Opet malo putopisno - obrazovnog programa. Nije odabrao Đelo... već Rudarka.

Već dulje vrijeme pikiram zadarski Muzej antičkog stakla. Prošli vikend sam bila dovoljno blizu Zadra da se organiziram i u miru obiđem dotično staklovinje.

Sjećam se izložbe stakla i keramičkog posuđa, nisam sigurna da li je uopće stalna postava ili je bila izložba - svojedobno u varaždinskom dvorcu. Bila sam oduševljena. Isto tako sam fan Zsolnay keramike. Jednom riječju - fasciniraju me krhki, ne nužno prozirni i lako lomljivi predmeti naše bliže i dalje prošlosti.

Uglavnom, nigdje u gradu Zadru nije bilo smjernica prema muzeju. Minus prvi.

Nakon malo lutanja i nekoliko propitanja lokalnog stanovništva - eto me ispred muzeja. Scena fascinantna.

.

Ulaznica i nije preskupa - 30 kn. I pogled na predobar muzejski shop. Obožavam muzejske dućane.

Znala sam da - ne bi se inače zvao muzej - isti ima određeni broj izložbenih predmeta oliti muzejsku građu. No, stvarno sam fascinirana brojem staklenih posudica, posuda, tanjurića.... ludo. Govorimo o eksponatima iz doba dobrih 1700 do 2000 godina starosti!

Prvi dio izložbe vodi od načina obrade stakla do sitnih posudica za lijekove i pomade. I tu si Rudarka misli - o kej, bilo je i tada i bogatih i siromašnih. Očito su ovi prvi bili privilegirani da se mažu kremicama i parfemima iz staklenih malih neuglednih - očito za to doba ekstremno luksuznih posuda od stakla.

Onda me osupnulo slijedeće - u 2 - 3. stoljeću naše ere su koristili staklo u svakodnevne svrhe kod obroka - čaše, tanjuri, vrčevi... a onda smo stigli mi - barbari i sve spojebali za slijedećih desetak stoljeća...

Staviti ću još jednu sliku, makar me zeza unos, pa su slike naopačke. Nađoh si svoju buduću urnu.



O da - skoro zaboravih pokazati "ulog" - slatka mala staklena posudica - replika jedne od antičkih zdjelica i izrađene u muzejskoj radionici na 2. katu gdje se uživo može vidjeti kako majstor puše staklo.



Ovdje moram završiti. Posao zove. Ode Rudarka u Mađariju. Treba tko sira?