U pravilu ne odgovaram na komentare, no kako je prethodni post bio na naslovnici cijeli vikend, tako su se neki zaigrali. Poneki i s jako ružnim komentarima

S obzirom da su me prozvali da sam muljator, kradljivica i što već ne... smatram da je potrebno odgovoriti na nekoliko jako ružnih komentara.

Kao prvo - mirovinski sustav, i svi uvjeti za mirovinu nalaze se, između ostalog, na službenim stranicama Zavoda za mirovinsko osiguranje. Tako da se lijepo može ugrubo izračunati da li netko uopće ima pravo pristupiti postupku odlaska u mirovinu.

Ne bi vjerovali, no mirovinski zavod je u nas Hrvata, kako i portal e-građani (gdje možete vidjeti tko vam je odabrani liječnik, gdje ste naručeni i kada na specijalistički pregled, koje lijekove ste podigli do informacija tipa kad vam ističu osobni dokumenti koje možete zatražiti preko interneta bez čekanja u redu u lokalnoj policijskoj upravi) - kompjutorski posložena platforma. Te u taj program - ili sami ili u Zavodu za mirovinsko - podatke upisuje službenik/ca koja preuzima vaše dokumente.

Te se onda u slučaju da su svi uvjeti zadovoljeni (godine života, staž, radna knjižica, ostalo) pokreće postupak mirovine. Nema više da sa plavom kuvertom dođete do službenika/ce i riješite problem.

Koji su uvjeti u slučaju da živite i radite npr. u Njemačkoj - ja stvarno ne znam. I ne zanima me.

I za kraj - Rudarka je ušla u uvjete prijevremene mirovine, te je nažalost (a čitali ste postove o tome kako sam se trudila naći novi posao i u HR i izvan nje) morala pokrenuti postupak odlaska u istu. Nije da se veselim tome i nije mi jasno zbog čega toliko negative u komentarima.

I da - Rudarka je ženska osoba, pa možete na tom istom portalu otkriti koje sam godište.

Isto tako, Rudarka ima zakonsko pravo rada na 4 h/dan do tamo nekog ukupnog godišnjeg iznosa kao i otvaranja tzv. sporednog zanimanja uz mirovinu. Osim što u slučaju da mi netko ponudi posao (i pripadajuća primanja) uvijek tu istu mirovinu mogu zamrznuti. Ako mislite da uz činjenicu da sam otišla u mirovinu - mirujem i ne radim ništa - grdno ste se prevarili..

Toliko o mirovini. Zasluženoj. Doduše, hrvatskoj.

Ahoj od Rudarke

Za početak - da se osjećam malo blues - da. Ne mogu poreći.

Uglavnom, sjećate se Rudarkinih postova o traženju poslova - u struci po mogućnosti, u okvirima financijskih i obrazovnih okvira. Rudarka je intenzivno tražila posao više od godinu dana.

Da skratim priču, trenutno sam super sa gospođama na Zavodu za zapošljavanje. I njima sam egzotična biljka (ptica ). Jedna (ili jedina) u tim godinama koja se nije pomirila sa situacijom da ju tržište ne želi. A opet, ne mogu reći da sad plaćem nad svojom sudbinom...

Od poslova ništa. Što i ne bi bio problem. Problem je u tome što poslodavci (ili njihovi HR timovi) ne pozivaju takve kao što je Rudarka ni na prvi razgovor. Taj dio me svaki put rastužio. Država je kakti u problemima s nedostatkom radne snage, ali ovakve kao Rudarka ne žele uzeti niti u širi izbor. O kej, Rudarka je (pre)visoko stručno obrazovana sa managerskim stažem, pa to (vjerojatno) odbija buduće poslodavce. A što da sam NKV radnica s minimalcem? I dalje bi za šire društvo bila "stara baba".

No, da se odmaknemo od teških tema.

Sutra kreće prvi mirovinski (ne)radni dan Rudarke.

