Već sam sto puta rekao objasniti moju ulogu u povijesti ŽOK Pivovare. Kada sam imao 21. godinu iz tadašnjeg Želje koji je bio jugo prvoligaš šutnut sam s pravom u Student i poslije u Elektru. (ne postoje više ti klubovi) Moj prijatelj iz osnovne škole Miki (danas je trener Šibenika) me nagovorio da uz treninge tri puta tjedno treniram mlađe kadatkinje Želje. Bilo je to 1988. godine. Tada su muška i ženska ekipa Želje bili isti klub. Tada su 6 razred bile one rođene 1977., a 7.razred one koje su svijetlo ovoga svijeta ugledale 1976. (to vam je Slavica), a osmi razred cure rođene 1975.godine. Njh sam trenirao. Ubrzo je došlo do ideje da se muški odvoje jer su im ženske uzimale lovu, ili obratno. U svakom slučaju uz trenere Rukovanjski, Vučković i Stojaković još je samo ostao predsjednik kluba Belanović, a tajnik Muha je bio za oba kluba. Ostali sami ko prst. No, guralo se i to dobro. To je bilo jedno teško razdoblje. U osmom mjesecu 1991. klub je ostao bez ekipa jer su sve manje više otišle iz Osijeka. Ostao je Andrija Vučković, Belanović i Ja da odmah u lipnju 1992. ponovno pokrenemo ekipu. Već sam u lipnju 92. odveo mlađe kadetkinje na državno. Tada su to bile 1977. godište i mlađe.(koliko se sjećam bile su to Kristina Kuharski, Sabina Zec, Dominika Dorešić, Tihana Šarlija, Martina Ružić, Biljana Madunić, Renata Jakovac, Ivana Jurčić, Renata Celan, Mirna Mandić, Vedrana Družijanić, Maja Grdić, ..... sory. Netko mi fali, ali da me ubijete stoji mozak na nuli) I bio je to znak da klub postoji. Oformila se i ekipa seniorska čiji je trener bio Boki i u jesen je već bilo sve po starom. Treneri tada nisu dobilvali nikakvu lovu. NIje bilo ni za lopte. Klub je opstao. No, kada su došla bolja vremena, kada se lova počela djeliti onda Rukija više nije bilo. Kako sadašnje uprave Pivovare ni neznaju kada je klub bio, radio, ne radio i slično meni dojadilo objašnjavati i zato evo Retfale. Tu smo i neću ga dati kao Pivovaru. Ipak sam nešto stariji i iskusniji.
|