Rumpelstiltskin's blog

18.05.2006. 23:21

Dželatovo srce

Potaknut kratkom pričom mog prijatelja Panonskog, koji se objavljuje kao tračak svjetla u tmini blogovskog smeća, na http://nebeski_dvori.mojblog.hr/, sjetih se da sam davno napisao jednu sličnu pjesmu, pa... nakon kraće konzultacije s gdinom mozgom, osmislih je objaviti svijetu. Moje prvo javno „čitanje“ moje pjesme …

(Kratka molitva prije objavljivanja ove pjesme: O, Bože, otkloni od mene napasnika kritičara!)


4. 3. 1996.

DŽELATOVO SRCE

Toga jutra, kasnilo je zlato sunca - kao da je znalo,
Za tmurni je oblak kleklo, sakrilo se, plakalo je.
I još danas priču pamti, prisjeti se nekad s tugom
Topla kiša pada tada, to su suze tužnog sunca.

K'o utvara stajao je, sablastan u punoj moći,
Dželat crni, crni đavo, skrivao je hladne oči.
On i čelik bjehu jedno, posao mu sablja bješe;
Zamah, bljesak, udar mukli...
gotovo je, " 'ajmo dalje!"

Čekao je kao svagda da posao taj obavi,
Pa da sretan zbog tri krune u krčmaru prvu ode.
Kada negdje iza ugla začuju se mala kola,
"Evo ide žrtva nova, bit će mesa, bit će piva!"

U kolima je bila ona, tako mlada, tako lijepa
Zasjenila svjetlost sunca, i mjeseca i sveg sjajnog.
Očima je pređu tkala; svaki treptaj bljesak niti.
Gledala je staloženo, nit' bez borbe, nit' bez straha.

Kameno mu srce zdrobi, jedan leptir plah i mio.
Zatetura, zakoluta: Uhvati ga strah i jad,
Bila mu je vrlo znana, još k'o djeca igrali se,
Ljubav mu je od djetinjstva - volio je prestat nije.

Samo ga je pogledala - mirno; nije mogla znati tko je,
Prošaputa tada tiho: "Samo brzo - to vas molim..."
Dok rulja je krvi htjela, mirno glavu na panj stavi,
Pogleda u nebo krišom, pomoli se i zašuti...

Sablja bljesnu u visini, toliko je smog'o snage,
Ali znoj mu obli lice, ljutito mu žderuć' oči.
Ruke su mu drhtale, k'o na vjetru dvije slamke,
Pogleda na tmastu rulju kako viče: "Krvi, krvi!!"

Mišica se naglo stegnu - sklopi oči;
Sablja sijevnu, frknu glava...
Presječe si na pol' srce, prokrvari i zaurla,
I dok rulja likovaše, on ubi i dio sebe.

Pokupi se rulja lako, zadovoljna njenom smrću,
Dželata u boli vode, napit će ga, bit će bolje.
Djevojku će zatrpati, kost i crvi - to će biti,
Lokvu krvi izgaziti. Psi i ljudi, svi će to zaboraviti.
1 Naškrabaj nešto | Zaprljaj papir | Mudrost moja | Goreee

<< Arhiva >>

< svibanj, 2006 >
P U S Č P S N
1 2 3 4 5 6 7
8 9 10 11 12 13 14
15 16 17 18 19 20 21
22 23 24 25 26 27 28
29 30 31        


Dnevnik.hr
Gol.hr
Zadovoljna.hr
Novaplus.hr
NovaTV.hr
DomaTV.hr
Mojamini.tv



Komentari da/ne?

Životna filozofija

Always look on the bright side of life!
thumbup

Ovdje se oduševih, probajte i vi...

Blog.hr

Panonsky

Zrno gorušicino

Jeruzalem, Jeruzalem

Papa Ivan Pavao II

Riječ Života



Povučen za jezik...

