesme, lektire, neki slikaju ili fotografiraju, neki vode ratove, a ja… ja počeo pisati blogove.
Iskreno, kako bi moj rođo rekao: „Svaka šuša ima mobitel, pa ga želim i ja!“ i ja, povučen za jezik, progovaram: „Svaka šuša piše blog, pa želim i ja!“
Ja sam prosječni čovjek današnjice – „Gospodin dosadni“, sin potrošačkog društva, konzument i vječni borac protiv istoga, tražitelj smisla u virovima besmisla i ne mislim da ću iznaći nešto novo što ovaj svijet još vidio i čuo nije. Nemam hrabrosti hrvati se s „Aristotelima“ i „Hegelima“ današnjice, niti mi je želja polemizirati do u noć sa „znalcima“ ovijeh vremena. Kao Sokrat progovaram: „Znam da ništa ne znam!“ i za razliku od Sokrata, koji je znao, ja doista ništa ne znam. No, kao svaka šuša s početka priče, želim i ja, iskompleksiran vlastitom prolaznošću, ostaviti ovom svijetu lončić tople popare: udrobljenog (ne)znanja u „mlijeku“ osobnog iskustva, pa tko može pojesti, dobar mu tek…
Na ovu „glavetinu“ Zemaljsku kuglu, svatko stavlja svoje „očale“, pa svijet vide onako kako mu „očalinke“ fokusiraju pogled. Vidjeh tako na ovom svijetu, u nešto malo desetljeća koje skupih, mnoge „kratkovidne“, ali i „dalekovidne“, coolere koji kupuju skupe „naočale“ sa svim „UV zaštitama“ i onih koji nemaju ni za „socijalke“, onih koje „naočale“ uljepšaju i one kojima stoje k'o piletu sise… A ja? Ja nosim „očale“ naivnog borca za dobro danas i ljubitelja boljeg sutra. U njima je „dioptrija“ iskrenog vjernika i kad bih ih češće „nosio“, možda bi mi se „vid“ popravio u boljeg molitelja i svjedoka Istine. Upravo zato, svi postovi bit će vjerski (gotovo teološki) označeni i često izraz osobnog iskustva vjere. Kad kažem vjere, ne mislim na savršenu obrednu čistoću, puritansku moralnost ili svetačko savršenstvo. Govorim o osobnim iskustvima jednog malog „planinara“ ka „vrhu vječne Planine“, čovjeka koji brže klizi dolje, nego što se penje gore, ali ustrajnog penjača, koji se nada da će jednog dana doseći „Vrh Svijeta“.
Naglašavam da su napisani postovi, samo „moj skromni pogled na svijet“, što bi značilo, mjereno kriterijima dijaloga i dobre volje, ne namećem niti inzistiram da se s njima morate složiti, samo ih iznosim na „prozor“ globalnog svijeta, želeći ih ponuditi „ohlađene“ svakom gostu koji posjeti „moju kućicu moju slobodicu“, a „mačkima“ koji obilaze oko mojeg prozora, čekajući priliku da ukradu slasni zalogaj pa „opeku“ jezik u još vrućem kolaču, pozivam ih na stol prijateljstva uz čašicu razgovora, pa da u dijalogu iznađemo zajednička rješenja.


Na kraju, zahvalio bih Damiru C. koji mi je jednom davno bacio kost zvana blog pod njušku u koju sam zagrizao (još uvijek) mliječnim zubima, ali je ne puštam, mladom gdinu. Mariju R., koji mi otvori vrata blogerskog raja (ili pakla?) i Damiru S. za pregršti ideja koje mu legalno ukradoh u višegodišnjem prijateljevanju i laprdanju uz kavu do mnogih fajronata u poznatoj nam gradskoj kavani. Bog Vas blagoslovio. Svima ostalima, volim i Vas!

Rumpelstiltskin je

trenutno u problemu, ali hrabro gledam naprijed!
DJORDJE BALASEVIC lyrics

Zahvale