Kada smo prije malo više od godinu dana šetali po Ho Chi Minh-u oliti Saigonu, Vijetnam i gledali domaće stanovništvo, a bome i kosooke turiste kako hodaju gradom s maskama na licu, nije nam bilo ni u peti da ćemo i svi mi ostali po svijetu, samo nekoliko mjeseci kasnije "konzumirati" navedeno pokrivalo za dišne puteve. Eh..

No da, maske za lice - postoje one medicinske, one tzv. jednokratne ne medicinske i raznorazne platnene - višeslojne, jednoslojne...

Osobno preferiram ove maskice što se nakon nekoliko sati bacaju i zamjenjuju novima. Smatram da su sad te maske toliko jeftine da bi trebale biti prvi odabir. Platnene maske, osim za osobe što su već preboljele koronu, ne smatram dovoljno dobrom barijerom koja se od maske očekuje. Jer ju uostalom zbog toga i imamo na licu - i to: preko nosa i usta do ispod brade. Maske što biježe s nosa - vidjela na mnogim prilozima na TV-u kako si stalno poravnavaju na nosu tako da se maska prihvati u dijelu koji je zapravo najizloženiji ulazu virusa/bacila u dišni sustav.

E da - ono zbog čega sam htjela napisati ovaj post: kultura korištenja maski tokom raznih događaja uključujući TV. Mislim da je dobar primjer kulture nošenja/skidanja maski na javnim nastupima američki predsjednik to be - nosi cijelo vrijeme masku, no kad dođe do pozornice gdje drži govor - skida masku s lica. U tom trenutku oko njega nema drugih osoba.

Kod nas se - pogotovo ona panična javljanja iz Banije tokom ovih silnih potresa (što mi zapravo ide na živce, ne volim te američki divlje pristupe) - novinari drže raznih načela - od toga da imaju masku (što je suludo na otvorenom), do toga da je nemaju (a recimo - nalaze se u blizini nekih drugih ljudi). Prestrašno. Smatram da bi novinar morao pronaći mjesto gdje nema u blizini prisutnih ljudi (recimo na 3 i više metara), te se javiti bez maske. U slučaju razgovora sa nekim usputnim sugovornikom, njemu bi trebalo staviti posebni mikrofon ili onaj na duljem štapu (dršci) i opet razgovarati bez maske. Naravno, u slučaju zatvorenog prostora treba zadržati masku na licu.

Moram priznati da mi je čudno kad vidim neku od emisija "od prije" - gdje je sve puno publike. Kako smo brzo promijenili percepciju o blizini ljudi oko nas.

Na svu sreću, radim od kuće i u ured odlazim povremeno, tako da nemam traumu od dugosatnog nošenja maski (kod nas na poslu su obavezne jednokratne, a platnene zabranjene, no besplatno dobivamo maske koliko god nam treba). Znam da je mnogima muka što moraju satima nositi masku na licu, a tu ne mislim samo na medicinsko osoblje, već i nas obične ljudi. No, gledajte to ovako - teško da ćete ove godine dobiti virozu i/ili gripu. Ima neke sreće od tih epidemioloških mjera.

Pozdrav iz i dalje tresuće SMŽ, vaša Rudarka