Za sve Zagrepčane, a bome i sve one naturalizirane stanovnike Grada iz dalmatinskog, hercegovačkog, slavonskog, a bome i bosanskog (o da, danas čula na više mjesta pravo dobar naglasak ) miljea - zna se što je u Hrvatskoj jedini mast have subotnji izlazak - trokut Bogovićeva - Cvijetni trg - malo okolo.

Tu i tamo - moram priznati da je i Rudarka krvava ispod kože - i rođena Zagrepčanka voli dovući svoje dupe u Metropolu i popiti - e sad - s obzirom da ista popije svoje prve dvije subotnje kave još doma u Selu malom, tamo negdje između 7 i nešto i 9 h - znači, pije se pivo ili nešto slično jer je Rudarki u 11 već podne.

Za razliku od ostalog Celebrity puka kojemu je tek rano jutro. I pije se uglavnom kavica.

No da, što htjedoh?

Htjela sam objasniti onaj neki čudan poriv što i ženu - jelte Rudarku - koja je obišla dobar dio svijeta, naučila se svašta, dobila hrpu diploma, no ipak - nekako joj toplo oko srca što vidi eto tamo neku poznatu facu, a pogotovo onu obučenu u bezobrazno skupu odjeću/obuću uz dodatak (pre)skupih satova / torbi / cipela.... Ma i ove koje ne poznam. Ali prepoznajem skupe stvari...

Utvaram si da sam ipak dijete socijalizma koja je odrasla na ograničenom broju talijanskih majica (jedna / dvije godišnje iz Trsta ili okolice) i ostale robe, te da sam iz tog razloga "grešna" roba. Što tjera mlade da se pale na skupe marke - nećemo u ovom postu.

Da se vratimo na današnji izvještaj.

Uglavnom, Ćiro se poslikavao sa nekom djecom, zaboravih što je isti reklamirao. U živo je nekako puno niži i manji nego kad ga se gleda na tv.

Vidjela i bivšu premijerku na kavi u poznatom Charlie (ili tko sad već vodi taj kultni kafić nakon što je gazda naprasno umro) uz jednog od nekoliko poznatih hrvatskih odvjetnika. Kojeg? Pojma nemam. Ne pretjerujte u Rudarkino znanje.

Pila, gore spomenuto pivo, uz jednog bivšeg ministra kojemu je supruga/pratilja stigla uz original Celine torbu (vidjela i ljepše ). O da, dobro pogledala. Torbi je cijena nekoliko tisuća ojra. Pa pretpostavljam da je na istoj košulja (simpatičan kroj ) i modernistički nakit u istom cjenovnom razredu kao spomenuta torba.

O da, prošla i pokraj oriđiđi Birkinice.

Frajer neki ćelavac. Gospođa/ica ne baš premlada. I ne zna hodati u sandalama. Pretpostavljam u istom platnom razredu. Ili je sve fake. Vrag bi ga znao...

U jednom trenutku je bilo prevruće i Rudarka je pobjegla natrag u svoje selo. Sva sreća da je auto bio u garaži.

I da - za kraj. Na sve gore navedeno, ono što je najviše oduševilo Rudarku:

Objašnjenje: stroj za bušenje, puno hidraulike (ova silna crijeva), mehanike... predobro.

Opet malo putopisno - obrazovnog programa. Nije odabrao Đelo... već Rudarka.

Već dulje vrijeme pikiram zadarski Muzej antičkog stakla. Prošli vikend sam bila dovoljno blizu Zadra da se organiziram i u miru obiđem dotično staklovinje.

Sjećam se izložbe stakla i keramičkog posuđa, nisam sigurna da li je uopće stalna postava ili je bila izložba - svojedobno u varaždinskom dvorcu. Bila sam oduševljena. Isto tako sam fan Zsolnay keramike. Jednom riječju - fasciniraju me krhki, ne nužno prozirni i lako lomljivi predmeti naše bliže i dalje prošlosti.

Uglavnom, nigdje u gradu Zadru nije bilo smjernica prema muzeju. Minus prvi.

Nakon malo lutanja i nekoliko propitanja lokalnog stanovništva - eto me ispred muzeja. Scena fascinantna.

.

Ulaznica i nije preskupa - 30 kn. I pogled na predobar muzejski shop. Obožavam muzejske dućane.

Znala sam da - ne bi se inače zvao muzej - isti ima određeni broj izložbenih predmeta oliti muzejsku građu. No, stvarno sam fascinirana brojem staklenih posudica, posuda, tanjurića.... ludo. Govorimo o eksponatima iz doba dobrih 1700 do 2000 godina starosti!

Prvi dio izložbe vodi od načina obrade stakla do sitnih posudica za lijekove i pomade. I tu si Rudarka misli - o kej, bilo je i tada i bogatih i siromašnih. Očito su ovi prvi bili privilegirani da se mažu kremicama i parfemima iz staklenih malih neuglednih - očito za to doba ekstremno luksuznih posuda od stakla.

Onda me osupnulo slijedeće - u 2 - 3. stoljeću naše ere su koristili staklo u svakodnevne svrhe kod obroka - čaše, tanjuri, vrčevi... a onda smo stigli mi - barbari i sve spojebali za slijedećih desetak stoljeća...

Staviti ću još jednu sliku, makar me zeza unos, pa su slike naopačke. Nađoh si svoju buduću urnu.



O da - skoro zaboravih pokazati "ulog" - slatka mala staklena posudica - replika jedne od antičkih zdjelica i izrađene u muzejskoj radionici na 2. katu gdje se uživo može vidjeti kako majstor puše staklo.



Ovdje moram završiti. Posao zove. Ode Rudarka u Mađariju. Treba tko sira?