Igrom slučaja uzeh što uspješno zarađenih mađarskih, što hrvatskih slobodnih dana i pospajah post uskrsne vikende.

Guzda je imao nekoliko alternativa (znam da su samo dvije, noo... ovako lijepo zvuči) - jedna od njih je bila njemu i većini muške populacije mrska, a ženama tako neodoljiva Venecija . Bilo je i drugih ideja, nooo.....

Grah je - igrom slučaja (peta odlučujuća tekma mladih Medvjeda - hokej) pao na Salzburg. Uvjet je bio noćenje. Barem jedno.

Dalje znate - putopis by Rudarka - Austrija + Salzburg.

Krenusmo ranom zorom preko "velike" Dežele - Bregana - Ljubljana - Jesenice - Karavanke (čeka se po pol sata - nešto drkane u tunelu, pa se tranzit obavlja jednosmjerno) - Austrija. Jeee.... Nakon plaćanja jednog tunela (Karavanke - oko 8 ojra), pa drugog (više od 11 ojra) stigosmo autoputom do Salzburga.

Kako bedaste prati sreća - tako je i Rudarka ubola u super hotelčić na pljucomet (zapravo 5 min šetnju kroz pješački tunel) od same stare jezgre grada. Salzburg je poznat kao rodno mjesto Wolfganga Amadeusa Mozarta, a i po smještaju priče o obitelji Von Trapp oliti kultnom filmu & mjuziklu "Moje pjesme, moji snovi".

Na ovoj smo se terasi kupali u znoju 20 i nešto stupnjeva i ručali.

Naravno da je Salzburg grad po mjeri turista - i to onih bogatih. No, nema Austrije bez originalnih austrijskih nošnji koje možete i kupiti.





Meni je nekako bio draži ovaj poklon, no Guzda je s užasom odbio pomisao da bih u ovome hodala subotom na kavu.



Predvečer nas je teta GPS odvela do prekrasnog sportskog kompleksa - Red Bull Academia-e u kojoj se igrala hokejaška tekma. Kompleks je smješten izvan centra grada i objedinjava (tako su nam rekli) sve vrste sportova.



Kako se radi o sportskim terenima, u blizini nije bilo alkohola, tako da smo nakon tekme pobjegli natrag do hotela, pa pješke u centar grada. Ovdje moram s tugom reći da nismo uspjeli pronaći pošteni kafić/bar/pub gdje bi čovjek popio pivo. Nakon bauljanja uspjeli pronaći neki kakti afrički lokal za mladež gdje smo - usred Alpa početkom travnja sjedili vani na terasi u tankim jaknicama i pijuckali pivkana. Jebate i klimatske promjene...

Još malo veduta Salzburga.



Kao što se u Veneciji možete vozi gondolom, tako se i u Salzburgu možete provesti u kočiji sa konjima. Cijena - 44 ojra za 20-ak minuta vožnje (sve lijepo piše na plakatu - ipak je ovo uređeni dio EU )



Ovdje smo kupili suvenire - rukom rađene božićne kuglice. Kao što se vidi na slici - ima i uskršnjih jaja. Prelijepo. Ne pitajte za cijenu.



Da skratim priču - grad(ić) je lijep i ugodno je muvati se po njemu. Kako smo ostali nepunih dva dana, nismo imali ambicija obilaziti muzeje, no čovjek mora nešto ostaviti i za slijedeći put.

Doduše, austrijska oliti tzv. germanska kuhinja nije nešto što ja volim - tako da nije da smo se nešto najeli. Slijedeći put pohane batke u Tupervare, paaa....

Nastavak priče ide kroz prekrasnu austrijsku jezersku oblast - prepuno skupih hotela, kuća u austrijskom stilu (valjda im je zabranjeno drugačije objekte graditi), vrhova planina pod snijegom.

Pa nastavka kroz malo manje turističku, a više ruralnu sredinu prepunu traktora, krava, pa i blata po cesti.... i bez poštenog "Gasthaus"-a, pa je Rudarka stigla u Graz (s kontra strane) gladna i žedna...

Lijepo je to Guzda objasnio - ako mi netko veli da je iz Austrije, ali ne iz velikog nego malog grada - znači da je iz neke austrijske *izdine..... he he....

A u Grazu smo već bili kao doma.