Kako se bliži deadline za prijavu nezaposlenih u HZZO, povećavaju se i tenzije na tu temu. O čemu se radi?

U popisu osiguranika zdrastvene skrbi Hrvatskog zavoda za zdrastveno osiguranje ima više ljudi nego u popisu stanovništva. Pa kako je to moguće?

Jednostavno - puno naših "odbjeglih" Hrvata što su se odselili, te žive i rade po raznim europskim zemljama nisu se odjavili sa hrvatske više-manje besplatne zdrastvene platforme. Pretpostavljam da u zemljama gdje žive plaćaju obavezno zdrastveno osiguranje. Zašto ga ne konzumiraju, stvarno ne znam. Moguće da i nije baš totalno besplatno. Ili?

Tako da lijepo - kad svrate za uskrsne blagdane, ljetni godišnji i slične praznike - usput poprave zube, obave pokoju operaciju, podignu lijekove... i voila. Odu u svoje "sve je najbolje u Njemačkoj" zemlje skupljati novce za bogate mirovine.

Uglavnom, ova naša država, koja je slabo umrežena po horizontali raznih baza podataka želi očistiti popis zdrastveno osiguranih osoba, što je po meni totalno u redu.

Između ostalog, postoji određeni dio stanovništva koji je nezaposlen, ali ne i prijavljen na Zavodu za zapošljavanje. I to su osobe koje se osobno moraju javiti u najbliži ured HZZO da ih se upiše, te će se morati javljati svaka tri mjeseca kako ne bi izgubili pravo na zdrastvenu zaštitu. Ništa lakše. Doduše, ako živite u na primjer Švedskoj - teško da ćete stići do kraja lipnja svratiti do vašeg lokalnog ureda Zavoda. Zar ne?

Da sad ne spominjemo pusto bandićevsko i ostalo glasačko tijelo što živi u susjednoj nam BeHa, a službeno u Lijepoj našoj gdje konzumira sve blagodati naše visokosocijalne države. Pa onda i glasa. Više puta. I tu i tamo. Pogotovo ako ih netko autobusima vozika gore dolje.

Svašta mi imamo. A onda se čudimo što nam je država skupa.

Što još reći? Osobno smatram da je postupak što se trenutno provodi hvalevrijedan i da bi trebalo pročistiti mnoge druge popise - od onih davno podijeljenih državnih stanova (za sitnu stanarinu), popisa glasačkog tijela (onih po stotinjak ljudi prijavljenih na neki ubogi kućerak na kraju sela...), socijalne pomoći i mnogih drugih.

I da - nemojte me sad napasti svi vi koji živite vani i ne konzumirate navedene blagodati. Već vidim kakvi će biti komentari.

Koliko se točno konzumira HZZO vidjeti će se nakon što se popis očisti i prođe neko vrijeme. Nadam se da će ta informacija biti zanimljiva novinarima, pa onda i objavljena. Živi bili pa vidjeli.

Ahoj od Rudarke

Konačno je sretno završila trakavica sa našim Hrvatima u Zambiji. Razmišljala sam ovaj post napisati i ranije, no dok avion kojim su putovali nije izašao iz zračnog prostora ove afričke države - nije bilo pametno ništa objavljivati. Nikad se ne zna što bi nekome bilo dovoljan dokaz da ih ponovno pritvori i/ili zabrani izlazak iz zemlje.

Da malo pojasnimo onima koji ne prate vijesti niti čitaju novine. Radi se o četiri bračna para iz Hrvatske koji su, prije šest-sedam mjeseci posvojili djecu iz Konga. Djeca su dobila hrvatske dokumente, znači i ona su time postali naši državljani. Doduše, pitanje izdavanja dokumentacije prije nego što djeca vide europsko tlo je malo ostao u sivoj zoni sudske prakse, no nećemo sad o tome.

Stvar je pukla u trenutku kad su ih pritvorili u neki lokalni zambijski zatvor blizu granice sa Kongom. Kakti zbog trgovine ljudima odnosno djecom.

Kongo je velika centralno afrička država, veoma siromašna, opustošena ratovima, cijepanjem i spajanjem države tokom posljednjih 50 ako ne i više godina.

Zambija se pak nalazi južno od Konga, te je zbog rudnika bakra i kobalta u relativno boljoj ekonomskoj poziciji. No da se razumijemo - ne možemo govoriti o usporedbama sa drugim dijelovima svijeta. Birokracija je visoko korumpirana, a kako baš i nemaju prihoda od turizma, tako i ne postoji osjećaj da bi stranac (bijelac) bio dobrodošao i da mu se olakša boravak.

Zato ne čudi kalvarija naših zarobljenih Hrvata i trakavica oko sudskog procesa odnosno više njih. Jer su ljude zatvorili, pa pustili da se brane sa slobode, pa opet zatvorili na samom aerodromu (doduše, sad više ne znam da li su tada djeca bila s njima), pa opet sve ispočetka. Tu se negdje u cijelu priču upucao i mladi gospodin koji je poznat samo kao bivši saborski zastupnik sa dugim nizom ispada, vrijeđanja i scenskog nastupa u toku saborskih zasijedanja.

I dalje je nepoznato tko je financirao gore navedenom da boravi mjesecima u Zambiji i sam se prijavljuje kao svjedok protiv zatvorenih Hrvata. O kej. Znalo se od samog početka da se ne radi samo o hetero parovima, no tko smo mi da sudimo ljude? Uostalom, radi se o građanima Republike Hrvatske koji tu žive, rade, plaćaju porez.

Mislim da je i naša država, odnosno nadležna ministarstva malo zakazali na početku te sve prepustili stihiji. No, kad se upleo ovaj gore, valjda je tada i njima sinulo da je vrijeme da krenu u aktivnu zaštitu naših građana. Ono malo što znam o Africi, a radila sam na projektima u nekim od sličnih afričkih država, pogotovo ovoj centralnoj i južnoj - jako je teško surađivati i zahtjevati neke ustupke ako sa sobom ne vučeš vreću punu para. Zato, svaka im čast. I vjerujem natpisima u današnjim novinama kako su nekoliko naših veleposlanika i tajnika odahnuli tek kad je avion odletio iz glavnog grada Lusake.

A o ovom gore - želim mu da malo njega pritvore. Baš mi žao što ga je ona neka sutkinja pustila - kako bi Dalmatinci rekli "lišo" kad je pokušao praviti scene u njezinoj sudnici. Prestrašno. To bi onda bila pravda. Da malo i on iskusi ljepote afričkog pritvora. Nakon toliko štete što je svojim javnim nastupima prouzročio jadnim ljudima. Da ne velim svima nama koji se osjećamo kao Hrvati. Bilo gdje da bili.

I ne - ne želim mu spomenuti ime. Reklamiranje se plaća.

Ahoj od Rudarke