Naravno da ništa nije izgubljeno, te ima više načina na koji Rudarka može naplatiti svoj budući stručni rad/ekspertizu. Ne mogu reći da se tu država nije pobrinula.

S druge strane, Rudarka svaki dan gleda uživo malo slatko stvorenje od (sad već) godinu i pol. Pa tko to može platiti?

Ne mogu se potužiti. I golf mi ide sve bolje...

Ahoj od sutrašnje penzionerke Rudarke

Ps. Slobodno mi ostavite poruke o svim popustima koje mogu kao takva iskoristiti. Naravno, čim dobijem službeno rješenje i neku "šaru".

Nekidan na radiju mladi voditelj spominje popis tzv. bucket list koji želi ostvariti do svoje 30. Wow....

I sad si Rudarka misli - a da ona posloži svoju bucket list za želje ostvarive do 60. Ili 65? Hm...

Nakon kraćeg razmišljanja došla sam do spoznaje da mi sve želje ovise o financijskoj situaciji - da budem preciznija - o puno para odjednom.

One adrenaliske želje tipa zip-line, skakanje s padobranom i/ili paraglajding su mi bile i prije dostupne, ali nisu mi napete. Kao što se stari blogeri sjećaju, Rudarka se svojedobno kao (puno) mlađa bavila adrenalinskim sportom i to mi je za ovaj život sasvim dovoljno.

Vozila je Rudarka i jedan fini auto. Nekoliko puta i puno previše od dozvoljenog. Tako da mi ni to nije više napeto.

Doduše, voljela bih zaroniti - s bocama. No, obzirom na moju veliku dioptriju i nošenje kontaktnih leća to mi je uvijek bilo nedostupno. Pa pretpostavljam da će tako i ostati. Nažalost.

Da se vratimo na popis želja. Uglavnom, odlučila sam popisati što bih učinila - skoro pa odmah, ako bi mi recimo uletio neki veliki iznos para. Azo dakle.

Sjedam u prvi avion i u prvoj klasi letim na Karibe. Pa se malo brćkam u toplom karipskom moru, obiđem onih desetak država. Uključujući i Meksiko. Naravno, očekujem marijače već na aerodromu.

E sad, tu postoji poduži spisak zemalja koje bih u nekom razumnom vremenu obišla - tipa - par tjedana do mjesec dana, pa malo doma, pa opet na drugu stranu svijeta. Naravno, u nekim od tih putovanja sudjelovali bi i moji prijatelji. Već se vidim - moja frendica penje Kilimandžaro, a ja sjedim u hladovini hotela s 5* i gledam dalekozorom u daljinu...

Moram priznati da me privlači i let privatnim avionom - ali onim nekim s kojim možeš preko bare. To.

Pa i par dana na nekoj malo većoj jahti ne bi bilo naodmet. Tek tako da probam. Doduše, imam osjećaj da bi mi brzo bilo dosadno. Kao i Maldivi i Sejšeli i slična resort mjesta.

Razmišljala sam i o onim nekim besramno skupim torbicama koje se obično kupuju u Milanu, no onda sam došla do zaključka da me više ne bi veselilo. Mislim da imam toliko novaca i da si to mogu priuštiti. Damn. Dobro, možda jedna - dvije.

Još sam se nečeg sjetila - postoje turističke vožnje vlakovima - od preskupog Orijent Expressa do Maharaja Express u Indiji, the Ghan u Australiji. Postoji toga dosta zanimljivog po svijetu kad se ima dovoljno financijskih sredstava. I vremena. I zdravlja.

I za kraj - nekoliko restorana s par Michelin zvjezdica - mmm.... moram probati. Nije da nisam, noo... privlače me ove neke malo dalje destinacije.

Sve u svemu - pa i nije mi neka lista. Ko bi rekao?

I naravno - svi dostupni golf tereni.

Po svemu sudeći, nešto će još i uletiti.

Ahoj od Rudarke