Kako ovih dana pratim raznorazne portale vezane uz putovanja i to specijalno jedno prekrasno, no egzotično mjesto te se lome koplja oko nekih obaveznih/neobaveznih cijepljenja odnosno uzimanja lijekova sjetih se da bi bilo zgodno malo elaborirati načine/vrste putovanja. Posebno nakon izjave moje drage frizerke o tome kako sam straašno hrabra što eto - putujem sama (ajde, uz Guzdu ).

Neš ti putovanja... nakon dobro elaboriranih i pročitanih raznoraznih vodiča, putopisnih blogova i sl. No očito je i to nekima "egzotika".

Uglavnom, putovati se može na više načina - grupno (preko turističkih agencija), manjoj privatnoj grupi ili solo (mislim udvoje).

Ovo prvo ne iziskuje previše razmišljanja - osim da pročitate sva sitna slova što ulazi, a što ne u turističku ponudu.

Nema problema niti na putu jer vas stalno netko vodi, pazi na vas, organizira liječnika/konzularnu službu (u slučaju bolesti ili gubitka/krađe vaših dokumenata) i sve u svemu - na vama je samo da budete više manje fit za sve već prije organizirane izlete. I da se pomolite da u grupi nema neki dosadni/naporni što stalno nešto zanovijetaju ili nedajbože kasne.

Eeee... sjetih se jednog djeda što je usred Gize (one famozne piramide pokraj Kaira u Egiptu) "nestao" tako da se tadašnja vodičica izbezumila, a kad ono - deda "za šankom" neke šatre u blizini, uz flašu pivice. Samo da napomenem da sam imala 14 i putovala sama tj. bez roditelja ili bliže rodbine što je u startu izludilo našu vodičicu. Na kraju je imala problema sa nekim sasvim drugim ljudima....

Što bi mojim roditeljima - nikad nisam doznala....

Slijedeća priča je putovanje u manjoj grupi. Tu netko od dotičnih ipak mora organizirati putovanje, rezervacije i općenito neki kostur puta (najbolja opcija je kad je taj dotični već bio na toj nekoj egzotičnoj lokaciji i više-manje zna što je dobro, a što treba izbjegavati). Dobra strana ovakvih putovanja je podjela troškova (u taxi-u, mini-busu, popust na izletima organiziranim na licu mjesta i sl.). Pretpostavljam da je i neka neugodna situacija lakše rješiva kad vas je više na hrpi. I barem da jedan ima relativno dobre organizacijske sposobnosti.

Tu isto imam malu crticu - za jedno putovanje je kružio mail što treba ponijeti, što izbjegavati od jednog iz ekipe što je već bio na toj lokaciji uz simpatičnu napomenu: ponesite prezervative (ovi tamo su mali). Što je izazvalo raznorazne dogodovštine jer sam Guzdu plašila sa količinom istih (još uvijek imamo neke zalihe ).

I ono najljepše, no uglavnom i najskuplje - putovanje u solo varijanti.

Pretpostavljam da je ovaj način putovanja unazad par desetaka godina stvarno bio egzotika na kvadrat. No, u doba interneta, bookinga avionskih karata, prijevoza, smještaja, pa čak i izleta kod lokalnih agencija - uz malo pomoći sa raznoraznih putopisnih blogova i foruma nije neki problem. Naravno, uvijek treba uzeti u obzir da sve neće ići tako glatko i da se mnoge stvari ne mogu pročitati unaprijed. Doduše, ne bih se baš vezala uz portale na engleskom jer su uglavnom vrijednosti kod ekipe iz EU ili Amerike drugih kategorija (recimo ako vele da je nešto "povoljno", a recimo je noćenje par stotina eura/dolara - to u našim prilikama baš i nije).

Postoji grupa mladih ljudi koji putuju najpovoljnijim prijevozom (čitaj: low budget avionske karte, lokalni prijevozi tipa otvorenih kamiona/zaprežnih vozila i sl.), spavaju u smještajima upitnih higijenskih uvjeta, jedu "street food" i sl. Sve je to zgodno pogledati u udarnom terminu putopisnog priloga na tv ili kao duplerica nekog od ženskih časopisa. O da. I Rudarka je stopirala po Europi, spavala po kolodvorima (Firenze .... eeee.... a par godina kasnije u hotelu s 5 zvjezdica ), šatorima ilegalno postavljenima.... ne smijem dalje u detalje.

