Strašno me zanima što je to u ljudskom biću što ga tjera da se kočeperi i prikazuje (ili pokušava prikazati) debelo iznad svojih mogućnosti. Uključivo financijske kao i kulturološke i mentalne. Znate o kome pričam?

O našim gastarbajterima.

Ljetno doba je primjer seobe gorespomenutih u bivšu im domovinu. Pretpostavljam da im je jedini cilj da bi svima nama (po njihovom - luzerima) pokazali kako se to živi u Dojčland. Naravno, u najnovijem saudijcu ili nekom drugom kju i iks vozilu. Napirlitani, bahati, spremni za dobro jesti, piti i lumpati...

I onda ostanu kod tebe cijeli urlaub . Šta bi trošili za more... pa to je skupo. Naravno, kad su jedva skupili pare za dolazak do Hr. A odjeća, cipele i sve što donesu kupljeno na rasprodaji u dućanu tipa KIK ili Tedi ili kako li se zovi one low budget trgovine...

Uglavnom, situacija ide ovako - sms poruka "stižemo mi" (nema se za pristojan telefonski razgovor), pa ti se utrpaju u kuću, pa razvuku stvari po svim sobama, ponašaju se kao u hotelu s 5 zvjezdica ("A nemate ljuti kečap? Ma to je kod nas tako dobro... " i slične izjave), ostavljaju šalice od kave po kući, terasi, dvorištu.... kao i sve ostalo. Ulaze, izlaze, hodaju bosi, morkih (blatnih) nogu.... "ali kod nas je tako čisto, ja to ne dozvoljavam u svojoj kući" i sličanih izjava.

Onda nešto skuhaš - npr. punjenu papriku - o kako je to prima i lecke (ili tako nekako), "ma to ti i ja stalno kuham ovim svojima" - a oni se ne mogu najesti. Očito nikad vidjeli dotično jelo. Pa tako i slijedeće i ono od dan kasnije...

Da, da.. do sada ste shvatili da mi je u kući cirkus. S onim najgorim dijelom familije - kako to lijepo na engleskom zvuči - "po zakonu" oliti "in law".

Naravno da bih mogla pobrati krpice i otići, barem pretpostavljam - tako to Guzda mrtva hladan nudi kao opciju. No - što bi to značilo - da im prepustim svoju kuću da rade još gore stvari nego ovako pred mojim očima?

Naravno da Guzda kao svaki pravi Hrvat voli svoju familiju, no ujedno mu sve to ide na živce. Ali najlakše se pokupiti ujutro i otići na posao i zaboraviti na seku i oriđiđi Nemce s kojima ne možemo ni pošteno komunicirati. Jer - gle grozote - mi ne govorimo tećni njemački. A oni ništa od svjetskih jezika. Ni materinji - koji je po njezinom njemački.

Pa se naveče čudi što mu je žena mrzovoljna, ljuta i na rubu živčanog sloma.

No da, znam da će i to proći. Jaka je Rudarka. No nema smisla da se malo i ne ispušem. Kad mi već prijateljice vele da dramatiziram.

Ja? JA?

Ahoj.