Krajem svake godine radim inventuru - naravno, javno na ovom blogu... već godinama, da ne velim desetljećima. Uvijek je zgodno provjeriti što si mislio i želio godinu prije. Bolje od onih godišnjih horoskopa jer njih baciš već početkom slijedeće godine.

No, ove godine sam odgađala taj post. Zašto? Zapravo se tako mnogo stvari desilo i to one koje bi neki nazvali "izazovima", a nekako mi obični ljudi zovemo grozotama da nemam volje ponovno po njima kopati. Doduše, valjda je to ove godine jako moderno - svi nešto objavljuju - a na kraju ispada da su samo otišli kod nekog dobrog psihologa. Ja nisam čak ni to.

Uglavnom, nakon što mi je početkom godine najavljen otkaz koji se na kraju desio u drugoj polovici godine, te nakon što sam se javljala na sve moguće natječaje što su objavljivani u ovoj "lijepoj" našoj, ali i šire - ispada da sam stvarno za tzv. "otpad" oliti mirovinu. E sad - još uvijek nemam prve uvjete (doduše, nisu tako nedostižni), no gore od svega je što ja ne želim NE raditi ništa. Prestrašno.

Očito da svi jedva čekaju da ne rade ništa - a ja baš suprotno.

Da završim taj dio priče - Rudarka se i dalje javlja na natječaje, ali je isto tako uletila u "posao" koji nikad nije radila. Tu će biti štorija za blog.

Kako to nije sve - u međuvremenu smo tokom jeseni prošli jedan jako ružan period u kojem je Guzdi bilo otkucano koliko mjeseci će još živjeti. A onda se sve pretvorilo u jednu divnu lijepu priču (još uvijek se štipamo da provjerimo da li je istinita). Osim što se i dalje ne zna što mu je bilo. Što se nas tiče - ne moramo nikad ni doznati.

Naravno, bilo je tu i lijepih trenutaka - nekoliko diploma, pa Patuljčica naša najdraža unučica koja raste pred našim očima. I opet kvaka 22 - da sam bila zaposlena ili da mi je netko ponudio neki ludo dobro plaćeni posao na drugom kraju svijeta ne bih doživjela prve korake, prve složene Lego kocke, prva maženja, prva.... što sve već ide uz jedno prekrasno malo biće koje voliš više od svoje djece, muža i svih parfema, torbi i cipela na svijetu.

I da - bilo je tu i lijepih golf trenutaka, novih prijatelja, obilaska Sikstinske kapele (nije me se dojmila, sorry ) i ostalih rimskih stuba.... kupanja u kristalno plavom moru na Korčuli.... mogu li se žaliti?

Tako da, ahoj od Rudarke

Ps. I dalje si želim novogodišnji koncert u Beču (onaj s televizije), safari u Tanzaniji i pogled (ne pada mi na pamet penjanje) na Kilimangaro, meksičke marijače uživo... i mir u svijetu.

Kako nam se približava vrijeme blagdana, biti će na stolovima hrpa hrane i pića... ipak smo mi nacija, kao i ostatak Balkana naučena da se "bogatstvo" mora prikazati na stolu - ako nema obilja hrane - ufff...

Uglavnom, nakon svih tih čarolija, pojeli više ili manje - dio se toga i baci. Uključujući i određenu količinu kolača. Budimo realni, kvaliteta kuharice aka domaćice se ogleda u broju proizvedenih prigodnih kolača.

I tako dolazimo do pojma "zero waste" oliti - ništa za bacati.

E sad, one bedastoće što gledamo u kuharskim dvobojima - da se iskoriste i lupine od povrća (koje prije ne operu ) su neprihvatljive. Što je otpad - neka tako i ostane. Ako imate kokice u dvorištu - odlično. Onda ni to nije otpad već hrana. Na kraju slavni masterchefovi naprave od hrpetine finih namirnica neku pjenicu i u oko stavit glavnu namirnicu - što god bila u tom trenutku.

Nije da ja ne volim hranu iz Michelin zvjezdica restorana. Gore navedena pjenica na tanjuru je zapravo samo dio slijeda od 5 ili čak 7 različitih kreacija odnosno tanjura. Obično uz svaki slijed ide i drugo vino. No, budimo realni, nemam ja novaca za takve stvari.

Da se vratimo na Zero waste - mislim da je u našim običnim životima važna ravnoteža - spremiti hrane toliko da bude za sve, ali da na kraju ne bude za bacanje. Naravno da obično jedemo više obroka istog sadržaja. Rasipanje energije (koja je isto skupa) bi bilo kad bi skuhali samo za jedan jedini obrok.

Zato su nam i najdraže sarme. Kad su svakim grijanjem sve bolje. Još da je vanjska temperatura ispod nule, pa lijepo na terasu/balkon s velikim loncem....

Naravno da se zero waste kao izraz upotrebljava i gdje treba i ne treba, no nemam više volje raspravljati o energetskom sektoru, auto-industriji, pa ni našim vrlim političarima koja je zgodna poštapalica. Doduše, obično u krivom kontekstu.

Uostalom, kako nam svaki dan poskupljuju namirnice, nećemo mi ništa kuhati ovih blagdana.

I da - Zero waste je kad s vodom od pranja zelene salate zalijete cvijeće..

Ahoj od Rudarke