No, kad jednom dođeš u određene godine - ili putuješ kako spada ili ne putuješ. I točka.

U ovih posljednjih nekoliko godina putujemo tzv. "kratke" ture po Europi na način da koliko - toliko posložimo plan puta, bukiramo prvo noćenje, a dalje što ispadne. Tako smo prošle godine krenuli samo "malo" do Ohrida (preko Skopja), pa završili turu ne istim putem natrag (kako smo u startu planirali) već preko Albanije (Tirana, Drač), Crne Gore (Nikšić, kanjon Pive), BeHa (Foča, Sarajevo, Banja Luka) "s guza" doma.

Dulja putovanja organiziram preko jedne od agencija jer mi oni ponude nekoliko lokacija hotela (do sad su sve bile super lokacije i ne najjeftinije, no najpovoljnije), naravno unutar datuma i grubog rasporeda (i budgeta) koje pustim agenciji kako bi odredi, ovisno o cijenama avio karata (iste mogu unutar par dana opako varirati što se znatno osjeti na ovim duljim relacijama) najbolje datume, kao i transfere između aerodroma i hotela (jer nakon deset i više satnog putovanja najmanje što trebate je mijenjanje lokalne valute na aerodromu i bunovno organiziranje taxi prijevoza koje će vas ziher odradrati gdje god se nalazili na ovoj zemaljskoj kugli). I to je uglavnom to.

Lokalne izlete - naravno već prije provjerene što, gdje, kada i koliko organiziramo na licu mjesta ovisno o tome koji dan smo kako raspoloženi. Ima dana da vas vrijeme zezne (Kuba je nakon dugo godina lijepog vremena u prosincu 2018. bila loša pa nije tokom našeg boravka u Varaderu bilo morskih izleta katamaranom zbog vjetra/valova), kada se vi ne osjećate najbolje, pa je najljepše samo čilanje na nekoj tirkiznoj plaži i gledanje u daljinu....

I uvijek treba paziti na higijenu. U relativno kratkom putovanju od desetak dana do dva tjedna ne treba vam "odmor" u hotelskom wc-u - ne znaš što je gore - kad ti je glava ili guza u školjki. Zato bolje pića bez leda, antiseptičke maramice u svakom trenutku, reš pečeno meso, dok egzotično voće/koktele isprobavajte u svom lokalnom kafiću u kvartu u ostatku godine.

I za kraj - kud god idete, opustite se, ne ludujte za izložbama/muzejima, šopinzima (doduše, mene izluđuje ekipa doma koja očekuje neki suvenir što meni predstavlja tlaku već pri polasku), već lijepo sjednite u neki lokalni kafić, naručite local beer - i gledajte ljude kako se ponašaju, kako su obučeni, kako komuniciraju.... opalite par fotki sa mobitelom i to je to. I to je bit putovanja.

I da - morate nešto ostaviti i za slijedeći put. Za početak sitno od lokalne valute da možete ostaviti kao tips na prvom šanku kad se vratite.

Znam da bi sad još da vam napišem kud se putuje... eeee.... polako. Tek smo se vratili. Treba zaraditi za slijedeće putovanje.

Kisi kisi od Rudarke!

Možda su neki zlobnici mislili da su me se riješili - ali avaj!

U međuvremenu je Rudarka, sredinom prosinca krenula na zasluženi ljetni godišnji odmor.

Nakon višesatnog truckanja u avionu upitne elektronike - stalno se nešto palilo i gasilo, zasloni (ekrani) nisu radili pa je Guzdi bilo opako dosadno (Rudarka uvijek nosi knjigu - ovaj put je to bila podebela "Lethal white", zgodno za držat noge na povišenom ) sletjeli na otok poznat po muzici, starim autima i nepreglednim koktelima. Doslovno je sve to i istinito.

Kuba, here we came.