Baš sam počela pisati post - kad se sjetih - pa ja sam prvi post napisala neke davne godine, ali u ovo godišnje doba. I gle - nekidan sam postala punoljetna. Pa bravo ja.

No da, nije to tema ovog posta. Moji nadraži postovi su oni u kojima pokušavam svojim savjetima ili znanjem doprijeti do što većeg broja ljudi i stvarnim istinitim podacima razuvjeriti neke - uključujući novinare koji ne provjeravaju stvarne činjenice (ili im to nije u interesu), pa baljezgaju gluposti.

Kad smo već u tom svečarskom tonu (vidim ništa od moje inicijalne ideje u vezi ovog posta ) - nakon nekoliko postova u kojima sam pokušala objasniti mehanizme dijabetesa u djece i mladih (Tip 1), nekoliko prijateljica s bloga me uvjerilo (natjeralo) da na tu temu napišem i knjigu. I ta je knjiga već stara dobrih 15-ak godina.

Isto tako, kao što moje ime govori - Rudarka se bavi naftno-rudarskim, ali i šire energetskim (uključujući geotermalne izvore energije, smanjenje emisija stakleničkih plinova, trajno zbrinjavanje ugljičnog dioksida) područjem, pa sam i tu imala nešto za reći.

Posljednjih nekoliko godina najviše volim pisati putopisne tekstove. Nekako smo, nakon nekoliko strogo planiranih putovanja, uspjeli doći do nivoa da si sami kupujemo avionsku kartu, te putem određujemo, ovisno o vremenskim uvjetima, kretanje unutar jedne ili više zemalja. Znam da zvuči avanturistički, no mi to stvarno ne doživljavamo na taj način. Doduše, u međuvremenu je naš planet postao više-manje globalno selo, gdje je pristup internetu, da ne spominjem kvaliteti internetske veze - vrhunski.

Ako krenem iz svojeg sela malog (ajde dobro, grada ) nekih dvadesetak kilometara sjeverozapadno, doći ću u područje bez signala. Da ne spominjemo internet.

Istovremeno smo svojedobno, s ruba tajlandske džunge (do koje se može samo morskim putem, znači - nema baš neke bajne civilizacije) razgovarali preko video poziva sa Europom. Čak i famozna Kuba je ispala odlično internetski pokrivena, doduše u hotelima sa više zvjezdica - nooo....

U posljednje vrijeme sam vas zadavila (ili razveselila) postovima o traženju posla u ovim mojim "zrelim" godinama života. Nekidam sam u razgovoru sa jednom ravnateljicom knjižnice dobila ponudu da napišem knjigu na tu temu. Doduše, kako je uvijek problem s izdavačima - ako je netko zainteresiran, nemam ja problema sa pisanjem. Neka se samo javi.

I za kraj - živjela ja još puno godina. Kao ja u privatnom životu i kao ja - Rudarka.

Ahoj.

Oznake: blog

Pojam seksualnog uznemiravanja je kod muške populacije, pogotovo ove naše zadrte balkanske rastezljiv pojam. To pokazuju najnovije izjave poznatog Crnogorca - ne, neću mu napisati ime.

Jer da nekog pljesneš po guzici - i to smatraš sasvim prihvatljivim ponašanjem je stvarno za svaku osudu.

Još jedna situacija me kao ženu, majku, baku (ženskog) djeteta jako uvrijedila. U jednoj emisiji zabavno-turističkog karaktera, naš lokalni "stručnjak" (što on zapravo radi u životu?) je grupi mladih stranaca objašnjavao kako je uhvatiti za dojke na kipu Marije Jurić Zagorke - znak sreće. Ili što li već...

Kao prvo - Marija Jurić Zagorka je simbol hrvatske ženske borbe za slobodu života, kao i pravo na rada žena (kraj 19. i početkom 20. stoljeća) - bila je književnica i novinarka. Ona je najmanje prikladna osoba na kojoj se željelo/moglo pokazati da su određenja diranja/pipkanja po kipovima dio naše kulture. Pogotovo tako vulgarno kao što je u toj emisiji učiniio dotični lik. Prestrašno.

Kao drugo - mladima iz drugih zemalja - koje lik vucara po Lijepoj našoj u navedenom serijalu, pokazujemo kako smo primitivni. Ne, nismo mi primitivni. Tako nas je dotični lik prikazao. I za navedeni dio priloga se nije ispričao. Odnosno isprika je bila više nego mlaka...

Kao treće - sve je to bilo plaćeno iz obavezne pretplate - znači direktno iz našeg džepa.

U međuvremenu sam pogledala još nekoliko emisija i moram reći da mi se ne sviđaju. Opet je netko dobio pare od državne televizije za gomilu gluposti. Prestrašno.

Da se vratim na seksualno uznemiravanje. Namjerno dodirivanje koljena kolegici (koja recimo još i drži volan u ruci ), kao i pipkanje za stražnjicu, da ne spominjemo druge dijelove tijela (kao gore spomenuto poprsje) - je difinitivno za svaku osudu.

I da - tražim od Hrvatske radio televizije da mi vrati novac za pretplatu. Ne prihvaćam da se emisije koje prikazuju ženu na tako plitak i primitivan način snimaju na moj račun.

Aloha od Rudarke