Igrom slučaja uživo sam pratila srcedrapateljski istup naše (budimo realni - jedine) zvijezde oko skrbništva nad djetetom. Kako je u igri balkanski rat između (bahatog ?) bogatog istočnog "komšije" i naše sveprisutne pjevaljke, koja se u međuvremenu preudala za isto tako bogatog/poznatog balkanskog sina, tako se šire pučanstvo zabavlja, a žuta štampa prodaje...

Ne, neću se ovdje sprdati sa gore navedenim problemom jer bi bilo neukusno. Stvari nisu ni crne ni bijele, ali su bolne kako god okreneš....

Osvrnuti ću se na rad socijalne službe koja se provlači i kroz ovaj primjer, kao i slučaj nekih manje eksponiranih slučaja. Svaki razvod je bullshit. Kad su u istom uključena i djeca - onda je sranje do jaja. Kad su u igri i partneri iz različitih zemalja, pa to postane i internacionalni slučaj između socijalnih službi, pravnika, pravobranitelja....

No, da se vratimo na socijalnu službu s kojom je - ne bi vjerovali - i Rudarka svojedobno imala čast komunicirati.

Kao prvo - obavijest. Dobili smo istu poštom - koju je Guzda išao podići na poštu pa su ga poštarice skoro zatukle - na vanjskom omotu službene obavijesti (one famozne plave kuverte s povratnicom) pisalo da je opomena roditeljima, a naravno da je bio i žig socijalne službe kao pošiljatelja.

E sad - za što smo opomenuti: naš je sin prvorođeni, nekoliko dana prije 18 rođendana uhvaćen od strane organa reda u "konzumiranju alkohola". U našem lokalnom parkiću. U ljetno doba. Negdje oko 10 navečer. Ostala ekipa već postala punoljetna, pa kakti oni nisu bili problem.

I sad ja kao zločesta majka prvo se izvičem na gore spomenutog Nasljednika. Drugo, da vidim što treba dalje - nazovem socijalnu službu i tražim osobu koja se potpisala na Opomenu.

Prvo se žena zgrozi na telefon - "Pa nismo napisali da se morate javiti:" - Halo?

Naravno da ću se javiti. Naravno da ću pitati što dalje. Koje je to sad pitanje?

I tu ona meni (preko telefona - zgrozila se na pomisao da joj dođem uživo) o alkoholizmu u djece, kontroli izlazaka i sličnim temama. Ovdje moram nadodati da mi se po glasu učinilo da dotična ili nema djece ili su ista u pelenama - glas relativno mlađe ženske osobe.

Sad ja njoj objašnjavam da su moja djeca poštovala Obiteljski zakon (u dijelu da iza 23 h ne mogu biti vani do svoje 16. rođendana - i to im je moram priznati jako teško padalo), a da će Nasljednik postati punoljetan za koji dan. I da ne govorimo o tome da se mrtav napio već da je sa društvom bio u parkiću. Gdje se slavio nečiji rođendan, kraj škole ili što li već...

U cijeloj toj priči me osupnulo što je navedena socijalna služba kakti odradila svoj dio zadatka - po nalogu/zahtjevu MUP-a (jer je policajac ekipu popisao - i ne nije bilo prijave ometanja reda ili slično, ipak smo mi malo selo - sve se dozna ako želite) i tu je bio kraj što se njih tiče.

Isto tako sam bila frustrirana što je socijalna radnica odbila moj dolazak - jer eto - nemamo što mi razgovarati.

Treće i što je najgore u svemu - a provlači se i kroz odluke suda i mišljenja službi u Sevkinom, a i one druge žene iz Splita - a to je da nitko ne smješta djece u vrijeme i prostor. Odnosno - nitko ne uzima u obzir dob djeteta.

Slažem se da je svaki primjer drugačiji i da se kao takav mora promatrati. A u tom slučaju treba promatrati i dob djeteta i shodno tome i postupati. Nije isto kad govorimo o "pelenašu", vrtićkoj dobi, školarcu, pubertetliji....

Čak bih rekla da je i spol djeteta bitna jer koliko god se mi trudili da stvari budu iste - no ima razlike kod djevojčica i kod dječaka..

Nažalost, djeci je najteže.... držimo fige da ne prođu sa (prevelikim) traumama iz djetinstva.

A ja spojila - kao u onoj reklami.

Nekidan pijuckam piće sa "najdraža Koki" oliti moja dobra prijateljica, inače odgajatelj u vrtiću - što je također važna informacija, u jednom kafiću....

A do nas ekipa - dva mladolika para i nešto dječice sitnog zuba. Ne bi tu bio problem - osim što se opet vraćam na gore spomenutu "tetu" koja volim mir u svoje slobodno vrijeme - nakon višesatnog rudarskog posla u predškolskoj ustanovi, isto društvo za susjednim stolom pravilo nesnosnu buku.

Sad se vi pitate - pa što sad nas dvije gunđamo nad malo dječjeg plača ili cviljenja - o ne ne....

Iritirao nas je zvuk pink -pong - cing .... i tećni japanski (kako je to već Rudarka odokativnom metodom ustvrdila).

Naime, sretni roditelji, umjesto da dječurliju puste na obližnji trgić dovoljno udaljen od bilo kakvih prometnih i inih POS-ova (potencijalno opasnih situacija) pustili im vražji japanski ili koji već crtić aka igricu....

Pa kad ti isti postanu 12-godišnji 70-kilaši, krivi će biti i vrtić i škola i država....

O da. I mi obje rodile djece više komada. I tada nije bilo mobilnih uređaja tako zgodnih da zabave našu nestašnu mladunčad - pogotovo na kavi ili u gostima.

No, već je tada bilo i video filmova tj. crtića, i kompjutora (doduše - onih "kanti"), ali isto tako sa nekim igricama - pa smo to sve na određeni način kontrolirali količinom tj. vremenom provedenim ispred istih. I ne smatram da se to isto ne bi moglo primijeniti na ovu frišku mladež. Barem tamo negdje do puberteta.

Danas je netko spomenuo inicijativu jedne američke ravnateljice o tjednoj (mjesečnoj ?) apstinenciji mladih od svih mogućih gadget-a. Uz plaćanje penala u slučaju kršenja istog pravila. Zvuči kao da će škola zaraditi puste pare...

I još malo o djeci. Nagledala se raznih fotografija ovih Celeb klinaca. Dvije stvari mi nisu jasne - jedna je to što jadnu dječicu nosaju polu golu, bez čizmica, šlapica, čarapica - a oni - jelte roditelji obučeni od glave do pete u zimske jakne/Uggs-ice i sl.

I ovo drugo - do koje godine se djeca nosaju? Do škole??

O oblačenju u skupe Dior / DG / Armani i ostale marke stvari - to mi je još i ok. Ako imaju para na bacanje - neka im. Neka se ekonomija vrti.

Ali da će dijete (5) biti prisutno na slijedećem porodu majke poznate američke pevaljke - e to je stvarno za pravobraniteljicu.