Recikliranje i prstohvat ekologije by Rudarka
08.08.2022.Gledajuć danas sliku iz prošlosti (staru 9 god ) na kojoj nosim majicu (ajde da pohvalimo kvalitetu - Benetton) i bijelu suknju shvaćam kako te iste stvari još uvijek imam u ormaru. I nosim ih svako ljeto. Samo sam torbu poklonila dalje. Malo mi krivo. I ona bi bila baš taman (doduše, ne znam gdje da više pohranjujem svoje torbe ).
U duhu novog doba - gdje se gleda svaki novo proizvedeni ugljični otisak - Rudarka je super ultra moderna i osviještena.
Doduše, za neke stvari još nisam sigurna da li su na rubu škrtosti (što nisam i ne želim postati) ili definitivno eko/green - na primjer korištenje vrećica za smrzavanje hrane (zapravo mesa) više puta. Rudarka je generacija sredine '60 g. pa se sjeća kako je (njezina) majka - oliti za ove što ju prate godinama: Kraljica Majka - reciklirala alu folije i plastične vrećice. Lijepo foliju izravnaš, malo popereš u vodi - i voila - služi još jednom ili dvaput za zamrzavanje hrane. Nije to bilo iz neke škrtosti. O ne, ne... do tih se folija dolazilo teško - jednom ili najviše dva puta godišnjeg u šopingu u Grazu (ponekad Leibniz) i/ili Trst.
Isto tako zamjena plastičnih sitnica onima od papira - npr. slamke i slične kerefeke. Kao prvo - ako zbrinjavamo na pametan/pravedan način plastiku - tu ne bi trebalo biti nikakvo pitanje. Plastika se raširila po svijetu jer je a) lagana, b) higijenska, c) jeftina. O cijeni proizvodnje papira/kartona nitko ne govori. Vjerujte Rudarki da je to isto jako diskutabilna priča s puno utrošene energije (prvenstveno električne) kao i prirodnih resursa (vode).
Na nedavnom razgovoru za posao (kad bolje razmislim, ni slike ni tona ), u dijelu koji je vezan uz problematiku zaštite okoliša i ostalog - spomenula sam komisiji kako smatram da je javno mijenje (oliti obične narodne mase) skeptično prema odvajanju otpada jer smatra da to tako i tako ide na jednu/istu hrpu sa komunalnim otpadom - i da je to područje na kojem se treba aktivno raditi i osvjestiti ljudima da to nije istina (nekako ima osjećaj da im se moj odgovor nije dopao ).
Nažalost, i ja imam osjećaj da je to polu ili potpuno istina. I tu je problem. Da li mi svojim trudom oko odvajanja (i trošenja vode da istu ambalažu poperemo i pripremimo za zbrinjavanje - što je pak neka sasvim druga priča ) stvarno pomažemo ovom našem planetu odnosno sami sebi ili je to sve samo varka?
Da se vratimo na odjeću odnosno modu. Općepoznato je da modna industrija predstavlja jednog od najvećih zagađivača planete. Zašto? Kao prvo - proizvede se hrpa robe i to na drugom kraju svijeta (čitaj: jugoistočna Azija), pa se ta ista roba dopremi (prekooceanski brodovi, kontejnerski cestovni promet) da bi:
a) bila prodana i nakon kratkog vremena bačena/poslana u second hand dućane (opet transport - pretpostavljam kamionski),
b) bila neprodana, pa poslana u nerazvijene zemlje (opet transport - brodovi) npr. afrički kontinent da bi bila prodana i eventualno konačno nošena,
c) bila prodana, sakupljena, pa opet ovo pod b).
Jednom rječju - nije priča u robi već u transportu gore - dolje. A ovdje smo se dotakli samo male sitnice kao jedna majica za 9,99
Recimo da ću ovdje završiti ovaj post. Pošto bi se na ovu temu dalo još dugo....
Ahoj od Rudarke
komentiraj (2) * ispiši * #