U jučerašnjim dnevnim novinama jedan od naših poznatih književnika drami kako više nitko ne čita knjige, a bome niti ne kupuje. Ergo, sve ih se manje i producira. Pogotovo od strane Hrvata kao književnika. Ako ne računamo ona 9,99 izdanja gospođe Drpić i još nekoliko sličnih "spisatelja".

Kako je ljetno doba, od svakog se doličnog hrvatskog žitelja na godišnjem odmoru očekuje da uz vrisku male djece, mrzovoljnih domorodaca i nabrijane polugole mladeži čita najmanje oba toma Rat i mira, a ne da se otkanta i od ono malo štiva tipa Dnevnik.hr ili internetskih stranica dnevne informativne štampe.

Rudarka čita knjige. I to one prave - od papira.

Ne mogu se prisiliti koristiti neke od modernih novotarija tipa Kindle (prošlo mi kroz ruke nekoliko - otišli dalje ) ili ne daj bože varijantu Reader-a na kompu ili tabletu - osim kad u hotelskoj sobi nema nad krevetne lampe, pa čitaš po danu n-ti put Pride and Prejudice ukoričeno izdanje (na hrv), a po noći na tabletu (na eng). No, to je već jedna od Rudarkinih ludosti.

U osnovno školsko vrijeme ('70-ih godina prošlog stoljeća) čak sam posjedovala titulu "mali knjižničar" ili kako li se to već tada zvalo. Dane i dane sam provodila u školskoj knjižnici izdajući knjige, preslagujući iste, a bome i prva koja je mogla posuditi, pa i pročitati novopridošle naslove.

U vrijeme srednje škole bila sam član tri do četiri knjižnica - one na početku Maksimirske, na tzv. "Lenjinovom trgu" - ona ovalna zgrada sindikata (jesu još uvijek tamo?), u školi naravno, a neko kraće vrijeme i one kod Kvavog mosta.

No, da se vratim u sadašnjost. Moram priznati da u posljednjih nekoliko godina čitam isključivo nekoliko autora i to pikiram njihova izdanja čak i prije datuma izlaska iz štampe. Tako me nekidan razljutilo što je krivo puštena informacija u hrvatskim izdanjima kako je u Americi izašla nova knjiga Dan Brown, kad ono tek u listopadu ide van....

Da, dobro ste shvatili. Sve što želim pročitati, želim i imati u svojoj biblioteci tako da knjige isključivo kupujem, a ne posuđujem u knjižnicama. Znači - predstavnik sam skoro pa izumrle vrste koja osim što čita, još i kupi vlastitu knjigu. Bravo ja.

Nekako nemam volje niti živaca posuđivati puste knjige, provjeravati da li volim književnikov izričaj, formu, vrstu...

I da - osim nekoliko favorita klasične literature (gore spomenuta gospođica Austin), uglavnom volim kriminalističke romane. Moji su favoriti - osim neprežaljene gospođe Christie, Donna Leon (inspektor Brunetti i radnja svih romana smještena u sadašnjost stare jezgre Venecije ), Robert Galbraith oliti J.K. Rowling (detektiv Cormoran Strike), P. Pavličić (novinar crne kronike Ivo Remetin), G. Tribuson (privatni istražitelj Nikola Banić)....

I za kraj mala cveba od Rudarke - kupih si kao suvenir iz Crne Gore jednu od knjiga Agathe Christi na crnogorskom. U Makedoniji me Guzda popljuvo. Imam ih i na njemačkom (kojeg ne govorim) kao i nekoliko na francuskom (što mi je malo teže čitati).

Ugodno vam čitanje. Jedva čekam novi roman detektiva Cormorana. Navodno isto izlazi ujesen.