Htjela sam s vama podijeliti svoje mišljenje o veličini/količini tzv. košarice - one za Uskrs, ali i ostale veće (hrvatske) blagdane. Mislim - radi se o količini hrane i/ili poklona - pogotovo u slučaju božićnih i novogodišnjih blagdana.

Netko je par dana prije ovih nam blagdana "izračunao" kako nam je blagdanska "košarica" skuplja. Tu se misli na svu onu hranu što smo pokupovali, kolače ispekli, janjce okrenuli....

I sad - spomenuli su cijenu od stotinjak do preko 300 ojra. Pa mislim . Nisam sigurna ni da je Maja Šuput potrošila toliko. Da je baš jela svih pet dana suši (onu sirovu ribu umotanu u malo pre-skupe riže ). Iz ekskluzivnog restorana sa Michelin preporukom (mislim da nemaju zvjezdicu).

Zna se da mi Hrvati, a nisu daleko ni ostali narodi ovog podneblja (uključujući i Rumunje, Bugare i Turke) volimo pokazati svoje obilje na način da su nam blagdanski stolovi puni hrane. Fine hrane. Kolača - barem jedno desetak vrsta, mesa - od koke, svinje do praseta i janjadi. I tako da sad ne obrazlažem...

Osobno, malo smanjim doživljaj na količinu i broj (kolača) na neku razumnu granicu. Evo na primjer, za Uskrs nas se skupilo - došla deca doma pa sam spremila fini doručak i ručak. Ostalo je još i za većeru i neuhranjenoj djeci za Metropolu. Trenutno smišljam što ću si skuhati za ručak. I to smatram umjerenim ponašanjem.

Da ima ljudi koji su okrenuli cijelo prase - ima. Pogotovo u manje urbanim mjestima (kao naše). Najluđe mi je kad se za Božić peće pećenica (odojak), a za Novu - nova. A zapravo je ostalo još i stare.

No, svakome na volju.

Sad smo to riješili. Na red dolaze pričesti, krizme i naravno - svatovi. Na svu sreću, nije moja briga. Ja sam to davno odradila. Skromno.

Ahoj od Rudarke