Marketing
Želje i pozdravi na kraju godine by Rudarka
Krajem svake godine radim inventuru - naravno, javno na ovom blogu... već godinama, da ne velim desetljećima. Uvijek je zgodno provjeriti što si mislio i želio godinu prije. Bolje od onih godišnjih horoskopa jer njih baciš već početkom slijedeće godine. 
No, ove godine sam odgađala taj post. Zašto? Zapravo se tako mnogo stvari desilo i to one koje bi neki nazvali "izazovima", a nekako mi obični ljudi zovemo grozotama da nemam volje ponovno po njima kopati. Doduše, valjda je to ove godine jako moderno - svi nešto objavljuju - a na kraju ispada da su samo otišli kod nekog dobrog psihologa. Ja nisam čak ni to. 
Uglavnom, nakon što mi je početkom godine najavljen otkaz koji se na kraju desio u drugoj polovici godine, te nakon što sam se javljala na sve moguće natječaje što su objavljivani u ovoj "lijepoj" našoj, ali i šire - ispada da sam stvarno za tzv. "otpad" oliti mirovinu. E sad - još uvijek nemam prve uvjete (doduše, nisu tako nedostižni), no gore od svega je što ja ne želim NE raditi ništa. Prestrašno. 
Očito da svi jedva čekaju da ne rade ništa - a ja baš suprotno. 
Da završim taj dio priče - Rudarka se i dalje javlja na natječaje, ali je isto tako uletila u "posao" koji nikad nije radila. Tu će biti štorija za blog. 
Kako to nije sve - u međuvremenu smo tokom jeseni prošli jedan jako ružan period u kojem je Guzdi bilo otkucano koliko mjeseci će još živjeti. 
A onda se sve pretvorilo u jednu divnu lijepu priču (još uvijek se štipamo da provjerimo da li je istinita). Osim što se i dalje ne zna što mu je bilo. Što se nas tiče - ne moramo nikad ni doznati. 
Naravno, bilo je tu i lijepih trenutaka - nekoliko diploma, pa Patuljčica naša najdraža unučica koja raste pred našim očima. I opet kvaka 22 - da sam bila zaposlena ili da mi je netko ponudio neki ludo dobro plaćeni posao na drugom kraju svijeta ne bih doživjela prve korake, prve složene Lego kocke, prva maženja, prva.... što sve već ide uz jedno prekrasno malo biće koje voliš više od svoje djece, muža i svih parfema, torbi i cipela na svijetu. 
I da - bilo je tu i lijepih golf trenutaka, novih prijatelja, obilaska Sikstinske kapele (nije me se dojmila, sorry 
) i ostalih rimskih stuba.... kupanja u kristalno plavom moru na Korčuli.... mogu li se žaliti? 
Tako da, ahoj od Rudarke
Ps. I dalje si želim novogodišnji koncert u Beču (onaj s televizije), safari u Tanzaniji i pogled (ne pada mi na pamet penjanje) na Kilimangaro, meksičke marijače uživo... i mir u svijetu.
Post je objavljen 29.12.2022. u 22:04 sati.