Kako nam se približava vrijeme blagdana, biti će na stolovima hrpa hrane i pića... ipak smo mi nacija, kao i ostatak Balkana naučena da se "bogatstvo" mora prikazati na stolu - ako nema obilja hrane - ufff...

Uglavnom, nakon svih tih čarolija, pojeli više ili manje - dio se toga i baci. Uključujući i određenu količinu kolača. Budimo realni, kvaliteta kuharice aka domaćice se ogleda u broju proizvedenih prigodnih kolača.

I tako dolazimo do pojma "zero waste" oliti - ništa za bacati.

E sad, one bedastoće što gledamo u kuharskim dvobojima - da se iskoriste i lupine od povrća (koje prije ne operu ) su neprihvatljive. Što je otpad - neka tako i ostane. Ako imate kokice u dvorištu - odlično. Onda ni to nije otpad već hrana. Na kraju slavni masterchefovi naprave od hrpetine finih namirnica neku pjenicu i u oko stavit glavnu namirnicu - što god bila u tom trenutku.

Nije da ja ne volim hranu iz Michelin zvjezdica restorana. Gore navedena pjenica na tanjuru je zapravo samo dio slijeda od 5 ili čak 7 različitih kreacija odnosno tanjura. Obično uz svaki slijed ide i drugo vino. No, budimo realni, nemam ja novaca za takve stvari.

Da se vratimo na Zero waste - mislim da je u našim običnim životima važna ravnoteža - spremiti hrane toliko da bude za sve, ali da na kraju ne bude za bacanje. Naravno da obično jedemo više obroka istog sadržaja. Rasipanje energije (koja je isto skupa) bi bilo kad bi skuhali samo za jedan jedini obrok.

Zato su nam i najdraže sarme. Kad su svakim grijanjem sve bolje. Još da je vanjska temperatura ispod nule, pa lijepo na terasu/balkon s velikim loncem....

Naravno da se zero waste kao izraz upotrebljava i gdje treba i ne treba, no nemam više volje raspravljati o energetskom sektoru, auto-industriji, pa ni našim vrlim političarima koja je zgodna poštapalica. Doduše, obično u krivom kontekstu.

Uostalom, kako nam svaki dan poskupljuju namirnice, nećemo mi ništa kuhati ovih blagdana.

I da - Zero waste je kad s vodom od pranja zelene salate zalijete cvijeće..

Ahoj od Rudarke