Perverzija ljudske naravi – biti vječan, sigurno progovara iz ovog bloga. Budući da je naša prolaznost jedina činjenica koja je sigurna u životu, svatko od nas se bori ovome svijetu ostaviti nešto, po svom sudu vrijedno, te neki pišu pjesme, lektire, neki slikaju ili fotografiraju, neki vode ratove, a ja… ja počeo pisati blogove.
Iskreno, kako bi moj rođo rekao: „Svaka šuša ima mobitel, pa ga želim i ja!“ i ja, povučen za jezik, progovaram: „Svaka šuša piše blog, pa želim i ja!“
Ja sam prosječni čovjek današnjice – „Gospodin dosadni“, sin potrošačkog društva, konzument i vječni borac protiv istoga, tražitelj smisla u virovima besmisla i ne mislim da ću iznaći nešto novo što ovaj svijet još vidio i čuo nije. Nemam hrabrosti hrvati se s „Aristotelima“ i „Hegelima“ današnjice, niti mi je želja polemizirati do u noć sa „znalcima“ ovijeh vremena. Kao Sokrat progovaram: „Znam da ništa ne znam!“ i za razliku od Sokrata, koji je znao, ja doista ništa ne znam. No, kao svaka šuša s početka priče, želim i ja, iskompleksiran vlastitom prolaznošću, ostaviti ovom svijetu lončić tople popare: udrobljenog (ne)znanja u „mlijeku“ osobnog iskustva, pa tko može pojesti, dobar mu tek…
Na ovu „glavetinu“ Zemaljsku kuglu, svatko stavlja svoje „očale“, pa svijet vide onako kako mu „očalinke“ fokusiraju pogled. Vidjeh tako na ovom svijetu, u nešto malo desetljeća koje skupih, mnoge „kratkovidne“, ali i „dalekovidne“, coolere koji kupuju skupe „naočale“ sa svim „UV zaštitama“ i onih koji nemaju ni za „socijalke“, onih koje „naočale“ uljepšaju i one kojima stoje k'o piletu sise… A ja? Ja nosim „očale“ naivnog borca za dobro danas i ljubitelja boljeg sutra. U njima je „dioptrija“ iskrenog vjernika i kad bih ih češće „nosio“, možda bi mi se „vid“ popravio u boljeg molitelja i svjedoka Istine. Upravo zato, svi postovi bit će vjerski (gotovo teološki) označeni i često izraz osobnog iskustva vjere. Kad kažem vjere, ne mislim na savršenu obrednu čistoću, puritansku moralnost ili svetačko savršenstvo. Govorim o osobnim iskustvima jednog malog „planinara“ ka „vrhu vječne Planine“, čovjeka koji brže klizi dolje, nego što se penje gore, ali ustrajnog penjača, koji se nada da će jednog dana doseći „Vrh Svijeta“.
Naglašavam da su napisani postovi, samo „moj skromni pogled na svijet“, što bi značilo, mjereno kriterijima dijaloga i dobre volje, ne namećem niti inzistiram da se s njima morate složiti, samo ih iznosim na „prozor“ globalnog svijeta, želeći ih ponuditi „ohlađene“ svakom gostu koji posjeti „moju kućicu moju slobodicu“, a „mačkima“ koji obilaze oko mojeg prozora, čekajući priliku da ukradu slasni zalogaj pa „opeku“ jezik u još vrućem kolaču, pozivam ih na stol prijateljstva uz čašicu razgovora, pa da u dijalogu iznađemo zajednička rješenja.


Na kraju, zahvalio bih Damiru C. koji mi je jednom davno bacio kost zvana blog pod njušku u koju sam zagrizao (još uvijek) mliječnim zubima, ali je ne puštam, mladom gdinu. Mariju R., koji mi otvori vrata blogerskog raja (ili pakla?) i Damiru S. za pregršti ideja koje mu legalno ukradoh u višegodišnjem prijateljevanju i laprdanju uz kavu do mnogih fajronata u poznatoj nam gradskoj kavani. Bog Vas blagoslovio. Svima ostalima, volim i Vas!

Rumpelstiltskin je

trenutno u problemu, ali hrabro gledam naprijed!
DJORDJE BALASEVIC lyrics

Zahvale