U posljednje vrijeme, ma ne, od proljeća i prvog lockdown-a radim od kuće. To znači komunikaciju/sastanke preko raznih internetskih platformi za komunikaciju. Čak sam i jedno druženje/kavu odradila sa prijateljicom zakazujući joj "sastanak" preko interneta jer nismo mogle naći zajedničko slobodno vrijeme, a kako su kafići zatvoreni, niti mjesto gdje bi se našle.

I tu nastaje problem. Ne znam zašto, no mnogi ljudi ne razumiju način takve komunikacije i nazovimo to - lijepog ponašanja. Ne govorim ovdje samo o nama Hrvatima, koji su ovakav internetski iskorak doživjeli posljednji put u doba onog famoznog filmića poznate nam pjevačice. Koliko se sjećam, tada su neki (tadašnji) saborski zastupnici prvi put čuli da postoji CD.

Znači ovako: kad se uključujete na sastanak, ne, još prije sastanka trebate provjeriti što vam se nalazi u fokusu kamere. Postoje programi koji vam generaliziraju pozadinu, no ja to ne preporučam jer nastaju problemi ako je Internet mrvicu lošije kvalitete. A ako imate više dana sastanke za redom, u nekom trenutku ljudi zaborave da su dan prije stavili pozadinu radne sobe, pa se odjednom nađu u kutu male spavaće sobice. Doduše, u slučaju koji spominjem, posteljina je bila lijepo složena.

Onda kod uključivanja pazite da je kamera - ovisno što želite - uključena (pa se prije pogledajte u ogledalo) ili ugašena i posebno da li je uključen ili ne mikrofon. Preporučam da kameru uključite - pa se prije "ulaza" na sastanak vidite na zaslonu kompa, a mikrofon isključite, te ga kad uđete kratko uključite i sve prisutne pozdravite. Događa se da ljudi zaborave na mikrofon, što kod sastanaka ili kongresa sa puno prisutnih stvara probleme. Da ne spominjemo da ti isti možda komuniciraju s ukućanima, a nisu svjesni da svi ostali to čuju.

E sad - ima ljudi koji cijelo vrijeme imaju uključenu kameru i ovi koji je uopće ne uključe. Mišljenja sam da bi kod pozdravljanja trebalo imati uključenu, zatim ju isključiti, a kod svakog govora uključiti da se vidite kako pričate. To daje određenu bliskost kod slušača s druge strane kompjutora. Najgori su oni što uključe kameru, zaborave na nju i počnu se ponašati kao "sa su doma". Na jednom, doduše maratonskom sastanku, lik se digao od stola, vidjelo se da je gol do pasa i u boksericama i počeo se rastezati. Gledamo mi svi, pa ne vjerujemo... poslije je ugasio kameru. Luda kuća.

Isto tako većina platformi za razgovore ima opciju "dizanja ruku" čime dajete na znanje da želite nešto reći, pa vas moderator prozove da govorite. Druga opcija je "chat" gdje upišete da želite govoriti ili što želite spomenuti.

Sve u svemu, ovo "novo normalno" otvara nam druge načine ponašanja. No, smatram da bi uvijek trebalo razmišljati u onom zdravo razumskom smjeru.

Eto, to bi za sada bilo od Rudarke.