Pregled posta

Adresa bloga: https://blog.dnevnik.hr/rumpelstiltskin

Marketing

Dželatovo srce

Potaknut kratkom pričom mog prijatelja Panonskog, koji se objavljuje kao tračak svjetla u tmini blogovskog smeća, na http://nebeski_dvori.mojblog.hr/, sjetih se da sam davno napisao jednu sličnu pjesmu, pa... nakon kraće konzultacije s gdinom mozgom, osmislih je objaviti svijetu. Moje prvo javno „čitanje“ moje pjesme …

(Kratka molitva prije objavljivanja ove pjesme: O, Bože, otkloni od mene napasnika kritičara!)


4. 3. 1996.

DŽELATOVO SRCE

Toga jutra, kasnilo je zlato sunca - kao da je znalo,
Za tmurni je oblak kleklo, sakrilo se, plakalo je.
I još danas priču pamti, prisjeti se nekad s tugom
Topla kiša pada tada, to su suze tužnog sunca.

K'o utvara stajao je, sablastan u punoj moći,
Dželat crni, crni đavo, skrivao je hladne oči.
On i čelik bjehu jedno, posao mu sablja bješe;
Zamah, bljesak, udar mukli...
gotovo je, " 'ajmo dalje!"

Čekao je kao svagda da posao taj obavi,
Pa da sretan zbog tri krune u krčmaru prvu ode.
Kada negdje iza ugla začuju se mala kola,
"Evo ide žrtva nova, bit će mesa, bit će piva!"

U kolima je bila ona, tako mlada, tako lijepa
Zasjenila svjetlost sunca, i mjeseca i sveg sjajnog.
Očima je pređu tkala; svaki treptaj bljesak niti.
Gledala je staloženo, nit' bez borbe, nit' bez straha.

Kameno mu srce zdrobi, jedan leptir plah i mio.
Zatetura, zakoluta: Uhvati ga strah i jad,
Bila mu je vrlo znana, još k'o djeca igrali se,
Ljubav mu je od djetinjstva - volio je prestat nije.

Samo ga je pogledala - mirno; nije mogla znati tko je,
Prošaputa tada tiho: "Samo brzo - to vas molim..."
Dok rulja je krvi htjela, mirno glavu na panj stavi,
Pogleda u nebo krišom, pomoli se i zašuti...

Sablja bljesnu u visini, toliko je smog'o snage,
Ali znoj mu obli lice, ljutito mu žderuć' oči.
Ruke su mu drhtale, k'o na vjetru dvije slamke,
Pogleda na tmastu rulju kako viče: "Krvi, krvi!!"

Mišica se naglo stegnu - sklopi oči;
Sablja sijevnu, frknu glava...
Presječe si na pol' srce, prokrvari i zaurla,
I dok rulja likovaše, on ubi i dio sebe.

Pokupi se rulja lako, zadovoljna njenom smrću,
Dželata u boli vode, napit će ga, bit će bolje.
Djevojku će zatrpati, kost i crvi - to će biti,
Lokvu krvi izgaziti. Psi i ljudi, svi će to zaboraviti.


Post je objavljen 18.05.2006. u 23:21 sati.