Veæ sam sto puta rekao objasniti moju ulogu u povijesti ŽOK Pivovare. Kada sam imao 21. godinu iz tadašnjeg Želje koji je bio jugo prvoligaš šutnut sam s pravom u Student i poslije u Elektru. (ne postoje više ti klubovi) Moj prijatelj iz osnovne škole Miki (danas je trener Šibenika) me nagovorio da uz treninge tri puta tjedno treniram mlaðe kadatkinje Želje. Bilo je to 1988. godine. Tada su muška i ženska ekipa Želje bili isti klub. Tada su 6 razred bile one roðene 1977., a 7.razred one koje su svijetlo ovoga svijeta ugledale 1976. (to vam je Slavica), a osmi razred cure roðene 1975.godine. Njh sam trenirao. Ubrzo je došlo do ideje da se muški odvoje jer su im ženske uzimale lovu, ili obratno. U svakom sluèaju uz trenere Rukovanjski, Vuèkoviæ i Stojakoviæ još je samo ostao predsjednik kluba Belanoviæ, a tajnik Muha je bio za oba kluba. Ostali sami ko prst. No, guralo se i to dobro. To je bilo jedno teško razdoblje. U osmom mjesecu 1991. klub je ostao bez ekipa jer su sve manje više otišle iz Osijeka. Ostao je Andrija Vuèkoviæ, Belanoviæ i Ja da odmah u lipnju 1992. ponovno pokrenemo ekipu. Veæ sam u lipnju 92. odveo mlaðe kadetkinje na državno. Tada su to bile 1977. godište i mlaðe.(koliko se sjeæam bile su to Kristina Kuharski, Sabina Zec, Dominika Dorešiæ, Tihana Šarlija, Martina Ružiæ, Biljana Maduniæ, Renata Jakovac, Ivana Jurèiæ, Renata Celan, Mirna Mandiæ, Vedrana Družijaniæ, Maja Grdiæ, ..... sory. Netko mi fali, ali da me ubijete stoji mozak na nuli) I bio je to znak da klub postoji. Oformila se i ekipa seniorska èiji je trener bio Boki i u jesen je veæ bilo sve po starom. Treneri tada nisu dobilvali nikakvu lovu. NIje bilo ni za lopte. Klub je opstao. No, kada su došla bolja vremena, kada se lova poèela djeliti onda Rukija više nije bilo. Kako sadašnje uprave Pivovare ni neznaju kada je klub bio, radio, ne radio i slièno meni dojadilo objašnjavati i zato evo Retfale. Tu smo i neæu ga dati kao Pivovaru. Ipak sam nešto stariji i iskusniji.
Post je objavljen 11.03.2006. u 23:18 sati.