Baš sam počela pisati post - kad se sjetih - pa ja sam prvi post napisala neke davne godine, ali u ovo godišnje doba. I gle - nekidan sam postala punoljetna. Pa bravo ja.

No da, nije to tema ovog posta. Moji nadraži postovi su oni u kojima pokušavam svojim savjetima ili znanjem doprijeti do što većeg broja ljudi i stvarnim istinitim podacima razuvjeriti neke - uključujući novinare koji ne provjeravaju stvarne činjenice (ili im to nije u interesu), pa baljezgaju gluposti.

Kad smo već u tom svečarskom tonu (vidim ništa od moje inicijalne ideje u vezi ovog posta ) - nakon nekoliko postova u kojima sam pokušala objasniti mehanizme dijabetesa u djece i mladih (Tip 1), nekoliko prijateljica s bloga me uvjerilo (natjeralo) da na tu temu napišem i knjigu. I ta je knjiga već stara dobrih 15-ak godina.

Isto tako, kao što moje ime govori - Rudarka se bavi naftno-rudarskim, ali i šire energetskim (uključujući geotermalne izvore energije, smanjenje emisija stakleničkih plinova, trajno zbrinjavanje ugljičnog dioksida) područjem, pa sam i tu imala nešto za reći.

Posljednjih nekoliko godina najviše volim pisati putopisne tekstove. Nekako smo, nakon nekoliko strogo planiranih putovanja, uspjeli doći do nivoa da si sami kupujemo avionsku kartu, te putem određujemo, ovisno o vremenskim uvjetima, kretanje unutar jedne ili više zemalja. Znam da zvuči avanturistički, no mi to stvarno ne doživljavamo na taj način. Doduše, u međuvremenu je naš planet postao više-manje globalno selo, gdje je pristup internetu, da ne spominjem kvaliteti internetske veze - vrhunski.

Ako krenem iz svojeg sela malog (ajde dobro, grada ) nekih dvadesetak kilometara sjeverozapadno, doći ću u područje bez signala. Da ne spominjemo internet.

Istovremeno smo svojedobno, s ruba tajlandske džunge (do koje se može samo morskim putem, znači - nema baš neke bajne civilizacije) razgovarali preko video poziva sa Europom. Čak i famozna Kuba je ispala odlično internetski pokrivena, doduše u hotelima sa više zvjezdica - nooo....

U posljednje vrijeme sam vas zadavila (ili razveselila) postovima o traženju posla u ovim mojim "zrelim" godinama života. Nekidam sam u razgovoru sa jednom ravnateljicom knjižnice dobila ponudu da napišem knjigu na tu temu. Doduše, kako je uvijek problem s izdavačima - ako je netko zainteresiran, nemam ja problema sa pisanjem. Neka se samo javi.

I za kraj - živjela ja još puno godina. Kao ja u privatnom životu i kao ja - Rudarka.

Ahoj.

Oznake: blog