Već se šest mjeseci borim s bolovima u leđima. Dva dana bolje, tri lošije, a lijekovi protiv bolova polako počeli napadati jetru, tako da ih više ne smijem piti, nego brate trpi. Kad me pitaju jesam li bio kod doktora, ja se samo nasmijem... Svi se potrgali da me što prije otpreme iz ordinacije! Bitno je da sam za pregled kod doktorice i fizijatra dao 55 kn za ništa - 7 minuta pregleda! I 100 kn za terapije, koje nisu ništa pomogle! Osjećam izrazit napad škrtosti kad se takvi ošuknu o moj život! Fuj!
No, oni nisu prevelik problem. U čemu je onda problem? Problem je što su sad svi oko mene navikli da mene leđa stalno bole,i da se već svi lijepo i normalno šale na račun mojih leđa. Svi znaju da nijedan dan nisam uzeo bolovanje, jer sam cijele Božićne i Novogodišnje blagdane preležao pa nije bilo velike koristi. No, upravo zato što sam sve to pregrmio na nogama, danas, kada više ne mogu izdržati od bolova, svi misle: "Ma daj, pa već 5 mjeseci pričaš da te leđa užasno bole, pa evo, opet obavljaš sve dužnosti, ti sigurno preuveličavaš stvari!"
A ja samo kažem kako više ne mogu izdržati od bolova i doslovno sanjam slobodnu subotu! Svaka mi je zauzeta do kraja lipnja. S malo laskanja, svi govore:"Ma samo ovo, ma samo ono!" I sad, netko bi već rekao da ne može, a ja pristajem, pa se jadam blogu (kako jadno)!
No, jednog dana, kad si budem usrao zdravlje do fajronta, svi oni koji me sad toliko silno trebaju, samo će okrenuti leđa i reći: "Joj, pa ne stignemo sada!" Već si sada to posvještavam i pripremam se da se ne razočaram kad se to dogodi! Svi će tada samo reći, pa nisi pio te i te tablete, nisi probao našu "medicinu" ili nisi bio kod kiropraktičara, ili kod bioenergetičara, drugi će savjetovati najbolje reiki majstore, treći da se obratim Kristu Izlječitelju (znate, Kristova ima i izlječitelja, i spasitelja, i mučitelja, i poticatelja, kao da to sve nije jedan Isus Krist) itd., a ja sam samo umoran od svih...
Ah, idila, što ćeš!
Post je objavljen 26.05.2006. u 09:06 sati.